Ovako, prvo ću se vratiti na Maggienu priču iz škole koja upravo potvrđuje kako roditelji kad je frka pokušavaju prebaciti odgovornost u smislu neka škola riješi problem s djetetom, neka škola kontrolira kad joj je dijete na Fejsu i što radi. Ok, žena je očito totalno needucirana, ali i totalno neizainteresirana što joj kći radi satima zavorena u sobi za kompom.
Drugo, interakcija policije i škole je uobičajena, njihov se angažman ne plaća jer je suradnja sa školama u njihovom djelokrugu rada. I u mojoj školi vrlo često surađujemo s onim službama unutar policije koje se primjerice bave maloljetničkim nasiljem, prometom i slično.
Koliko to košta- MZOŠ je dalo pare Carnetu da nas educira o nečemu što 90% ljudi u školama zna i koristi. To odgovorno tvrdim na slučaju moje škole.
Trebaju li roditelji dobiti informaciju o sigurnosti djece na internetu- trebaju, ali od nekoga tko je za to kvalificiran i plaćen. Ja nisam ni jedno ni drugo. Ja dakle imam ideju- pozvati na roditeljske sastanke nekoga tko će roditeljima pokazati primjerice točno kako funkcionira Facebook/Twitter/nešto treće (kao najčešća mjesta CB-a) ili još bolje alate za ograničavanje pristupa pojedinim stranicama i slično. Ja to ne znam, ali ima tko zna. Dakle može se iskoristiti prostor škole i roditeljski sastanci kao mjesta okupljanja većine roditelja, ali bi edukaciju trebalo prepustiti nekoj stručnoj osobi.