Naime, danas sam obavila generalku generalki i zaključila da više nikakvo čišćenje (pa ni kemijsko) ne može vratit sjaj našem toplom domu. Naime, ovo nam je 4 godina u stanu, a izgleda kao da je star 20 godina. Uselili smo u novogradnju, kupili kompletno novi namještaj (ne baš nekvalitetan) ali sve sad izgleda totalno pohabano. Prljave i zašarane zidove ne računam, ali okrhnute zidove na raznim mjestima, skvrcan namještaj sa svih strana, parket izgleda kao da su neki mini tenkovi vozili po njemu, a o flekama po tapeciranom namještaju da i ne govorim... I najčudnije od svega ja sebe smatram turbo urednom ženom i stalno nekaj čistim. E sad... moja mama i mm tvrde da previše dopuštam klincima. Ali meni bedasto ne dat im npr. da se igraju u dnevnom boravku, ne dati im da nešto grickaju osim isključivo za stolom. S druge strane još mi bedastije zastirat namještaj gomilama prekrivača i nekakvih ponjavica i tepiščića (a možda sam trebala...).
Uglavnom na proljeće planiramo gletanje, krečenje, lakiranje parketa... restauraciju namještaja, a imam blagi osjećaj da to nije baš "uobičajeno" nakon tek 3 godine provedene u stanu (ne računajući bojanje zidova).
Prosvjetlite me vašim savjetima i idejama, pliz
-
Kako zaštititi stan od uništavanja?!
-
Pričekajte sa gletanjem dok vam djeca malo ne poodrastu.
Kod nas je vrlo slična situacija, u stanu smo tri godine i sjaj se davno izgubio već smo jednom i krečili ali opet je sve prilično zamazano, ima otkrhnutih zidova, parketi su izgrebani itd. itd. Ne pada mi na pamet da djetetu branim da se igra gdje hoće, a kod nas je tako da smo i ja i MM vrlo šlampavi i neuredni i uništavamo stvari (npr. on je odvalio komadić radne plohe u kuhinji a ja totalno izgrebala jedan kuhinjski element - to nije dijete "krivo"). Što se može, stvari se uništavaju.
-
Meni je normalno uz dvoje male djece,mačku, loše podne obloge i namještaj koji je došao iz drugog stana. Ali ja sebe ne smatram urednom ženom
Originally Posted by emira
Naime, danas sam obavila generalku generalki i zaključila da više nikakvo čišćenje (pa ni kemijsko) ne može vratit sjaj našem toplom domu. Naime, ovo nam je 4 godina u stanu, a izgleda kao da je star 20 godina. Uselili smo u novogradnju, kupili kompletno novi namještaj (ne baš nekvalitetan) ali sve sad izgleda totalno pohabano. Prljave i zašarane zidove ne računam, ali okrhnute zidove na raznim mjestima, skvrcan namještaj sa svih strana, parket izgleda kao da su neki mini tenkovi vozili po njemu, a o flekama po tapeciranom namještaju da i ne govorim... I najčudnije od svega ja sebe smatram turbo urednom ženom i stalno nekaj čistim . E sad... moja mama i mm tvrde da previše dopuštam klincima. Ali meni bedasto ne dat im npr. da se igraju u dnevnom boravku, ne dati im da nešto grickaju osim isključivo za stolom. S druge strane još mi bedastije zastirat namještaj gomilama prekrivača i nekakvih ponjavica i tepiščića (a možda sam trebala...).
Uglavnom na proljeće planiramo gletanje, krečenje, lakiranje parketa... restauraciju namještaja, a imam blagi osjećaj da to nije baš "uobičajeno" nakon tek 3 godine provedene u stanu (ne računajući bojanje zidova).
Prosvjetlite me vašim savjetima i idejama, pliz
pa mi bude lakše. Kao što vidiš ja nemam ništa pametno za reći. Vjerojatno i sama znaš da bi ušparala mrlje namještaju i tepihu da se jede i pije isključivo za kuhinjskim stolom, da se ne struže sa igračkama po podu, da se ruke peru iste sekunde nakon jela, da povikneš svaki put kad se rukama ili glavom približe zidu, zastorima, prozorima ...i tako . Vjerojatno to već i sama znaš, kao i ja , ali mi nije baš izvedivo .
-
da te utješim, mi se prije godinu uselli u našu novu kuću sa novim namještajem i parket je već pun rupica od ispadanja težih igračaka, zidovi okrhnuti kao i kod tebe od vožnje na autiću guralici, na nekim mjestima i zafarbani. naš mali ima 2 god.i nije mirno dijete( uz to imamo i zlatnu retrivericu) i koliko god mu pokazujem i govorim da pazi toliko je on i još mali ili u žaru igre naravno da ne može razmišljati kao mi odrasli. igra se po cijeloj kući i to najviše u prizemlju gdje nam je dnevni boravak jer mi ne pada na pamet mu braniti to i tjerati ga na kat gdje su sobe u njegovu sobicu. naravno da ne mogu očekivati ovih prvih par god.da mi je sve kako bi htjela i kao što mi je bili u mom stanu kada sam sama živjela al se tješim da će jedom i ova faza proći i da je to samo parket koji ćemo pobrusiti ili zidovi koje ćemo pofarbati. MM to teže prihvaća(iako je u biti i on jako nepažljiv prema stvarima i neuredan).
iako mi imamo prijatelje sa dvojicom dječaka od 1 g. i 3 g. i njima je stan
očuvan jer su dečki jako mirna djeca!
proći će draga i to ! -
Moj je stav da u stanu treba stanovati i živjeti, a ne ga smatrati muzejskim eksponatom. Ne mogu zamisliti da ne pojedem nešto u dnevnom boravku ako mi se tako prohtije, da ne iznesem čašu iz kuhinje itd. I djeci dopuštam svašta, možda i previše. Nekad me smeta što nije uvije sve čisto, uredno i na svom mjestu, ali s druge strane ne želim biti rob kuće i stvari.
