točno tako!Trebaš vremena i trebaš ga posvetiti isključivo sebi.
 |
|||
|
|
|||
točno tako!Trebaš vremena i trebaš ga posvetiti isključivo sebi.
Zrinkič, ja sam rodila u 37 tjednu, i uspila sam dobiti 6 miseci bolovanja, bez problema, komisija mi je odobrila svaki put novi misec, naravno uz nalaze psihijatra i doktorice
hvala cure!! na otpusnom pismu koje je pisano na dva lista...piše inducirani pobačaj i da je rođen ženski plod 480g, 23 cm. pobačajem je rođen!!! eto! koje kontradiktornosti ko i svi zakoni. moraš tražit rupu u zakonu, a ne zakon koji je ionako nejasan. po zakonu čak niti nije razjašnjeno starosna dob ploda...šta ide kao pobačaj a šta je porod. koliko znam, i jasno su mi u Petrovoj rekli da do 16 tj spadaš u ginekološke , a iznad toga u porođajne!!! jer sam u jednom trenutku rekla uspavajte me i izvadite ju van....nemogu izdržat da rodim a da nemam dijete!! pa mi je doktorica rekla da to niti mogu niti smiju, jer da je to ipak visoka trudnoća.jadno! idem u ponedjeljak radit!! podvojenog sam stava...u biti zbunjena totalno....žao mi je da se koristim smrću tog malog stvorenja, a opet...nisam spremna! svi mi govore da će mi biti lakše ako odem raditi....vidjeću kako će biti. jučer mi je na hzzo-u žena kad je pročitala da je dijete rođeno mrtvo, ustala i izrazila sućut- nisam bila spremna na to. danas je u banci sjela trudnica kraj mene.....nisam bila spremna, nisam mogla kontrolirat suze....i sad se pitam, da li bi ja nešto iskorištavala ili bi to bilo skroz opravdano....u biti sve je dobro, dok me sitnica ne pukne!!!
Draga Zrinkic, znam da ti nista ne znaci, ali evo kako je recimo u Njemackoj regulisano. Do 24 sedmice i tezine ploda do 500 grama je spontani pobacaj i zena ne potpada pod zakon o zastiti majke. Nakon 24 sedmice ili nakon sto je plod tezi od 500g zena ima prava zakona a sa tim i pravo na odsustvo s posla kao po rodjenju zive bebe( Ovdje postoje inicijative da se te granice promijene, prije je bila cak na 1000g. Na kraju...obicna glupa birokratija koja ne pita za osjecanja.
zrinkić,nekako sam propustila tvoj gubitak i strašno mi je žao!
ja sam išla raditi 2 tj. nakon poroda i mislim da mi je to pomoglo da se malo izvučem iz svih tih misli. iako bilo je milion trenutaka kad sam htjela početi plakati, ali svejedno bilo mi je puno gore kad sam bila doma sama sa svpojim mislima!
Zrinkič znam da je tesko ali nazalost takav nam je sustav. Mogu ti reci da meni zaista je pomogao povratak na posao iako sam radila u smjeni sa 20 zena, bilo je tu i trudnica i majki a i onih koje su me razumjele. Imala sam par kolegica koje su bile uz mene i dok sam bila na bolovanju i pruzale su mi veliku podrsku, jos uvijek sam s njima u super odnosu iako ne radimo zajedno vec 2 i pol godine. Probaj na posao ici s pozitivom, probaj to gledati kao odmak od svega na nekoliko sati, koncentrirat ces se na nesto drugo, s vremenom ce biti lakse. Ja sam imala uspone i padove, nalete placa kao i trenutke kad bi stvarno na nekoliko minuta uspjela sve zaboraviti, cak se i smijati. Kad sam se vratila s posla, u prazan stan, bilo mi je puno teze.
