ja sam jedna od onih koja ima iza sebe dvije potpuno razlicite "dojece" situacije...

prvu - kad sam curu dojila samo tri mjeseca i zbog "nedovoljnog dobivanja na tezini" presla na adaptirano...

i drugu - kad djecaka dojim vec preko osamnaest mjeseci s vrlo dovoljnim dobivanjem na tezini...

izmedju te dvije situacije dogodio mi se forum, dogodilo se osnivanje udruge, dogodio se sos telefon (koji mi nije trebao, uza svo znanje koje sam prikupila i prije nego je proradio ), dogodilo se i to da sam zbog one svoje prve i ja krenula u projekt edukacije za pomoc mamama s problemima pri dojenju...

dogodilo se mnogo toga

a najljepse u svemu je upravo to - saznanje da sam pomogla nekome, da jos necije dijete uziva u mami i njenom mlijeku, da jos neka mama osjeca ponos i zadovoljstvo i gleda radost na licu svog djeteta dok otkopcava grudnjak i zna da mu pruza ono najbolje i najzdravije sto moze... a da se tako lako moglo dogoditi da - odustane...