Imamo prijatelje čiji je stan uvijek kao apoteka. No kod njih se pazi gdje se jede i pije, gdje se igra, po kojim se površinama hoda u papučama, a po kojima bos. Ja ne mogu tako.
Preporučam lajsne na kutove zidova koji su izloženi oštećivanju. Mi smo stavili one koje se prekriju bojom pa se ni ne vide, a zid se od tada nije oštetio. -
Ja sam jako neuredna žena, a moja obitelj još neurednija. Grickamo u dnevnom boravku i čaše i šalice iznosimo izvan kuhinje. Odjeća je u ormarima, čaše i šalice od kave posvuda, igračke posvuda, zidovi išarani i oštečeni, na kauču je plahta uvijek (da se između ostalog ne vide ni stare fleke). Imamo i psa. Usisam i operem pod jednom tjedno. Igračke se spreme kada doslovno ne možemo hodati po stanu. Kada me nered počne živcirati, odem se s djecom van skitati. Kad se vratimo pospremim malo.
I izgled stana me uopće ne dira...
Jedino smo uvijek oprani i opeglani, kad izađemo ne kuži se u kakvom neredu živimo. Zato sam rob vešu i pegli...Last edited by boa; 19.12.2010 at 15:23.
-
ajmeee...No kod njih se pazi gdje se jede i pije, gdje se igra, po kojim se površinama hoda u papučama, a po kojima bos.
Ja ne želim biti kao svoja mama jer nama nije smjela mrvica opast na pod, odmah je dramila. Zato me strah da ja možda svojim klincima upravo zbog toga previše dopuštam.
S druge strane ja volim kad je oko mene uredno, s vremenom sam spustila kriterije, ali ovo je sad van svih kriterija.
S druge strane mislim da je možda stvar i u namještaju i uređenju interijera, jer kod nas je sav namještaj od punog drveta koje je mekano i sve se na njemu pozna, da smo birali neke modernije materijale koji su malo tvrđi, možda nam bar namještaj ne bi bio za restauraciju.
S druge strane, kad odem kod nekog sa malom djecom, svejedno imam osjećaj da je kod nas najgora situacija. Ili ja kod drugih to ne primjećujem koliko kod nas. -
eto tako nekako i mi Originally Posted by Mima
Pričekajte sa gletanjem dok vam djeca malo ne poodrastu.
Kod nas je vrlo slična situacija, u stanu smo tri godine i sjaj se davno izgubio već smo jednom i krečili ali opet je sve prilično zamazano, ima otkrhnutih zidova, parketi su izgrebani itd. itd. Ne pada mi na pamet da djetetu branim da se igra gdje hoće, a kod nas je tako da smo i ja i MM vrlo šlampavi i neuredni i uništavamo stvari (npr. on je odvalio komadić radne plohe u kuhinji a ja totalno izgrebala jedan kuhinjski element - to nije dijete "krivo"). Što se može, stvari se uništavaju.
ja imam teoriju da je život kratak, prekratak za stalno čišćenje
i da su stvari upravo to-stvari, koje služe nama a ne mi njima. i baš me briga što je parket izgreban, pa nemam ga zato da bih mu se divila po cijele dane, nego da mi pod bude topal. i topal je. ja zadovoljna
-
Originally Posted by emira
-
Isto nekako i ja mislim. Mi smo u novom stanu, par mjeseci tek, a na zidovima već ima mrlja, doduše ne od bojica, ali od ruku, parket je već izgreban, na puno mjesta. Ali briga me. Pa živimo u njemu, a ne u katalogu! Originally Posted by puntica
ja imam teoriju da je život kratak, prekratak za stalno čišćenje
i da su stvari upravo to-stvari, koje služe nama a ne mi njima. i baš me briga što je parket izgreban, pa nemam ga zato da bih mu se divila po cijele dane, nego da mi pod bude topal. i topal je. ja zadovoljna -
mi smo tek godinu dana u novoj kući, a slična je situacija kao kod svih vas koji ste iznad postali. plus što po parketu imamo fleke od krvi i plodne vode jer nam je zečica na tom mjestu rađala
nama je to normalno.
kuća je da se u njoj živi, stvari su tu da se koriste i troše.
planiramo neku veću generalku tek za cca 5 godina kad sva djeca ponarastu, nema nam smisla prije toga.
(osim ako se desi neka veća katastrofa, kao kad su nam zečevi jesenas prolili vodu po kavezu, napravili baruštinu od vode, govanaca i slame, i onda pomahnitalo skakali po tome tako da su nam 3 zida skoro do stropa bila u smeđim smrdljivim flekama. e to smo odmah prefarbali.) -
Ma to je shabby chick! Meni ne trebaju umjetne tvari da mi popucaju boje i lakovi, i ne trebam brusni papir da mi rubovi izgube kuteve! Ja to imam od života i stvarnosti!
I tako to treba biti. To je znak života i sreće u obitelji. Hvala Bogu da ima tko rušiti i uništavati! Neću njegovati shabby chick kako su stvari starile nekad, valjda je u redu pustiti svoj namještaj i stil da dobije svoju rođenu patinu, i prepoznati ljepotu, karakter i stav u tome, tu i sada.
Današnji standardi za ljepotu kuće su pranje mozga od strane industrije i marketinga; valjda bismo trebali odmah u dućan čim se vidi brazda na stolu, ili čim se otkrne dio bijeloga laka na frižideru da nas urednici Elle decora ili Jutarnjeg ne dođu fotkat - pa ne osramote. Anorexija je out, živjela kućorexija!
Ja se uvijek sjetim jednostavnosti, praktičnosti i vječitog krpanja u domovima obitelji koje sam voljela, i gdje sam rasla, i srce mi ispuni toplina. Što dulje živim, radije bih na dvorištu imala onaj fini starinski beton, i obične pločice, i podove koji lagano škripe, i ladice koje se teško vuku, nego da moram hodati kao po jajima po vlastitom domu. Ukratko - kao što bore daju karakter licu, tako i habanje daje karakter domu. I nije me briga kako drugi ljudi na to gledaju, to je moja filozofija. Treba popraviti - kako se može, što se može, ali i tu stajem na nekoj točki - jer je i industrija popravaka otišla u bangladeš.
