Mame,dajte savjet kako dalje,ja ne znam i nemogu bez mog andjela,tesko je disati,buditi se,cuti ljude gdje sf smiju,tesko nastaviti zivjeti,ja bi k svome sinu da ga zagrlim jos jednom,..
 |
|||
|
|
|||
Mame,dajte savjet kako dalje,ja ne znam i nemogu bez mog andjela,tesko je disati,buditi se,cuti ljude gdje sf smiju,tesko nastaviti zivjeti,ja bi k svome sinu da ga zagrlim jos jednom,..
Teško je dati savjet kad se sve osjećamo približno tako. Presvježe je još da se prihvati ružna stvarnost. Ja sam otišla psihijatru koji mi je pomogao minimalno ali jest. Ja puno pišem pa tako nekako nađem neku utjehu. I ja bi k svojim anđelima, no nije još vrijeme. Njima je lijepo, na sigurnom su i paze da se mi uspijemo ovdje odhrvati s tom boli. A ovdje te još netko treba, tvoj muž. Probaj u njemu naći snagu i utjehu jer je i njemu teško gledati da još i tebe gubi. Drži se i budi jaka
analoneta i lukaa19 jako mi je zao zbog vaseg gubitka,
budite jakecure, znam da nije lako biti mama amđela, vratiti se doma praznih ruku...
tako je puno beba andjela u zadnje vrijeme
lukaa19, ne znam sto reći ali osjećam da nešto moramlukaa19 prvotno napisa
nakon sto smo izgubili svoj prvorođenu kci i ja sam imala takve misli, bila sam jako loše i fizički, ne samo psihički i samo sam čekala da se oporavim i da odem k njoj
a onda sam jednog dana pogledala svog muza i vidjela i njegovu patnju
imali smo samo jedno drugo i jedno u drugom smo pronašli utjehu, dovoljno da nastavimo dalje...dan po dan...
Prošlo je 12 godina od našeg prvog gubitka i 6 godina od kako smo izgubili i drugu bebu.
Danas imamo kraj sebe našu kćer, i mogu reći da smo napokon sretni, ali ipak, ne prođe ni jedan dan a da sa sjetom ne pomislim na njih dvoje, svoje anđele.
Oni su dio nas, i u nama žive zauvijek.
Do ponovnog susreta, gore visoko, jednog dana...
Budi jaka
Hvala vam drage mame,tesko mi je kao i vama svima,..nekako mi je jos gore to sto je otisao krivnjom i greskom drugih,bío je zdrava beba ,ja preklinjem za odgovore,jedino sto mi govore jest da je volja Bozija...ja se moram s tim pomiriti!jedino sto me drzi na zivotu je moj muz kojí mi stalno govori koliko me treba i voli,nemojte me pogresno shvatit,volim i ja njega...al osjecam samo prazninu i bol,kao robot se budim,jedem,spavam,ne osjecam se zivom... Nadam se da ce s vremenom bit promjene jer zelim bit uz svog muza... A divim se vama koji se usudite ponovno imati djecu,vi ste zene heroji!Tjesim se zamisljajuci nase andjele kako se igraju i pjevaju zajedno u Raju O
htjela bih vam se javiti sada kada imam svoju djecu u naručju kada ih gledam netremice dan i noć u strahu da ću nešto propustiti i tako već mjesec dana..
budite hrabre i ponosne mame imate anđele na nebu koji vas čuvaju i čekaju jednog dana..probajte skupiti snagu i vjeru da sreća čeka i na vas odmah iz ugla koji možda sada još ne vidite, ali doći će dan kad ćete biti korak do tog ugla.
i osjetiti ćete sreću koju ja sada osjećam zbog djece koju sam dobila i tugu zbog djece koja nisu s nama fizički ali psihički ćete uvijek osjetiti neku toplinu i snagu koju vam daje upravo anđel s neba..
ljubim vas sve i grlim jako..
