Moj je stav da u stanu treba stanovati i živjeti, a ne ga smatrati muzejskim eksponatom. Ne mogu zamisliti da ne pojedem nešto u dnevnom boravku ako mi se tako prohtije, da ne iznesem čašu iz kuhinje itd. I djeci dopuštam svašta, možda i previše. Nekad me smeta što nije uvije sve čisto, uredno i na svom mjestu, ali s druge strane ne želim biti rob kuće i stvari.
Imamo prijatelje čiji je stan uvijek kao apoteka. No kod njih se pazi gdje se jede i pije, gdje se igra, po kojim se površinama hoda u papučama, a po kojima bos. Ja ne mogu tako.

Preporučam lajsne na kutove zidova koji su izloženi oštećivanju. Mi smo stavili one koje se prekriju bojom pa se ni ne vide, a zid se od tada nije oštetio.