Da imam "salon", onu posebnu sobu samo za važne goste i iznimna slavlja, nju bih držala zatvorenu i u besprijekornom stanju klavirskoga laka. Ali nemam, pa se sve haba, i neka se haba. -
Ja spadam u kategoriju extra mega turbo pomahnitalih čistilica koje na koljenima kleče i čiste i brišu i nisam uspjela očuvati stan. Dijete ne želim ograničavati i tražiti od nje da se suzdržava u ime čistoće pa ja čim djeca odu spavati udri po spremanju. Ujutro kad se mala ustane za minutu i pol su sve igračke na podu i to traje do večeri. S ulaznih vrata ulazi se u veliku prostoriju sačinjenu od dnevnog boravka, blagovaone i kuhinje i jedva se može proći od igračaka na podu, zapravo mora se ići cik cak da se u nešto ne spotakne. Neko veće preuređivanje čekat će da djeca odrastu jer prije toga nema apsolutno nikakvog smisla.
-
I naš stan je zašaran i zapackan, moj predivni silver frizer ima tragove autića po sebi, zidovi su okrhani, trebalo bi i krečit ali muž stalo govori kak se ne isplati dok djeca malo ne odrastu..A meni je vs epostalo fuuuuuj!
Ja bi sada da mogu sve preuredila. Namještaj je još i dobar, a i s tim da moja djeca nisu baš neke štetočine...
Najvipe me ubija u pojam kutna kupla u kuhinji koju smo tapecirali prije čini mi se dvije godine i koja je tak zaflekana da mi je muka. Još me stara nagovorila na taj neki materijal, mislim da je mikrofibra. Kao super za održavanje. Hm...vidi se da ona nema malu djecu doma. Ja ludim od istog.
A bude to sve valjda jednom došla na svoje kad i najmlađa poodraste... -
Kak se ja sad super osjećam kad vidim da nije jedino kod mene "kreativni nered i pohabanost". Fasciniraju me ljudi koji žive u "muzeju". Imamo jedne prijatelje čiji je stan upravo takav, kad god dođemo, ali baš uvijek sve pospremljeno ko u apoteci. Nije mi jasno kako netko može imati uvijek prazan stol, pod, komode, vješalicu... Pa sve te stvari, mrlje po zidovima, krhotine isl. sve to daje štih "doma". Mislim da nije bitno imati novi krasni stan ili kuću nego dom, mjesto gdje se osjećamo ugodno i kojem nismo rob. Super je meni namještaj iz kataloga al nemrem zamislit život u toj hladnoći. To je za ljude koji doma dođu samo prespavat. Kak da moja kuhinja u kojoj sam svaki dan, kuham klincu, jedemo kašice i lupamo žlicom, kak da to bude uvijek besprijekorno čisto i kak da zidovi budu bijeli? Ma ja obožavam svoj mali pohabani stan
-
kod nas kao i kod mravice - pravo s vrata upadaš u dnevni boravak, trpezariju i kuhinju. i iako sam pre letošnjeg preseljenja trubila o tome kako hoću red barem u tom delu stana (jer pozadi su još tri spavaće sobe i hodnik sa velikim plakarom), ponovo je haos. tu se i jede, i ostave peškiri posle tuširanja, knjige i igračke, odeća...
u principu, smeta mi prljavština, nered ne toliko. zaista, ne živimo u katalogu (kako dobro rečeno!-) i ne mogu da se opterećujem. čuvam stvari koliko mogu, ali se ne jedim previše. još kad malac krene u pohode, pa u tri minuta istrese sve na šta naiđe...-))) -
Veliki potpis! Originally Posted by Mima
Ako ćeš djeci dati slobodu (ne za destrukciju) da se kreću i igraju, da otkrivaju, onda povremeno okreći i drži higijenski čisto, to je moj moto. A presvlačenje namještaja će čekati dok najmlađi ne pređu u kuhinju na obrok, i znadnu kad im je muka i vrijeme za povračanje na vrijeme da stignu do kupatila
-
I previše glancanja pohaba površine i uglove
-
Oooo, ja sam od onih koji su riješili šaranje po zidovima dok su djeca bila u jako ranoj dobi. Stariji to nije radio, ali mlađi jest - voštanom bojicom po bijelom zidu.... A mama je u ruke uvalila kanticu i "pemzl" i dala djetetu da popravi štetu. Nije se ponovilo, uspjeli smo objasniti.
Ne vidim nikakvog razloga zašto bi se stan uništavao više nego je nužno. Mi nismo neki ultrauredni ljudi, dapače, uvijek imam mokri veš na rešetki i zaostatke suhog veša na daski za peglanje, uvijek imamo poneku knjigu i novine na kauču u db, mlađi sin uredno ostavlja svoju odjeću, ali da baš uništavaju - to ne dam... Ljetos sam sama farbala unutarnju stolariju (stan je star 50+ godina) ali nekako mi je normalno da učim djecu paziti... Pa ne žive susjedi u tom stanu - MI živimo u tome. Zašto bi živjeli u svinjcu? Ne mora biti sve "po špagi" ali nek bude koliko toliko uredno... Trudim se bar lokalizirati krš, a uništavanje (otkrhnuti uglovi i pošarani zidovi) je zabranjeno.