Teško je dati savjet kad se sve osjećamo približno tako. Presvježe je još da se prihvati ružna stvarnost. Ja sam otišla psihijatru koji mi je pomogao minimalno ali jest. Ja puno pišem pa tako nekako nađem neku utjehu. I ja bi k svojim anđelima, no nije još vrijeme. Njima je lijepo, na sigurnom su i paze da se mi uspijemo ovdje odhrvati s tom boli. A ovdje te još netko treba, tvoj muž. Probaj u njemu naći snagu i utjehu jer je i njemu teško gledati da još i tebe gubi. Drži se i budi jaka
slažem se sa tikicom....suprug te treba a i ti njega........mi smo našeg pišonju Evolet danas pokopali,suprug je isao po njega sa pogrebnim poduzecem ....vidio ga je kada su ga obukli...kaže bio je kao lutka...srce moje...danas je bio težak dan....vidjevsi onaj mali lijesic koji doslovce mozes uzet pod ruku kako je mali,kroz glavu mi je proslo :samo da ga mogu zagrliti,poljubiti...nista vise nebi tražila....a mozda je bolje ovako....ali SRETNA SAM,MOJE SRCE JE NAPOKON DOMA,BLIZU MAME I TATE.....ZAHVALJUJEM BOGU STO SE RODIO ŽIV I STO IMAM SLIKU OD NJEGA....HRABRO MOJE MALO SRCE....ali nazalost bas ono sto je suprug danas rekao da ne moze vjerovat da mi imamo nesto svoje pod zemljom a tako smo mladi.......život ne pita,mislim da treba dignit glavu gore i gledati napred...jer drugacije nece ici i bit ce samo teže.....HVALA DRAGOM BOGU PA IMAM SNAGE DA NI NEZNAM SAMA OTKUD MI I DA SAM U OVOM TRENUTKU OSTALA TAKO POZITIVNA!suze dođu,nisam žena od kamena ali gledam napred i volim ono sto je pod tom vlažnom i mokrom zemljicom....valda mi mali daje snagu...ja sam njemu a on meni..ipak je mama mama
Analoneta
I ja se priključujem ovdje
Za mene ste prave mame heroji!Jedna zena koja radi pri Medjugorju mi je rekla ovo: Isus trazi zrtvu od njemu dragih ljudi,ne da ih kusa,nego da mu pomognu,svoju patnju pridruzuju njegovoj,zajednicka zrtva i bol,trpit zajedno s Njime,svaka suza ce bit nagradjena radoscu,a placite jer je i Gospa plakala pod Krizem!jos mi kaze da ne placemo dugo i previse jer tako svom andjelu topimo krila,nemoze plesati i pjevati s ostalima ako vidi da su mu mama i tata stalno u suzama!zato drage mame,pogled u Nebo i nasmijite se svom Andjelu da ne bude tuzan,grli vas i ljubi non-stop,molite Slava Ocu,a ne Pokoj vjecni,jer oni su uz svog Oca!hvala Vam drage mame,i hvala Bogu sto nam je dao predivne andjele koji nas paze i maze onako kako bi i mi njih da su ovdje
Analoneta
I ja se priključujem ovdje
ljubim i grlim i tu.....nazalost ti moram napisati i da si sretnica jer imas dvoje djecice mada nije lako ni ovo...ali svakako tvoja volja za još djece neka te ne napusti..samo hrabro napred............ja nazalost nemam ni jedno
Dragi hrabri ljudi, znajte da mislim na vas i nadam se da će i vas sreća zagrliti a ljubav vaših anđela dati snage za dalje.