imam osjećaj da mi je sad, nakon dva mjeseca, gore nego ikad do sad.. svaki dan si popijem pokoji normabel više - ne pomaže, čekam mengu da poslije nje mogu krenuti na pretrage - kasni već deset dana nakon prve i to mi je grozno jer imam osjećaj da mi ta glupost odužuje put do cilja. ponekad me drži pomisao da ću slijediti plan (menga, pregledi, druga, ponoviti briseve, truditi se..), i brojim dane kad ću doći do cilja.. utrkujem se s vremenom i gubim sa svakim neplaniranim zakašnjenjem. to me izluđuje, a ne mogu se, kako mi svi govore, opustiti. kako da se opustim i uživam u životu? ako je neka od vas u tome uspjela, osim rođenjem nove bebe, neka mi javi kako.. naravno, radi toga se osjećam kao grozna mama sinčiću kojeg imam, i obožavam, i za kojeg radim sve da se zabavlja i ne osjeća situaciju koja mene razdire.. on je prekrasan i savršen, kako mi on nije dovoljan? možda mi radi toga i njega netko oduzme, da me nauči lekciju. osjećam se baš kako se ova tema zove, KAKO se nositi i ŠTO dalje? iako je svaki post tu odgovor na to pitanje, svejedno nisam našla način. da uopće ne govorim o tome da ja zapravo ne želim novu bebu, ja želim NJEGA! fali mi moj anđeo, Oliver.
Konačno nakon 7 tjedana dobila sam nalaze kariograma s Rebra. Hvala Bogu sve je ok... ali ipak nisam saznala zašto sam izgubila svoje dječačiće....
Za jednu bebu su mi rekli da ne mogu spasiti ali za drugu ne znam..I meni mama također govori to se dogodilo i drugima...pokušala sam se zaokupiti humanitarnim radom , kreativnim radom ali osjećam u svakom djeliću moga bića da su oni samnom prisutni uvijek i svugdje. Pokušavam se zaokupiti planovima za novi postupak, imam osjećaj da samo želim da prođe vrijeme...moj vječiti neprijatelj....koksy baš kao što si napisala t je bol koja je zauvijek utisnuta u svaku od nas mama anđela...Užasno mi smeta kad me na poslu pitaju to si namjerno tako smršavila, i odmah si odgovore pa da vi mladi volite biti mršavi.. i sl. Kao da me gubitak i 2 kiretaže nisu dovoljno slomile...
kitty, drago mi je da je nalaz ok..
velika jabuka
evo razmisljam sta da ti napisem da te utjesim i da ti pomognem da se bolje osjecas pada mi svasta nesto na pamet neznam koliko je pametno i koliko ce pomoci...
dva mjeseca nakon gubitka bebe je sasvim normalno da se tako osjecas mislim da stvarno moramo proci kroz razne faze koje vrijeme donosi da bi se relativno oporavili, meni je bilo grozno vremena kad mi je trebao biti termin a i sada cim je lijepo vrijeme pada mi na pamet da sam mogla setati i vozati svoje malce, al sta je tu je.
probaj naci utjehu u svom sinu i muzu jer oni su ti najbitniji, ja nemam zivo dijete i vjerujem da isto boli svaki gubitak al opet je malo lakse kad vec imas dijete i ako si zatrudnila bez problema.
meni je dosta pomogao povratak na posao, neznam radis li ti al meni je to bio spas.
sve duse za kojima placemo i tugujemo koje su nas napustile, mi placemo radi sebe jer nama fale i nama je lose a ja pokusavam razmisljati na nacin da su oni svi sada anđeli i da im je lijepse gore u raju, iako nam fale kad tad cemo biti skupa sigurna sam u to.
ja nisam isla psihologu na razgovor a razmisljam da odem ako me u sljedecoj trudnoci bude hvatala neka panika i nemir, pa mozda da cisto porazgovaras sa nekim strucnim mozda ce ti biti bolje...
saljem ti
Velika jabuka, pisala sam ja tu sto sam prozivljavala nakon spontanog prije 9 mjeseci. Nisam bila ni svjesna u kolikoj sam depresiji, doslo je do toga da mi je svekar rekao da misli da zanemarujem Svena. To me zamalo ubilo, nista ne boli vise nego osjecati se kao losa majka a ne znati kako to popraviti. Ali jesam, trgnula sam sama sebe, ono sto tebi savjetujem je da vise ne pijes normabele jer ce doc period da bez njih neces funkcionirati, koncentriraj se na sina, izvlaci iz njega pozitivnu energiju, vodi ga u setnje, idite van, igrajte se, smijte se... Ma nema boljeg ljeka. Meni je trebalo neka 3 mjeseca da se oporavim potpuno i nakon toga sam opet zatrudnila.