Nažalost, neke stvari ne možemo spriječiti (stalno razvlačenje kreveta je ostavilo tragove na parketu koji je lakiran prije 10 godina, pa je to u planu za ovo ljeto). Djeca su sklonija čuvati (koliko se može) ako su uključeni u aktivnosti obnove: moji su se raspametili kad smo prije par godina radili kompletnu rekonstrukciju kupaonice, nisu se odvajali od majstora, a kad je nešto novo i lijepo, paze da tako i ostane. Ne treba letjeti iznad podova, kad su bili manji likvidirali smo 2 velika tepiha (prastaro, puno grinja, pohabano i zapišano) itd. Kao i sve drugo - stan/kuća traži stalnu brigu. Ako se to radi pomalo, nije neka tlaka. A djeca s veseljem sudjeluju u tome u skladu s dobi. Tako ih se neprimjetno uči da više paze. -
samo postoji razlika od djeteta od kojih desetak g. i godinu ,dvije. bome u ovoj prvoj dobi je itekako normalno da se neće (slučajno)zaletavati sa guralicom o rub zida svaki put kada prolazi i okrhnuti ga. hoću reći, ti možeš dijete učiti da pazi, ja učim svog npr.tome no jednostavno jemali i to mu se dešava u igri. Originally Posted by Peterlin
no svinjac i zmazanoća je pomeni dr.par rukava i tome kod nas doma nema mjesta, pa čak i kod našem malog člana koji odmah pere rukice(sam hoće) kad su mu prljave, kada prolije nešto na pod, idemo pa pairić i briže, gosti ne mogu ući u kuću a da on ne nosi šlape i tjera ih da se izuju, kada tata ostavi cipele onak razbacane po hodniku uzme ih i donese mu.
Uglavnom meni je jedno nered i ne čišćenje a dr.ovi sitne štete koje se dešavaju prvih par godina kroz dječju igru nenamjerno koliko god ih mi učili.Last edited by zarrin; 20.12.2010 at 09:30.
-
He he he, draga, pa nisu se moja djeca rodila s 10 godina... Ja sam svog sina usmjerila da farba pošarani zid u dobi od 2 godine.
Zaletavanje guralicom u zid podrazumijevalo je micanje guralice na balkon. Postoje igračke koje su za unutra i koje nisu za unutra. Nisam počela djecu učiti da paze kad su u dobi od 10 godina. To je bilo sastavni dio našeg života od prvog dana - baš ovako kako si opisala... "sad ćemo to oprati ili popraviti". I ide. Ali ako djeci pustiš da žive u svinjcu (granica toga različita je od obitelji do obitelji) teško ćeš ih u 10. godini dobiti da paze ako prije nisu na to navikavani. -
Slažem se sa većinom vas koje su lijeo rekle da ne živimo u muzeju ni u katalogu. Razbacane igračke, slikovnice, roba preko stolca, suđe u kuhinji, ja to ne smatram problemom jer se to sve za 10 min raspremi. Mene brine to da li je normalno da se nakon tri godine života u stanu trebaju lakirat parketi npr. Moja mama tvrdi da moja djeca previše nište iz čega proizlazi da ima ja previše dopuštam, mm je otprilike istog stajališta. Meni je npr. nezamislivo ne dat djetetu da vozi autić po stanu, i izrićito tvrdim da od tih istih autića ostaje najmanje tragova. Ali mene brine kako i gdje ipak povući crtu ovo se smije u stanu/ovo se ne smije. Isto kako ne treba djecu sputavati smatram da ih treba učit nekom redu, a ne se povodit za tim, ma nek nište dok su mali, i živjet u svinjcu povodeći se za činjenicom "nije stan kupio mene nego ja njega" ...
-
izrićito = izričito
-
Mene umori stalno čišćenje, obnavljanje, pituravanje, kuhanje...i opet iznova. Mislim, opiturala sam kuhinju prije godinu, dnevni prije 4-5. U kuhinji se prolila kava, dobila je još par fleka, treba je opet piturati...prebrzo mi vrijeme prođe i ista stvar brzo dođe na listu za obavljanje
-
emira, možda su vam parketi naprosto loši. Naši su takvi, mekani, to je općepoznati problem u cijelom našem naselju - jednostavno se na parketima sve vidi. Naši parketi izgledaju stvarno loše nakon 3 godine života u stanu - npr. na mjestu gdje nam stoji bor se vide rupe od stalka.
Ja se slažem da treba povući crtu i normalno da treba učiti djecu da ne uništavaju stvari. Recimo mi imamo kutnu garnituru bež boje od štofa i normalno da ja Lei recimo ne dam da se na njoj igra sa bojicama - evo jučer je poslagala pastele po kauču i glumile su nekakve likove, pa sam joj rekla da se ode sa tim igrati negdje drugdje. Ako se dijete guralicom namjerno zaletava u zid sigurno da ću mu reći da prestane, ali neću zabraniti guralicu jer se slučajno može zagrebati zid i neću zabraniti sve vrste boja i prljanja jer bi se nešto moglo zamazati. Mi imamo tapecirane stolice bež boje oko stola, pa svejedno za tim stolom izrađujemo ukrase, bojamo akrilnim bojama, packamo sa šljokicama i ljepilima, i sigurno da to neću prestati raditi jer su stolice tu i tamo poflekane (niti ću prekrivati stolice jer mi se to ne da i nije mi lijepo). -
Ja sam od onih koji ne žele djecu previše ograničavati u igri, ali mi smeta kad se stvari kidaju. Nekako sam tu najsličnija Peterlin. Pogotovo što moji imaju 500m2 dvorišta za igranje pa dio aktivnosti mogu i želim preusmjeriti van. Vožnju unutra, recimo, iako ako bude hladno kad mali bude prohodavao i gurao guralicu neću reći: žao mi je, sine, trebao si pričekati proljeće
. No, ako ulovim 5-godišnju curicu da "ukrašava" markerom sve što joj se ne sviđa (a to je sad najnovija fora - crtati cvjetiće po svemu "da bude ljepše") dogovorit ćemo se da može "popraviti" izgled kreveta napravljenog samo za nju, ali da npr. posteljina i moji papiri i more drugih stvari po kući moraju ostati kakvi jesu. I ne mislim da će zbog toga biti zakinuta. Niti vidim smisla da se dvogodišnjaku daje autosjedalica da je vuče po kući i skače po njoj jer mu je to baš zgodno. U toj dobi ionako odlično radi preusmjeravanje pažnje (ma radi i kod ove od 5 godina, ali moraš biti puno dosjetljiviji).