Draga lukaa19, razriješi prvo pitanje krivnje i greške (da li je greška i ako je izmoli oprost za počinitelja i/ili potegni sankcije), pa onda pomalo dalje, dozvoli da zacijeli rana na tvojoj duši.Hvala vam drage mame,tesko mi je kao i vama svima,..nekako mi je jos gore to sto je otisao krivnjom i greskom drugih,bío je zdrava beba ,ja preklinjem za odgovore,jedino sto mi govore jest da je volja Bozija...ja se moram s tim pomiriti!jedino sto me drzi na zivotu je moj muz kojí mi stalno govori koliko me treba i voli,nemojte me pogresno shvatit,volim i ja njega...al osjecam samo prazninu i bol,kao robot se budim,jedem,spavam,ne osjecam se zivom... Nadam se da ce s vremenom bit promjene jer zelim bit uz svog muza... A divim se vama koji se usudite ponovno imati djecu,vi ste zene heroji!Tjesim se zamisljajuci nase andjele kako se igraju i pjevaju zajedno u Raju O
Draga lukaa19, teško je dati neki pametan savjet jer ga zapravo nema.... I sama sam prošla sva ta stanja koja ti prolaziš i, iako su prošla već skoro 4 mjeseca od kada sam ja izgubila svoju curicu, prolazim ih još uvijek... Bit će dana kada ćeš biti dobro i funkcionirati kako treba, kada ćeš bar na tren zaboraviti na svoju bol i smijati se, ali opet će doći i oni dani kada će te svaka sitnica podsjetiti na ono što ti se dogodilo, kada će te mnoge situacije rasplakati, kada će tužna sjećanja navirati i oduzimati ti snagu za dalje, kada će tuga, bol i ona praznina koja je ostala nakon gubitka bebe biti toliko prisutni da ne ćeš imati volje ni za što... To je križ koji moramo nositi i očito je Onaj koji nam je dao takav križ smatrao da smo dovoljno jake i hrabre nositi se s time. Potraži snagu i podršku u svome mužu jer jedino te on u potpunosti shvaća jer ipak je i on izgubio dijete. Ja sam svog muža neko vrijeme ˝odbacivala˝, mislila sam da me ne shvaća, da on ne zna kakva je to bol, al s vremenom sam shvatila da u tome svemu imam samo njega... Napisala si da se diviš onim majkama koje se odlučuju na novu trudnoću i da su to žene heroji... ne brini, sad je još prerano, ali bit ćeš i ti jedna od žena heroja, samo si uzmi dovoljno vremena, odtuguj svoje i vjeruj mi, i ja sam rekla NIKAD VIŠE, al na ljeto i ja krećem u nove pokušaje i bit će onako kako mora biti. Žene smo, stvorene da podnosimo velike boli, da uvijek skupimo dovoljno snage, dignemo se iz pepela i krenemo iznova!!!! Kad god ti je teško dođi na forum, ponekad će ti biti dovoljno samo vidjeti da nas ima još puno i uz međusobna iskustva, savjete, riječi utjehe i podršku zajedno ćemo uspjeti!!!
drage moje citam vas vec danima ali nikako ne nalazim rijeci koje bi ublazile vas bol,prije dvije godine sam i ja bila tu gdje ste vi sada i trebalo mi je jako puno vremena da krenem dalje,ali uspjela sam nekako uspjet cete i vi jer ce vam vasi andjeli dati snagu ...
Lukaa19 budi jaka ,ne znam sta drugo reci i ja se jos uvijek borim
Kako?!sta sam god upitala doktore ne daju mi odgovora,il brbljaju sebi u bradu...u ocima svih sestara i doktora sam preklinjala za barem jednu riječ!medjusobno se ogradjuju i cuvaju ledja jedni drugima!nitko mi nije dao odgovor na pitanje zasto je mom sinu odjednom pocelo krvarenje,zasto je skinut s respiratora ako je receno da se to nece radit 4 dana,..meni nitko nije dao odgovora a ja sam njegova mama!al Bogu ce odgovarat...nije fer,sve je nesto mutno!a ja nemogu vise da se borim,niti da mislim o tome,lakse mi je prihvatit kao Bozja volja...
Hvala drage mame,puno mi pomazete!zalosno je to sto me vise razumijete vi,koje uopce ne poznajem,nego ljudi oko mene!hvala Bogu mama je tu,koja me nazalost razumije jer je prosla ovo,moj muz bez kojeg ne bi mogla dalje!hvala vamsvima od srcljubim vas
lukaa19 nije ništa čudno da te mi razumijemo, a tvoji bližnji ne, jer samo ona osoba koja doživi smrt djeteta zna što to znači i zna naći prave riječi... ja nisam niti pokušavala takvo nešto dobiti od ljudi u blizini...
isto tako, već je puno puta pisano o tome, sada će ti se iskristalizirati tko ti je pravi prijatelj, a tko samo nebitni prolaznik u tvom životu...
a što se tiče odogovornosti doktora, i kod mene je taj slučaj...činjenica je da moje tijelo ne funkcionira kako bi trebalo u trudnoćama, ali eto treću sam izgurala uz medicinsku pomoć...da je to primjenjeno i u drugoj trudnoći i moji anđeli bi bili živi...kada smo tražili mišljenje od liječničkog povjerenstva, rečeno je da dotični gin nije kriv...naknadno smo saznali da je on povezan s tim ljudima...žalbu nisam htjela potezati jer sam onda već bila trudna sa I.G. pa mi je i ovo bilo previše stresa (uz sve ostalo)...
