Ana, baš mi je žao. Ja sam kao mala imala užasnih problema sa zubima i napatila sam se i ja i moji roditelji, ali sve je postalo lakše kad smo našli pravog stomatologa. Unatoč traumama i užasnome strahu, taj je postigao čudo i ja sam zubaru (od 7. godine) počela ići bez ikakvih problema, eventualno tek s nekom nervozom želuca, jer ipak su se ona prijašnja loša iskustva duboko ukorijenila. Stoga smatram da trebate naći nekog boljeg za Ivu, nekog tko zna s djecom. Pitat ću prijateljicu ako hoćeš, mislim da tu negdje u kvartu ima neka navodno super stomatologica za klince. Mislim da radi i preko hzzo-a.

Nama su se naši (obiteljska ordinacija, centar grada) pokazali odličnima do sada. D-u je otkriven prvi karijesić na petici kad smo sa 6 godina došli zapečatiti šestice. Taj puta nismo uspjeli ništa napraviti, ali već sljedeći puta zubić je popravljen bez problema, a poslije i pečačenje. Kaže da ga ništa nije boljelo.

E sad, kako će biti s malcem, nemam pojma. Bili smo u rujnu, nije dao ni blizu ustima (u ordinaciju nismo ni uspjeli ući). Dr mu je brzinski uspio zaviriti u usta i ustvrdio da je riječ o bakteriji, a ne o karijesu. Ali ja sam jučer primijetila i rupicu. Spremamo se sljedeći tjedan, no bojim se da od toga neće biti velike vajde.

A odakle mu karijes, ako je karijes? Nemam pojma - sve isto kao s velikim: fluonatril u trudnoći, pranje zubića od samoga početka, nikad bočice ni dude, nikad zaslađeni čajevi, sokovi rijetko, nikad po noći. Je li razlog u dojenju (koje je s velikim prestalo s 10 mj.), ili u pasti za zube (bez flora), nemam pojma. Osjećam se krivom i pitam se jesmo li mogli više. Grozno mi ih je gledati na zubarskoj stolici i radije bih vadila živac na svim zubima nego da njih gledam tamo.

Velikom je D pomoglo i to što je prvi puta, tada kad nam nije uspjelo popraviti zub, gledao jednog svog vršnjaka koji dolazi bez straha i veteran je u popravljanju zubića. To ga je jako okuražilo. Možda bi Ivi pomoglo da prvo snima situaciju s drugom djecom.