moji su se budili, pogotovo stariji. baš je bio uporan u tom svom nespavanju, ajme. nakon prvog porodiljnog odustala sam od vožnje autom (nije mi se činila odgovorna opcija, koncentracija mi je bila u komi) do posla i išla vlakom. i pazila da ne prespavam stanicu

s mlađom sam također dežurala po noći. ona je opet imala neke faze totalnog razbuđivanja oko 2-3 sata ujutro, pa smo se nosali po stanu nekih pola sata-sat, i tek onda bi u plaču opet zaspala. i to je bila faza od nekih pola godine trajanja. u tom periodu mi je puno značilo 5 minuta sna bilo kada bilo gdje. uglavnom bi žicala mm-a za pola sata sna nakon što bi se vratila s posla.

oboje su dojili do nekih godinu i po - dvije dojili i u to vrijeme se non stop budili. malo je bolja situacija nakon prestanka dojenja.

ali sve skupa to buđenje s njom mi je lakše padalo nego s malim, valjda smo se navikli - i mm i ja. tako da se i dan danas redovito ustajemo po noći, dodajemo vodu, vodimo ih na wc, već što im treba. ali ono što nas spasi je da nakon tih potreba klinci odmah zaspu, nisu više u tim fazama da ne žele više spavati.