-
Uf, čini mi se da sam svojim postom nehotice sugerirala da mi je u redu da djeca rade što god hoće po kući. Treba čuvati, čistiti i ne dati da rade rumpl, ali ne padam u nesvijest ako su prozori stalo s dječjim šapicama, i ako se rubovi namještaja habaju normalnom uporabom, i ako se dijete očeše o zid pa ga smoči ili nešto. Ili ako inox aparati tamne s vremenom, frižider se ulupljuje - nije više onako savršen kao na dan kad smo ga doveli doma.
Šaranje, lupanje, trganje, loptanje u kući su samo se po sebi razumije zabranjeni. -
Živim u prekrasnom, novom, uređenom stanu već dvije godine. U početku sam bila tužna zbog svake crtice na parketu. I danas se trudim održavati sve u tip-top stanju, ali sam u jednom momentu pošizila i rekla samoj sebi glasno DOSTAA!!! Pa neću da me dijete pamti po stalnom zvocanju, pazi na ovo, pazi ono, nemoj ovo, nemoj ono. Dom su mirisi, toplina, cvijet na stolu, smijeh... To hoću da pamti jednog dana, kao uspomenu.
-
Mi smo prije 3 godine uselili u novogradnju. Bilo je mnoooogo pritužbi na kvalitetu radova. Između ostalog imali smo problem sa parketom. Bio je extra mekan i udubio bi se od nogu kreveta. Grozota. Stavili su samo jedan sloj mat laka koji je nestao već prve godine. Sada izgleda kao da je star 20 godina. Užas. Stolica za komp na kotačiće ga je očajno izderala i u te pukotine se ukorjenila nečistoća i to sve skupa izgleda očajno staro. Za to nisu krivi klinci ni najmanje. Originally Posted by Mima
Malena ima po ladicama sortirane igračke i jednu kutiju i ujutro kad se probudi sve je na podu. To me ni najmanje ne smeta. Navečer prije spavanja sve pospremi na svoje mjesto. Što razbaca zna da će prije spavanja morati pospremiti. Guralica nam je vani. Ali imamo šoping kolica koja isto zakače rubove zidova. Zakačim i ja (koja pazim) i otkinem komadić zida sa stolićem za presvlačenje. Imam Duluxovu kanticu sa bojom i kad poludim malo premažem da se ne vidi baš jako. S malenom napravim likovnu radionicu i ne stavljam nikakvu zaštitu. Operem poslije i gotovo. Upravo tražim stolice bez tapecirunga da može slobodnije maljat okolo, a lako za održavati.
Malenoj dam da razbaca, ali ne i da uništava.
Meni namještaj nije toliko koma kao zidovi i parket, a to zauzima najveću površinu pa je ukupni dojam koma. -
Ma i ja mislim da je kod nas parket loše napravljen tj. lakiran jer parket kao parket je kvalitetan. Nama se nakon valjda pola godine parket uopće više ne sjaji, ali sam ja to pripisala (pre)čestom brisanju. A to da je skvrcan na više mjesta nego što nije, stoji. Ništa, kad na proljeće polakiramo vidjet ćemo. Nadam se da ćemo do tada prerasti guralice, dvotočkaše i sl. i prabacit se na vanjske bicikle
-
mi smo prije useljenja kompletno renovirali stan - gletanje zidova, novi parketi... ali smo uzeli stari namještaj (pokupili starudiju s tavana
) osim kutne garniture koju smo kupili novu kao i stolice za blagovaonu
danas...
parket je skroz izgreban (nešto izgrebla djeca - ali najgore brazde sam napravila upravo ja: povlačenjem namještaja)
kutna garnitura je puna mrlja i više se ne može rastaviti u krevet, jedan kotačić je pukao (i napravio jednu od brazdi na parketu)...
stolci u blagovaoni - rasklimani, 2 smo morali baciti, ostale smo dodatno učvršćivali kutnim profilima
zidovi - otkrhnuti (bili su i obojani, ali smo to prekrečili) - ali bolje da je stradao zid nego glava
namještaj, onaj stari s tavana - izgleda kao kad smo ga donijeli
osim par sličica životinjskog carstva koje su curke zalijepile kad mi nismo gledali -
ja isto ne dam da se unistava, i ucim ga da pazi i da posprema za sobom. ali nemam namjeru ogranicavati dijete u potrebi za kretanjem i igrom, ili stvarati traume jer je nesto prolilo ili zamazalo. zna se koje se stvari mogu kad i gdje raditi i toga se drzimo. ako se nesto nepredvideno dogodi, sta mozemo. moze se dogoditi i meni ili mm-u, necu sad oko toga dramiti. to je na kraju krajeva i njegov stan. ako mu ja ne mogu svaki dan osigurat da se vozi auticem po vani, moze se po kuci. ako je to u vrijeme kad su susjedi doma moze kratko. ako meni smeta buka, opet ga prekinem u voznji. ako se ludacki vozi i nimalo ne pazi, uzet cu mu ga ako ne pristane pristojno vozit.
igracke jesu i po dnevnom obravku, al imamo kutije i kosare u koje ih tijekom dana spremamo, i on je obavezan pomoci u pospremanju. vazno je kako pospremamo jer cemo kasnije lakse naci igracke koje trebamo, to je sad vec usvojio. a u pospremanju stana rado sudjeluje tako da mu uopce nije neka kazna da sad mora nesto pospremiti, ili recimo da farba zid jer ga je posarao, on je jedva docekao kad cemo farbati da moze i on. ja mu jednostavno nisam nikad dala da sara po zidu i to je to. da vidim da mu je to izuzetno vazno, jer sam citala da je djeci lakse po zidu crtat nego na stolu na papiru zbog polozaja tijela, onda bi dobio jedan zid gdje moze, ili onu plocu ili onaj stalak s papirima.