Ima li ista gore nego kad netko,tko nema pojma kako se osjecam, izusti recenice poput - ma mozda bolje tako nego da si rodila bolesno djete ,pogledaj svu tu djecicu kak se muce...- onda vise ni sama ne znam sta da mislim ili da kazem....najrade bi joj isti tren opalila samar!!!!
srce me boli ,a onda tako nesto cujes ,kao utjehu??? Koliko ljudima treba da shvate da je bolje sutit nego lupit takvu glupost da ti se cjelo tjelo oduzme od muke i jada.....
nivesa ja gledam prvo tko mi kaže a onda se živciram.....mi naime kao i sigurno ostale mame nasih anđela htjeli smo skroman sprovod znaci naj uži roditelji bake djedovi i braca i sestre.........logicno sta ce ti neko deseti ...ja živim na selu i naime kako i je da se ide na sprovod kad netko umre...dosla sam u tu situaciju da su svi ispitivali kada cu sahranit malenoga...mojA i odluka mog muza je bila ta da ne zelimo desete ljude na sahrani ni nase tete ni striceve ni sestricne ni nikoga,jer nisam ja taj sprovod napravila radi sebe pa da mi svi moraju se nacrtat nego radi mog dijeteta.jer to dijete sam rodila radi sebe,pokopala ga radi sebe......i onda su nastale price kod jedne moje susjede kako je njoj to bez veze sto smo tako napravili...ruku na srce nebi nista rekla da mi je to rekla neka babuskara nego mlada žena od 35-37 godina koja ima troje dijece i koja je ovo trece dijete rodila tako da nitko nismo znali da je trudna i skrivala je trudnocu od sebe same,curicu je rodila sa spiralom i ima srece da joj se dijetetu nije nesto desilo..i znaci 9mj.bez ijednog pregleda...i stvarno vrijedi ono sto narod kaže da DRAGI BOG ČUVA BUDALE !!!!!!!!!! jer mi pametni se i sami znamo cuvat uz njegovu pomoc ........uffffffff digla mi je tlak sinoc prijateljica koja mi je to rekla,da je gospa to izjavila.........i sada sam vidjela tko su prijatelji,tko je rodbina..i ima u ovoj mojoj tuzi i necega dobroga jer sam vidjela tko je kakav i tko poštiva tvoju odluku!
to smo sve prosle i svima se krug prijatelja/poznanika smanjio jer ljudi bas u takvim situacijama padaju nisko,ja sam ostala bez vjencane kume,dvije prijateljice i jos dosta neke raje sa strane jer mi takvi ljudi ne trebaju i nije mi zao bas mi je super bez njih,a u svemu sam shvatila da nas ne moze razumjeti niko ko nije dozivio isto,jer je ova nasa bol jedinstvena i kako boli znamo samo mi mame cije srce krvari....
ali moram dodati i to da u tom najbolnijem momentu nisam shvatala mnoge osobe i njihove rijeci i jako su mi smetale i ljutile me ali su mnoge od tih rijeci tek kasnije dobile svoj smisao....
ovo je samo dokaz kakvi debili hodaju zemljom...ne znam što drugo da kažem...
baš šteta što je njoj to bezveze, možda si trebala i karmine napraviti pa nju pozvati da se naždere!!
o isuse bože, sad sam ja luda, a ne poznam niti tebe niti tu kokoš!
mi smo malenog dali kremirati, a na ispraćaju smo bili samo MM i ja, MM-ov brat i žena i moja mama, baka i sestra
nismo htjeli nikoga jer mi je i ovako bilo dovoljno teško, a još da gledam druge kako me žale...to mi je bilo too much...
malo je svekrvina sestrična (koja živi kuću do) bila uvrijeđen, ali zaboli me dupe za nju...
nigdje nismo stavili osmrtnicu, zamolili smo prijatelja na groblju da ne stave oglas na stranice groblja o vremenu pokopa i zamolili smo sve preko maila i face-a da nas puste tugovati na miru...
poštivali su to...
Boxica- svekrvina sestrična po meni nije rod, pogotovo ne tvoj. Moš mislit familije....
Ako želiš , imaš pravo tražiti na uvid SVU medicinsku dokumentaciju iz bolnice. Znaci sve sto piše u papirima od trenutka kada si ušla u bolnicu , do trenutka kada si izašla. Svaki lijek , svaki nalaz krvi , sve. Ne moraš sad, mislim da je bolnica dužna to čuvati pet godina najmanje , mogu provjeriti koliko.