Nakon prvog sina, kad sam ga izgubila, trebalo mi je puuuuuno duze da ponovno stanem na noge, zato sad vidim koliko mi je Sven olaksao, koliko su mi pomogli njegovi zagrljaji a i sama spoznaja da je tu.
Tvoj andjeo je upravo to, andjeo koji ce zauvijek zivjeti u tvom srcu. Pusti ga neka tamo zivi, neka cuva tebe i tvog sina, slavi to vrijeme koje je proveo ispod tvog srca. Ti IMAS dvoje djece, izgubila si ga samo u fizickom smislu, uvijek mozes popricati s njim, reci mu koliko ga volis, pricati njegovom starijem bratu o njemu, mozete mu zajedno zapaliti svijecu. A ti uzivaj u svom malom princu i njegovom odrastanju jer bi sigurno tvoj andjeo to htio!
velika.jabuka, nažalost to sve radi naša psiha... i kod mene nije ništa bolje, prvo mi je menga kasnila, pa konačno došla, pa prošla i ja dobijem termin za pretrage i taj dan dođe menga ponovo, dobijem drugi termin kroz 10 dana, ali moja menga ne staje i pati me punih mjesec dana..... i konačno prođe, opet dobijem termin, večer prije na wc papiru malo krvi, poželjela sam da me zemlja proguta.... ali hvala Bogu nije bilo ništa i uspjela sam obaviti pretrage..... i ja sad očekujem da ću dobiti, pošto se to malo najavilo, ali evo prošla 4 dana i nema apsolutno ništa!!!
Kao što ti je koksy rekla, uživaj u svom malom zlatu i okupiraj se maximalno, jel koliko god mi to ne želimo, psiha nam neda mira......
Drži se i nadam se da ćeš i ti uskoro obaviti pretrage i krenuti u nove pobjede!!!
velika jabuka mene ljudi često pitaju kako se nosim s gubitkom 3 bebe, ne znam šta da im odgovorim. Nekako živim iz dana u dan i svaki dan zahvaljivam Bogu što imam mm koji je najdivniji na svijetu. Bez njega ne bi imala snage za ništa. Ja sam sebi zadala cilj, radim maksimalno, upisala sam faks, sve samo da imam što manje slobodnog vremena i pomaže mi sve to na neki način, ali kada navečer legnem u krevet...evo i noćas sam sanjala da sam rodila prekrasnu djevojčicu i da je mm došao po nas u bolnicu. Mislim da me ništa neće ispuniti dok ne primim djete u ruke. Zato ti sebi zadaj cilj da što više vremena provedeš sa svojim dječačićem, da ti njegov osmijeh bude lijek, da on i mm budu tvoj normabel. Sigurna sam da će onda i tvoj Oliver biti sretniji.
hellokitty drago mi je da su nalazi dobri
latika, koksy, cromy, mrvica.. hvala vam puno puno od srca, cure. znam da je i vama grozno, meni je grozno.. ali kad tako čuješ ohrabrenje kad ti je najgore, pravim argumentima od nekog tko te razumije, stvarno je lakše..