-
onda bi ja kao relativno friška majka jednog djeteta molila za savjet kako dijete naučiti da slučajno u žaru igre nešto ne uništi jer on to ne radi namjerno,imam jako živo al nespretno dijete. nije problem nešto ga naučiti,kaošto samga uspjela naviknuti da sve dr.navedne stvari pa mom skoro dvogodišnjaku npr.ne padne na pamet imati prljave rukice ili ići spavati bez pranja zubića,no ovo je dr.stvar. ne znam, meni je u mom slučaju malo too much mu dati da pofarba zid koji je u prolazu slučajno zmazao jer dijete to nije (bar moje) namjerno napravilo. Originally Posted by Peterlin
meni je guralica igračka i za u kuću ako je vani zima a njemu je to jedna od najdražih igračaka npr.
znači,moja je poanta bila a i moj stil odgoja da mi se dijete smije doma igrati po cijeloj kući na način i sa svim što je sigurno za njega od igračaka a ako se nenamjerno manja šteta desi ja ne radim od toga buku jer će i to proći i doći će vrijeme kad ću opet moći imati veliku staklenu vazu u kutu dnevnog boravka ili sve ukrase koje bi možda htjela
meni je doma jedino pravilo da se pere pod i usisava svaka dva dana jer imamo i pesa a ja da je čisto -
ovo sa zidom je tako i moja majka sa sestrom i amnom rješila kad smo bile male, jedan zid je oblijepila u bijeli papir i tu smodomile volje radile što smo htjela u likovnom smislu, mijenjala je taj papir s vremena na vrijeme i nas prošlo ubrzo faza crtanja po zidovima. Originally Posted by meda
ja isto ne dam da se unistava, i ucim ga da pazi i da posprema za sobom. ali nemam namjeru ogranicavati dijete u potrebi za kretanjem i igrom, ili stvarati traume jer je nesto prolilo ili zamazalo. zna se koje se stvari mogu kad i gdje raditi i toga se drzimo. ako se nesto nepredvideno dogodi, sta mozemo. moze se dogoditi i meni ili mm-u, necu sad oko toga dramiti. to je na kraju krajeva i njegov stan. ako mu ja ne mogu svaki dan osigurat da se vozi auticem po vani, moze se po kuci. ako je to u vrijeme kad su susjedi doma moze kratko. ako meni smeta buka, opet ga prekinem u voznji. ako se ludacki vozi i nimalo ne pazi, uzet cu mu ga ako ne pristane pristojno vozit.
igracke jesu i po dnevnom obravku, al imamo kutije i kosare u koje ih tijekom dana spremamo, i on je obavezan pomoci u pospremanju. vazno je kako pospremamo jer cemo kasnije lakse naci igracke koje trebamo, to je sad vec usvojio. a u pospremanju stana rado sudjeluje tako da mu uopce nije neka kazna da sad mora nesto pospremiti, ili recimo da farba zid jer ga je posarao, on je jedva docekao kad cemo farbati da moze i on. ja mu jednostavno nisam nikad dala da sara po zidu i to je to. da vidim da mu je to izuzetno vazno, jer sam citala da je djeci lakse po zidu crtat nego na stolu na papiru zbog polozaja tijela, onda bi dobio jedan zid gdje moze, ili onu plocu ili onaj stalak s papirima.
hoću reći djeci prostor za igru u kojem se dešavaju i te štete ne treba ograničavati već što više prilagoditi prostor da se smanji mogućnost većeg uništavanja i čekati da prođe.-sve navedeno se po meni ne odnosi na slučajeve namjernog uništavanja! -
Mi smo postavili tepihe na mjesta igre da im bude mekše sjediti i da nam ne uništavaju parkete. Bacit ćemo ih kad prerastu povraćanje i zapišavanje.
Moji imaju apsolutnu slobodu izražavati se drvenim bojicama po zidovima. Ja sam time oduševljena. To će se lako prefarbati. Flomiće i sl. ne dozvoljavam jer je to teže riješiti.
Igračke kojima bi mogli polomiti zidove ne koriste doma, ali je mm praveći namještaj napravio dosta rupa. To ćemo riješiti kad ćemo farbati, što neće biti uskoro.
Stan ne glancam, ali kuhinja i kupaona moraju biti čiste. Naše stvari imaju svoje mjesto tako da sa razbacanim stvarima nemam problema. Igračke su posvuda. To pospremimo s djecom navečer. -
I mi smo crtali po zidu, jednom. Godinu dana. A onda kad je interesovanje za to pocelo da jenjava to smo prefarbali i sad je mir (za one koji ce se muciti-flomastere sa zida najbolje je oprati Vanishom, ili nekim sredstvom za beljenje).
I ja isto dozvoljavam da se igra, izrazava kreativno a ne dam da rusi i kida namerno.
Mi smo u starom stanu, ali je renoviran pre njenog rodjenja. Ipak tragovi zivota se vide na svemu, i ne smeta mi to.
Jos vise sam nekako postala svesna koliko su to sve samo stvari i koliko je nevazno: bili smo kod prijatelja koji imaju problema sa zacecem i silno zele dete. Oni su taman bili uselili u novu kucu sa svim novim namestajem, a Nadja je prohodavala. Naravno srusila je solju sa nes kafom i sve se prolilo po novom bez tepihu. Mi smo se izvinjavali, nudili da platimo ciscenje..... a oni su sve to odbili sa recima: nek se vidi da je i u nasoj kuci bilo dete
-
Ja mislim da je jedini način da se očuvaju uzorni parketi kao što je netko napisao - tepih. Druge nema.
E sad - tko je spreman prekrit sve svoje parkete tepisima - taj će ih imati lijepe i nove.
Ja se zadovoljim dominolom i onim načinom gledanja kroz ružičaste naočale. -
Ma ja sam uvela sva ta pravila kad su postal idovoljno veliki da ih stvarno i poslušaju, ali uspješnost je i dalje 75 posto, ali ja se nedam u totalno vojničko uređenje makar se sve sjajilo jer tako ja prva ne mogu živjeti Originally Posted by sirius
Meni je normalno uz dvoje male djece,mačku, loše podne obloge i namještaj koji je došao iz drugog stana. Ali ja sebe ne smatram urednom ženom pa mi bude lakše. Kao što vidiš ja nemam ništa pametno za reći. Vjerojatno i sama znaš da bi ušparala mrlje namještaju i tepihu da se jede i pije isključivo za kuhinjskim stolom, da se ne struže sa igračkama po podu, da se ruke peru iste sekunde nakon jela, da povikneš svaki put kad se rukama ili glavom približe zidu, zastorima, prozorima ...i tako . Vjerojatno to već i sama znaš, kao i ja , ali mi nije baš izvedivo .