Hvala na savjetu,cini mi se da cu upravo to i napravit,pa cu svu dokumentaciju poslati u Zg,iako mi to nece dati mira ako uopce to dobijem,dali su mi njegov otpusni list i u njemu nesto napisali al ne vjerujem imnista,uce se na bebama kao na lutkama
luki cuvaj nas i daj nam snage:hert:
a ljudi moji dragi a što će vam ljudi sastrene reći? bilo roditelji, kumovi, najbolje prijateljice? što? ako se sami nisu susreli sa ničim sličnim... šok je to i njima.. boje se, neznaju se ponašati, pa ponekad i lupe glupost u tom neznanju, neke je strah išta reći pa se povuku...
pa ne umiru bebe samo tako? pogotovo u visokim tjednima... to su zaista tragedije.. i kako se ponašati? što li reći uopće.. na tvoj izbezumljeni pogled, sjenu od duše i tuposti u srcu....a i da vam kažu? što će vam reći? prazne floskule? da je to Božija volja.. meni su vjernici to govorili a ja sam uporno govorila da to nema veze sa Bogom, Bog je dobar striček sa dugom bradom a ne čudovište koje ubija djecu u trbuhu u 7 mjesecu trudnoće... to ima veze sa ljudima i to liječnicima (i nisma se prevarila)
što god da vam kažu... jel bi vas smirile? da li bi vam pomogle? taj čas možda i bi, ali kada isti ti ljudi izađu iz kuće/stana, kada legneš u svoj krevet, na svoj jastuk i ostaneš sa svojim mislima - tada horori počinju..
može ti pomoći jedino onaj koji je sve to sam prošao... jer si i ti drugačiji prema toj osobi, to nisu suosjećanja (od kumova, prijatelja i roditelja), to su razumjevanja.. a to je velika razlika
ljubim vas sve.. uskoro se bliži i naša obljetnica.. da je sve bilo kako je trebalo... mi bismo slavili uskoro 5 rođendan
mačkulina, svak ti može i treba reći - žao mi je
jesi li ti uopće pročitala moj post?
Imas pravo,ljudi se ne znaju ponasati u ovakvim situacijama!al rado bi pomogli a svjesnh su da nemogu pogotovo blizi i dragi ljudi...nedajte se,nismo same,nasi andjeli su stalno uz nas
Danas je mjesec dana kako sam te rodi
lukaa19 to s mlijekom mi je poznato. Ja sam se prepala strašno kad su nakon dva tjedna (valjda na psihičkoj bazi) prsa proradila i buknula. Užasan osjećaj. Ko za kaznu da te stalno podsjeća još dođe i mlijeko kao da dijete pored tebe. Ja sam pila bromergon da zaustavim i osjećala sam se bolje kad je prestalo.
Posljednje uređivanje od Optimisticna : 19.02.2013. at 23:15
Lukaa19
Nama je danas tjedan dana od odlaska drugog našeg anđela
Pa zar vam nisu davali Bromergon da mlijeko ne nadolazi?
Meni su dali bromokriptin,i pijem ga svaki dan al mlijeka i dalje ima,manje al imaPa zar vam nisu davali Bromergon da mlijeko ne nadolazi?
imam jednu bebu pored sebe mozda bi lakse bilo...
da lukaa19 bilo bi lakse i tebi i meni...ali...uvijek taj prokleti ali i zasto.........ma ja vise ni ne pitam nista dovoljno je da napisem da ovo sto se desilo meni se desava 1: 5000 na svijetu(potterov sindrom i nije nasljedan i jako jako su male sanse da ce mi se opet desit...uglavnom potter je kriv za nestanak plodne vode,tj ne zrazviju se bubregi i pogađa decke...etooooooo i sta da ja vise pitam i kažem!!!)...i eto kud bas ja....ufffff.....svaki dan je novi pocetak..aliiii ....opet taj ALI!!!!!!!! dok gledam tv. uvijek bacim pogled malo višlje od tv.i gledam sliku od mog malog anđela i sve si mislim Bože da je sad tu sad bi ga držala,mazila sigurno bi mi sad bio na prsima i dremucko i gledali bi zajedno tv.....ali etoo nije tako..on mene gleda sa neba i sa regala a ja njega sa kreveta i kad odem na grob......život je stvarno cudan...a kada smo ODABRANE I ne možemo to promjenit ipak netko drugi ima planove za nas...
da u to sam i ja uvjerena.. kada ti se dogodi gubitak a nemaš uopće djece to je naprosto užas nad užasima... ne kažem da je smrt lakša ili da su mame koje imaju već živo dijete neoštećene ili privilegirane .. ne.. ali imaš barem utjehu u tom živom djetetu...imaš barem nešto što ti daje snagu da se nasmiješ iako ti nije do smijaha, da se probudiš ujutro iako ti nije do buđenja, da napraviš nekom doručak ili ručak iako ti nije do jela uopće..
