Evo mene da unesem malo optimizma

Naša cura je nespavač od rođenja, meni su bila uobičajena buđenja svakih sat-dva i cickanje pa dugotrajno uspavljivanje sve do njenog 6. mjeseca, kasnije se smanjilo na svaka 3 sata, ali opet uz dugotrajna uspavljivanja (taman ju uspavam i padnem u san i evo je opet) tako da sam već bila poluluda, znale smo usred noći otići šetati po stanu jer se nikako ne bi mogla smiriti i zaspati. Budila se zbog zubića, začepljenog nosića, iz hobija...ma ne znam ni sama zašto. A spava s nama, jer više nisam mogla izdržati ustajanja i vraćanja u kinderbet koji je kraj mene nakon dojenja.

Sad ima 19 mjeseci i kuc-kuc moram reći da stvari idu na bolje, konačno. I to unatoč tome što sam ja s njenih 14 mjeseci počela raditi. Prije nekih mjesec-dva buđenja su se svela na 1-2 tijekom noći, i to bez dužih perioda budnosti, samo ju pomazim, dodam dudu, i spavamo dalje. I dalje se desi neka loša noć kad ima više buđenja ali to je sad sve rjeđe. Od zubića su izašle sve jedinice, dvojke, četvorke, i 1 trojka, pa je možda s tim u vezi... Ne znam, ali konačno se mogu naspavati!