-
meni nije problem oprati zaprljano, ali uvijek radije zaštitim
npr na bež stolice prije nego sjednemo za stol s ljepilom, temperama ili vodenim bojama stavim običnu čistu kuhinjsku krpu na tapecirani dio
ne znam, jako sam sklona složiti se s peterlin
i kod nas se gricka posvuda i pas nam je u kući i nije tako čisto kako bih htjela... ali uništavati namještaj, zidove ili stolariju ne dam ni slučajno
niti bebi, a kamoli starijem djetetu
ne šizim na svaku sitnicu, dogodi se i meni, a kamoli djetetu... ali ako vidim da se nešto uništava uputim na drugu radnju ili drugo mjesto
to mi je puno lakše nego kasnije platiti štetu, jer uništeno ja ne mogu gledati, meni smeta
vjerujem da moji nisu istraumatizirani više nego druga djeca gdje se "ne pazi baš puno"
osobno mi se čini da je renoviranje nakon 3 godine života u novogradnji puno prerano, ne znam...
no, što je - tu je, od proljeća (nakon renoviranja) malo više pripaziti ili... znate što vas čeka za 3 godine ponovno
-
da ne ispadne da se samo pametarim, da kažem i neki savjet
recimo, mi smo na sve rubove zidova po stanu "montirali" aluminijske lajsne koje se pregletaju, prefarbaju i ne vide se
a recimo super štite ćoškove od usisavača ili guralice
i još mi je super ona luda i preskupa dulux boja za zidove jer je fakat periva, šta jest - jest -
Ja sam platila 500 kuna za cijeli stan od 55m2 s tim da smo bojali i stropove u boju. Originally Posted by AdioMare
-
imam dvoje djece, vrlo su živahni, imali smo svakakvih faza dok nisam našla ravnotežu između onog što je dozvoljeno i što nije. u jednom razdoblju života sam smatrala da djeci treba dozvoliti puno toga, da ih ne bi zakinula u slobodi razvoja, pa mi je stan poprimio karakteristike takvog načina života. pošarani zidovi, namjerno trganje igračaka, vječiti nered. onda sam shvatila da djeci time zapravo ništa pozitivno ne dajem, nego da odgajam male tirane. uredili smo stan (ličenje zidova), tematski sortirali igračke i bacili/pokonili puno toga, uveli pravila kako se smije ponašati a kako ne. smije se voziti na malom autiću, ali nema zaletavanja u namještaj niti u zidove. ak to napravi, autić ide u garažu. neke igre su rezervirane samo za van. igračke se pospremaju svaku večer, nekad i tijekom igre. ako žele crtati, imamo tone papira na raspolaganju, ali zidovi više nisu ponuđeni. naljepnice smiju lijepiti na unutarnja vrata ormara.
vrlo brzo su prihvatili ova pravila, dapače, mislim da su i oni zadovoljni.
što se tiče ukrasa u stanu, dugo vremena nisam imala ništa. sad ponovo možemo zapaliti svijeće, imamo neke ukrase na komodama, bez straha da će ih uništiti.
kćer će sad imati 7 godina, sin ima 3. i moram reći da i oni uživaju u pospremljenom stanu, u posloženim igračkama, lijepim ukrasima. počeli smo lijepo postavljati stol za jelo, sa salvetama, svijećama, finim servisom za jelo. klinci uživaju u takvim ručkovima. ja bi bila sretnija da jedu mirnije i rade manje nereda za stolom. ako im ne pokažem kako se lijepo jede, kako će znati?
i ne mislim da su u bilo čemu zakinuti - i dalje ima 100 načina da izraze svoju kreativnost, divljaju ili što već drugo rade. -
Freja ja se potpuno slažem sa tvojim stavom. Volim kad je čisto i uredno, ali mi to nije bitno. Kad je- je, kad nije- nije. Originally Posted by Freja
Najvažnije je da smo svi sretni u svom stanu. -
Lajsne imam samo na par mjesta, ali se slažem da je spas za obitelji s djecom ta mat periva boja. Nešto kao one stare sjajne, ali mat - ne vidi se da se sjaji, a pere se. Mi smo to imali samo u hodniku i dječjoj sobi, ali se fakat isplati u svaku sobu stavit. Originally Posted by AdioMare
-
pa ne morate se sad svi ispricavat da ne zakidate i ne traumatizirate djecu
ja sam to spomenula jer pred ocima imam nekoliko primjera po meni pretjerane strogosti, na primjer ne da se cipele izuvaju na ulasku u kucu, nego na stubistu, pa onda ne dat djetetu keks u kuci, nego tek kad ide van (za pol sata) da ne mrvi, pa onda ne dat djeci da izvade sve legice iz kutije jer ko ce to pospremit poslije i slicno (i onda djeca ko za vraga umjesto da se pola sata na miru igraju s legicima pocnu s drvenim macevima natjeravat po stanu). ili recimo poslat dijete na igranje na blatno igraliste u minici i bijelim stramplama i cipelama i tjerat ga da sjedi na klupi da se ne zamaze. hocu reci, ima stvari za koje smatram da jednostavno nisu postene prema djetetu. ne kazem da svatko tko pazi na neke stvari traumatizira dijete. a kad smo vec kod traumatiziranja, ni zivot u prevelikom neredu nije dobar za djetetov razvoj. mislim da se svi trudimo naci neki balans izmedu dvije krajnosti
-
Pa nije nikakvo ograničavanje djeteta ako roditelj uključi pamet i organizira stvari tako da se izbjegne pretjerano prljanje i nered, BEZ pretjeranog ograničavanja: Originally Posted by meda
pa ne morate se sad svi ispricavat da ne zakidate i ne traumatizirate djecu
ja sam to spomenula jer pred ocima imam nekoliko primjera po meni pretjerane strogosti, na primjer ne da se cipele izuvaju na ulasku u kucu, nego na stubistu, pa onda ne dat djetetu keks u kuci, nego tek kad ide van (za pol sata) da ne mrvi, pa onda ne dat djeci da izvade sve legice iz kutije jer ko ce to pospremit poslije i slicno (i onda djeca ko za vraga umjesto da se pola sata na miru igraju s legicima pocnu s drvenim macevima natjeravat po stanu). ili recimo poslat dijete na igranje na blatno igraliste u minici i bijelim stramplama i cipelama i tjerat ga da sjedi na klupi da se ne zamaze. hocu reci, ima stvari za koje smatram da jednostavno nisu postene prema djetetu. ne kazem da svatko tko pazi na neke stvari traumatizira dijete. a kad smo vec kod traumatiziranja, ni zivot u prevelikom neredu nije dobar za djetetov razvoj. mislim da se svi trudimo naci neki balans izmedu dvije krajnosti
Legice - jednostavna priča: stavi se na pod deka na koju se istresu kockice (mi koristimo već godinama one tanke dječje dekice koje su dečki prerasli) i kad je igra gotova, sastave se 4 ugla i kocke s deke istresu ravno u kutiju. 30 sekundi!