Kada se to dogodi prvi put a pored sebe nemaš ni utjehu ni ništa .. uf to je zaista psihički jako teško... ja nisam vidjela smisao buđenja.. ja sam samo htjela spavati i sanjati snove u kojima je moje dijete bilo živo i pored mene
meni su svakakva misli prolazile glavom.. da neću nikada imat dijete, da ne zaslužujem imati dijete.. da li sam sposobna uopće izgurati trudnoću do dobi za preživljavanje.. ma svašta ali svašta loše mi se motalo glavom...
Cure potpuno vas razumijem
meni se je slijedeća trudnoća dogodila... da sam čekala i planirala - nisam... i mislim da dugo nebih bila spremna reći .. idemo.. jer da, ja sam kukavica
Posljednje uređivanje od mačkulina : 22.02.2013. at 07:58
Ne znam kako dalje. Najradije bih zamrznula vrijeme dok ne nađem odgovore Znam da je možda prerano za razmišljati, ali osjećam da nemam vremena.
Upravo navršila 42 godine, upravo izgubila 4. bebu u 14 tjednu (prije toga u 28 tjednu, pa 8 tjednu pa 9 tjednu). Dugo vremena mi treba da se sredim i zatrudnim pa tako zadnjih 10 godina sam u čudnoj izmaglici. Nemamo sistemskih problema, za svaki gubitak je drugačiji uzrok koji se eto, ponekad događa u malo broju slučaja, ali odlučilo baš sve kod mene. Zadnju bebu izgubili smo zbog godina (kromosomski problem). To nam je bio zadnji pokušaj i bila sam spremna na to da ćemo uspjeti ili da nećemo uspjeti. Nisam računala s opcijom da će opet završiti ovako loše.
Sad sam opet na početku. Odustati? Pokušati? Ako pokušam pa se ponovno završi loše, jesam li "si sama kriva" jer ne znam odustati? Odustajem li prelako? Jesam li nerealno uporna? Postoji li peta sreća? Ili tek šesta? Ili je nema, samo ne želim prihvatiti što mi svemir već godinama poručuje?
Morala sam izbaciti vrznio kolo iz glave.
ne, ja to onako bezveze odgovaram
PA ZENO TI SI HEROJ ,svaka cast!!
Tesko je...vrijeme nije na tvojoj strani,al ne odustaj,savjetuj se sa lijecnicima,al vjeruj mi da su tvoji andjeli jako ponosni jer imaju tako hrabru mamu koja se bori,nastavi tako hrabro jer kad ti zivot ovdje zavrsi uzivat ces cijelu vjecnost sa njima,,. Zato nastavi hrabro zbog njih,a mozda bude peta sreca,neces znati a ko ne pokusasPA ZENO TI SI HEROJ ,svaka cast!!praznina boli,znam...drz se
A sta da ja radim???Jucer sok,test pozitivan...prosla godina je iza mene,tragedija za tragedijom...Prvo sam izgubila djevojcicu u 5mj trudnoce,dan danas se nisam oporavila.Zatim se naglo razbolio otac i nakon par dana umro,a ja od soka i stresa pobacila tek zacetu bebu.Godina je zavrsila,imam dva zdrava krasna sina i odlucila sam i ne pomisljati na trece djete i trudnocu jer suza je bilo previse u kratkom periodu.I onda...eto jucer ko grom iz vedra neba...test pozitivan.Sto je najgore...ne osjecam se ko trudnica,mozak radi svoje...beskrajna panika...cak i bez zraka ostajem.Sta uciniti????
renchy - čestitam!