Meni sad divljaju hormoni, prošla su tek 3 dana od kiretaže, trebala bih se odmarati, ali stalno sam ljuta, imam potrebu čistiti, hodati, raditi bilo što, jer sam puna neke čudne energije. A istodobno se osijećam umorna i tužna, nemogu to objasniti... kada će mi se hormoni vratiti u normalu?
velika.jabuka da si loša majka ne bi imala osjećaj krivnje, tako da niti slučajno nemoj razmišljati da si loša ili da si zaslužila nešto loše. Ovo kroz što prolaziš je normalno u procesu tugovanja, tek je prošlo 2 mjeseca i tek sad shvaćaš i pomalo prihvaćaš što se dogodilo. Prestani piti normabele jer sa njim potiskuješ emocije a to ti neće olakšati prihvaćanje situacije i pronalazak način za ići dalje. Bilo kakva emocija je bolja od tuposti.
Što se tiče trudnoće, mislim da si upravo dala sama sebi odgovor...ne želiš drugu bebu, želiš Olivera. Tako je trenutno sad i to je potpuno u redu. Ako se tako osjećaš radije pričekaj sa trudnoćom, usmjeri se na ove komadiće života koje sad imaš, pa kad malo staneš na noge, bit će se lakše usredotočiti na drugu trudnoću i istinsko radovanje bebi radi bebe.
prvo da ti posaljem jedanisvetica prvotno napisa
sta se tice hormona, pa sve ovisi... ja ih nakon prve kiretaze doslovno nisam osjetila...a nakon druge-trece jesam..al trajalo bi nekih 10-tak dana, sad se bas tocno ne sjecam..
ako mislis ,i ako se osjecas da moze, da ce ti bit lakse cisti, peri, kuhaj..placi, spavaj, vristi...vec sta ti dode taj trenutak... s vremenom to opet nekako dode na svoje...koliko vec moze da dode
velika jabuka ja mislim da si ti jedna divna mama, i da je tvoj djecak najsretniji sta je dobio bas tebe,i sta bas tebe zove tim najlisim imenom MAMA....
Hvala na odgovoru i na podršci, puno mi to znači.
Cure pozdrav svima - samo da vam kratko javim da sam sad s pregleda, mrva je dobro, par dana nam fali do punih 12 tjedana, divna je
Samo sam vam to htjela javiti, i poslat poljubac svima, odoh se bacit na ručak.
Ajme Roza, vec 12 tjedana! Pa eto te vec u drugom tromjesjecju!
Nisam ni ja dosta dugo imala osjecaj da sam trudna, cesto sam cak i zaboravila. Koliko god to blesavo zvuci. Ali sad dok me lupka i konstantno podsjeca da je tu, bas se veselim i jedva cekam da dode.
rozić prekrasne vijesti
...a mi za tjedan dana krećemo u bolnicu, držite nam fige....
svima šaljem velike puse
Tibi sve ce biti suuuper! Kad dodu klinci neces se vise sjecati ni briga ni problema ni bolnice! Neces ni stici uz njih dvoje
Pusa tebi i mrvicama!
X ko kućaTibi sve ce biti suuuper! Kad dodu klinci neces se vise sjecati ni briga ni problema ni bolnice! Neces ni stici uz njih dvoje
Pusa tebi i mrvicama!
Sad sam uvidila kako vrijeme stvarno leti. Sjeti se kad smo sjedale na Tuškancu na kafi, da ti je tad neko reko da češ ovako brzo dočekat 30 tjedana sa blizićima djelovalo bi ti se ko science fiction! Tvoj ticker me svaki put obori s nogu!rozić prekrasne vijesti
...a mi za tjedan dana krećemo u bolnicu, držite nam fige....
svima šaljem velike puse
tibi, roza grozatako mi je drago radi vas ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
ja sam prekjučer bila na groblju(kako je daleko ne uspijem često)već sam bila luda i sad mi lakše. Je istina, tamo se isplačem ali opet olakšanje.Jučer bi imala 10mj i ne mogu da se ne zapitam kakva bi bila...iako mi je tako teže
jutros sam istegla vrat i ukočena sam.inaće imam probl s vratn kralj pa sad napokon odlučila u fizijatra. a puna mi kapa više svega
roza, tibi!!! pa ne znam što da kažem!!! kako vrijeme leti...