Park - postoji odjeća koja je za park, pješčanik i slično i ona koja to nije. Jest da je mom mlađem sinu to bilo jaaaako teško objasniti, pa je on 80% svog vremena provodio (i danas nije drugačije) u odjeći za park. Tek je sad u 3. razredu oš počeo nositi "malo bolje" hlače umjesto donjih dijelova trenirke, jer se uvijek valjao... Čak i u školu je išao u tome, za razliku od starijega kojem je rano bilo važno kako izgleda, pa se svojevoljno presvlačio u "odjeću za penjanje na drvo". Mlađi se tek uz poticaj presvlači u "odjeću za odlazak baki" ali bit će i to ok.
Mrvice od keksa - ma nema problema, ali nered treba lokalizirati. Ja sam ranije dala jesti SAMO za kuhinjskim stolom. Sad smo napredovali do stola u dnevnoj sobi (keksi, voće) ali jede se IZNAD stola. S vremenom to prelazi u naviku...
Ima takvih 1000 stvari. Svatko si može organizirati život uz malo lukavosti... Ne tjeram djecu da peru suđe, ali ne dam da ga ostavljaju na stolu - prljavom suđu mjesto je u mašini ili barem u sudoperu.
Ima i iznimaka od uobičajenog načina života (trenutno mi je kuhinja budibogsnama ili se to meni tak čini - na pultu imam 1000 sastojaka za kolače, vagu, mikser, multipraktik i drugo... Stajat će tako još do Badnjaka, a onda sve ide natrag u špajzu). -
Lajsne- prosvjetlite me, gdje se stavljaju? Na kutove zidova?
Perive boje- razmišljali smo o tome, ali sam iz više izvora čula da nisu zdrave i da zidovi ispod njih "ne dišu", pogotovo u spavaćim sobama. No, barem hodnik i zidove u dnevnom boravku za koje znamo da su podložni prljanju, svakako ćemo obojati u takvve perive boje.
meni ovo čisto ok, naravno ako se misli na izuvanje pred vratima stana ne baš na stubištu. I dugo smo to prakticirali, pogotovo dok su klinci bili puzači, i kad bi došli i istraživali po hodniku gdje se inače izuvamo, koljena bi im bila zmazana, a brisala sam hodnik 1x dnevno.cipele izuvaju na ulasku u kucu, nego na stubistu
Ovo za nedavanje keksa mi je koma, al slično je brijala i moja mama.
Prljanje robe, moji se zmažu ko mali prasci, i meni uopće nije bed, ionako stalno vrtim i perilicu i sušilicu, i u tome mi ne pada na pamet ih ograničavati ili govotriti pazi da se ne zamažeš, pokapaš i sl. I mi nemamo robu za van i za doma. Robicu u većini slučajeva prije prerastu nego ju unište ili zmažu da se ne može oprati, i žao mi da robicu ne nose ili da 1-2 x obuku. -
da, na kutove (uglove, ćoškove
)
imaš ih u bauhausu
kutnu lajsnu nasloniš na ćošak, odrežeš na mjeru koliko ti treba i pričvrstiš onom knauf masom što brzo suši (no, znaju majstori - mi smo radili sami)
nakon toga malo pošmirglaš i možeš krečiti
za dulux perive boje ne znam što bih rekla
kada čitaš na njihovim stranicama ne da zidovi dišu, nego dišu još bolje
uglavnom, ja sam zadovoljna -
Ja imam Dulux i zadovoljna sam. Imam dvije boje žarko žutu i tamno plavu. Na žutoj neke mrlje mogu pobrisati vodom (oko štekera). Neke i ne (od povraćanja, od kave, masnoća u kuhinji). Ostane nešto i vidi se. Zapravo mi je najbolje (?) to što su boje postojane, jaaaaako postojane. Mi smo kupili malo više boje da nam ostane u kantici za sitne popravke. Tako da kad sam radila generalku u kuhinji očistila koliko mogu masnoću i ponovno premazala. Superiška je bilo. Ko novo. A boja ako se dobro zatvori stoji duuugo. Mislim da prije boje na zidovima dosade nego je potreba nanovo krečiti. Tako je kod mene. Imam mrlju ispred ulaza u kupaonu od povraćanja koja me smeta jer se vidi, a ne mogu ništa jer nemam rezervne žute više. A boja je toliko postojana da zbog toga i još par stvari ne vrijedi krečit cijeli stan.
-
da, a ako ne ukljuci pamet i ne organizira stvari nego samo ocekuje da se dijete samo organizira, ali da ne narusi red onda je dijete lagano receno u banani. to sto ti tako razmisljas ne znaci da i drugi tako razmisljaju. a ja sam bas mislila na te slucajeve kad sam spominjala ogranicavanje djeteta. ne kuzim zasto ti stalno sebe i svoja rjesenja stavljas kao jedini moguci pristup problemu, ima svakakvih ljudi. dopustas li ti da ih spominjem? Originally Posted by Peterlin