samo hrabro, dan za danom
Draga Renchy, tebi je prošla godina uistinu bila teška i donijela puno tuge, boli, gubitaka dragih osoba
Renchy, moja je prica vrlo slicna. U godinu dana sam mislila da sam izgubila sve. Bebu, najvoljenijeg dedu, pa na sam Uskrs tatu i zatim voljenog psa. I pitala sam se sto cu jos izgubiti, ostali su mi mama, dijete i muz. Osjecala sam se kao pale sam na svijetu. I bilo je tako prokleto tesko. Muz me spasio da ne poludim. Dijete koje je naslo mog tatu mrtvog me svaki dan pitalo zasto vise nisam tuzna, zasto ne placem a njenog dede nema. Nekako sam se sabrala. Trebalo je proci i vise od godinu dana. Shvatila sam da se sve dogadja s nekim razlogom. Kad za to dodje vrijeme, neki ljudi, ponekad u to nasi najmiliji su pozvani tamo gore. Gdje imaju novu ulogu. Da nas cuvaju i bdiju nad nama. Tako su meni moji andjeli poslali novu bebu. Svaki dan strepim, sretna sto se princeza javlja i ako sam dogurala do pola. Beskrajno mi fale moji voljeni ali imam dobre razloge biti ovdje i dati sve od sebe da moja uloga mame, zene i kceri bude najbolja moguca.
Zato uzivaj u bebici, dosla je s razlogom i to bas sada. Biti ce teskih trenutaka i onih sretnih ali zato smo tu.
Jučer sam izašla iz bolnice nakon carskog praznih ruku
nakon uredne trudnoće došla sam na redovni pregled u 38 tjednu i djetetu nije kucalo srce, večer prije se ritala i nasmijavala pola obitelji koja se baš to veče skupila kod mene da bi ujutro u pola 9 ctg bio taaaaako prokleto tih
uslijedio je porod, dugih 8 sati ali sam na kraju završila na carskom
moja bol je malo manja jer imam dvogodišnjaka, moje sunce, moj život koji je došao po mene u bolnicu tako da sam ipak izašla s djetetom ali ruke su bile prazne a duša boli
Luciju su sahranili dok sam bila u bolnici, tatko ju je dočekao kad je došla kući a ja sam se jučer oprostila od nje. To je tako neprirodno da roditelj sahranjuje djecu...
doktori su bili istinski potreseni jer im ništa nije jasno, čekamo nalaze histološkog, jer je sve bilo u najboljem redu, pl. voda, beba, ja, ispada kao da je zaspala pa me to tješi jer nije bila u nikakvom stresu
Pod kraj trudnoće sam samo pričala kako jedva čekam da ju primim u ruke, stavim na prsa koja su se napunila mlijekom - tolika čežnja za mirisom bebe i toplinom malog tjelešca i na kraju ovo...
ruke prazne, bromergon radi svoje, tijelo boli, suze klize, a duša vrištiiiiiiiiiii
oprostite jer pišem zbrdazdola ali... ma razumijete me nažalost jer i vaša bol je jednaka mojoj
Lonely i Twin hvala na rijecima podrske,moram priznati da su mi vase rijeci natjerale suze na oci.Da Lonely i ja sam primjetila,a evo i ti si mi na to ukazala da se ova bebica nekako tocno potrefila skoro identicnog datuma kao i prosle godine,da li je slucajnost ili uistinu bas sad dolazi s nekim razlogom necemo doznati.Moram priznati da se lomim,samo o tom mislim,a tisucu pitanja u meni za i protiv ili mozda sama sebe lazem da se zastitim boli.Taman sam se oporavila od sve te boli koju sam prozivjela i sad se osjecam kao da me netko ponovo gurnuo na rub litice da odrzim ravnotezu.Moram priznati da od kad sam dozivjela gubitak mog malenog andjela da na svijet gledam drugim ocima,to su bili strasni sati provedeni u radjaoni kojih se ne zelim ni sjecati.I sad mi se sve vraca ko neki isjeckani filmovi.Jednim djelom svog srca neizmjerno zelim to djete,a drugim kao da negiram i ne zelim se ni pokusati vezati.Odsutna sam mislima od ukucana,kod doktora jucer nisam bila,mozda iz straha koji ce dio srca pobjediti i odluciti.ne znam.Cekam i cekam,a vrijeme prolazi...
oposumka, tako mi je žao
oposumka, zaista susjećam s tobom
i ja sam rodila mrtvu curicu u 39. tjednu trudnoće i osjećam tvoju bol
oposumka, draga, jako mi je zao
i moja je curica zaspala u 40 tt
Pravila pisanja postova