klarita2, šaljem ti jedan virtualni zagrljaj...
velika.jabuka, isvetica i sve druge cure, držite se... često mislim na sve vas...
roza, krasna vijest
raste mrvica, samo neka raste...
uživam u vašim pozitivnim postovima
roza super za mrvičak
tibi sve znaš
velika jabuka
pusa svima i držite se
draga vec 12 tt!!Cure pozdrav svima - samo da vam kratko javim da sam sad s pregleda, mrva je dobro, par dana nam fali do punih 12 tjedana, divna je
Samo sam vam to htjela javiti, i poslat poljubac svima, odoh se bacit na ručak.
super, nek mrvica lipo raste i napreduje!
xTibi sve ce biti suuuper! Kad dodu klinci neces se vise sjecati ni briga ni problema ni bolnice! Neces ni stici uz njih dvoje
Pusa tebi i mrvicama!
mandy znas ono sta se kaze, kad se nesto sanja, da uglavnom bude obrnuto. znam da je jako ruzno tako nesto sanjati, ali ja se toliko veselim danu kad ces nam prijavit svoj +, i znam da cemo zajedno s tobom docekati dan kad ces uzeti svoj mirisljavi smotuljak u ruke!
klarita
Roza predivno
Tibi još malo pa ti stižu tvoje radosti, ne mogu ti opisati koliko me veseli kad te čujem da si dobro i da su bebice super, stvarno si zaslužila ovu sreću, duplu
Mandy joooj ti snovi blesavi, i meni se to često zna dogodit, i cili dan mi prođe nekako šugavo i bezveze, nemoj previše o tome razmišljati, doći će i tvoj trenutak brzo, jedino je teško ostati smiren i strpljiv..
Velika jabuka drži se draga, šaljem ti jedan veliki zagrljaj..
puse svima
aj drage moje.....sve sam pročitala...i plačem se......od tuge a i od sreće za tibi i rozugrozu!! ja sam danas bila radit i proplakala prvi radni dan!! od čestitki za mladu mamu.....do izražavanja sućuti.......GROZNO. osjećam se nikad jadnije, umornije i bijednije! do sad sam nijemo sijedila i gledala selo kroz prozor! šta nas je snašlo?
zrinkič
[QUOTE]šta nas je snašlo?
[/QUOTE
koliko sam se puta to pitala??
Sad gledam dnevnik i vijest o dvije umrle bebe u Merkuru. I kaže novinarka: Tate i mame ovih beba nikad neće zaboraviti da su izgubili bebu. Zna novinarka, nadam se da nema i ona takvo iskustvo iza sebe.
Pretužna sam radi svih nas koji imamo naše bebice na nebu, zašto medicina to ne spriječi, zar ne bi trebalo da se to više ne događa, pa imaju sve te uređaje...Ne znam više ni što pišem, nije pošteno da ih nema a nisu još ni živjeli...Pretužno...
Tibi,Roza , stvarno to vrijeme leti!Bravo cure!
Jako mi je zao sto vidim puno novih cura, ali ako je za utjehu -jos prosle godine je bilo slicno stanje ,pa smo redom ostajale ponovo trudne (cak i mi iz MPO price) i odjednom je ovdje bilo puno malih bebaca...cekamo jos par dragih cura da objave svoje sretne vijesti
Sretno drage cure!
drage cure! svima vam puno, puno hvala na podršci! vaše riječi stvarno dopiru kao lijek ravno na slomljeno srce.. to je zato što se, nažalost, tako dobro razumijemo..
jako se veselim radi naših trudnica! super ste!!! tako je plemenito od vas da nas hrabrite, ne mogu vam reći koliko nam to pomaže. xo
zrinkič, budi hrabra. osjećam iz tvog posta koliko si slomljena. skoro mi je to glupo napisati, jer pretežak je to teret, ali izdržat ćeš ti to.. moramo, nemamo izbora..
zrinkič
baš mi je žao, mandy..sad se bliži dvije godine a ja sam noćas sanjala da sam trudna i da mi dr govori kako i ova beba ima kromosomsku grešku
ja sam jučer hipotetski razmišljala o tome da li bih drugom dečku dala ime našeg anđela, i noćas sam sanjala, zapravo više kao čula glas ili misao (ne znam kako da to opišem, ali baš kao da mi se moj Oliver obratio): mama, ostavi mi bar moje ime..
...samo par sličica, a sve sam rekla...
velika jabuka, kad sam ja prvi put ostala trudna, odmah nakon pozitivnog testa poceli smo imena odabirat... i Ivan je bio odmah u prvom planu.... pa je onda dosla druga-treca trudnoca nismo niti razmisljali o imenima.... kad je u ovoj zadnjoj trudnoci islo sve ok, i kad smo saznali da je djecak, dileme nije bilo za ime...jednostavno smo znali.... I bas kako je svecenik koji je Ivana krstio rekao, poklonila si Bogu tri andela, i za nagradu si dobila svog Ivana!
velika jabuka
tako je i moj muz isto kad su blizanci preminuli rekao da bi on sada najradje da opet rodim muske blizance i da im ista imena damo:Ante i Matija. a vidis ja osobno to nebi mogla zamisliti, meni ce moji Ante i Matija ostati jedini zauvjek u mom srcu, a ako Bog da jos dijece stvarni ih nebi mogla tako zvati, a cak kad razmisljam mislim da bi mi lakse bilo da rodim curicu, al naravno sta god samo da je zivo i zdravo.
tužne su to odluke..
Jesu...
Ja osobno nebi mogla ovog bebolinca nazvati Tin, ustvari uvijek kad s nekim pricam o imenima (ko ne zna) i kad predlozi Tin ja se smrznem. Kad cujem mamu u parku koja tako zove svoje dijete stegne mi se grlo. Tako da ce Tin ostati moj prvi sin, Sven drugi, Točkica, nazalost, ne znam jel bila cura il decko, nemam imena osim tog nadimka kako sam joj tepala. I sad ce doci...eh...jos ni spol ne znam, al valjda decko, svog imena jer je jedno od moje cetvoro djece.
ja isto ne bih mogla da mi opet bude curica dati ime Marija. ja o njoj pričam , spominjem joj ime kao da je sa mnom(i je smatram da je uz mene)i ne bih mogla dati isto ime.Ali kako tko osijeća!
ukočena sam već dva dana(vrat), danas uzela bolovanje, ne znam do kada. užas!moram u fizijatra jer imam prob s tim.više mi puna kapa svega, vrijeme za šetnju a je se ne mogu mi maknuti.:
Ja i muž znamo u momentima najcrnijeg tragi-humora reć da ćemo još malo pa sva imena ispucat! Ali nikako ne bih mogla nazvati sljedeće dijete imenom mojih anđela, jer oni su veoma prisutni u našim životima, svakodnevno pričamo o Tiji o Ivanu o Oliveru, oni imaju svoj karakter, svoju priču, to mi je isto ko da opet dam ime svog živučeg djeteta.
drage moje, najdraže...
uspjela sam nabrzinu preletjeti postove, i svima vam šaljem veeeeeliki
Tibi, draga još malo i držati ćeš svoje male mišiće u rukama! izdrži još malo!
Rozice ajme kako vrijeme leti!
htjela sam još svašta nešto pisati, ali nije mi baš danas dan! sutra je 4 godine kako je na svijet došla moja malena Zara, i 4 godine kako je njen kratak život završio!
draga moja curice, zauvijek si u našim srcima... vole te tvoji mama, tata i seka
Bzara
bzara
evo me s hitnog kirurškog.s.ovratnik opet oko vrata. preporuka neurokirurg pa fizijatar. do pet sigurno na bolovanju.koma!
bzara
klarita ~~~~~~~ da sto prije ozdravis!!
roza groza, super proslo prvo tromjeseje
Pravila pisanja postova
