Evo drage moje i ovdje stavljam za sve nas
http://www.youtube.com/watch?v=UeLDr...eature=related
svaki osmijeh, pozitivna misao je korak naprijed
 |
|||
|
|
|||
pjesma
Evo drage moje i ovdje stavljam za sve nas
http://www.youtube.com/watch?v=UeLDr...eature=related
svaki osmijeh, pozitivna misao je korak naprijed
bzara draga
klarita uff sta se i tebe bas uvatilo u zadnje vrime, nikako da stane, uvik nesto... nadam se da ces brzo ozdraviti
rozagroza već je prvo tromjesečje prošlo
tibi samo ti čuvaj svoje bebice, uskoro ćeš nam pisati kako su savršeni
klarita želim ti što brži oporavak
bzara mandy visnja bambus boxica latika osijek a72 beti i sve ostale šaljem vam veliki virtualni zagrljaj
andjelak prekrasno
bzara draga šaljem ti veliki zagrljaj
andjelak hvala ti na ovoj pjesmi, baš sam se isplakala i zbog svog gubitka, ali i gubitka svake od vas
klarita brzo ozdravi ~~~~~~~~~~~~~~~~~~
a meni se jako mješaju sreća što smo već toliko dogurali i strah što ako nešto pođe po zlu, ufffff. Ne mogu se nikako opustiti i uživati
polako smo krenuli nabavljati opremu (ono što je najhitnije) i tako se razveselim kad ugledam nešto što mi se sviđa i što bi im htjela priuštiti i dogovorim sa mm-om da to kupimo i onda krenu sumnje što ako, pa počnem odugovlačiti sa kupovinom toga, a onda opet mi njega bude žao jer neće uspjeti sve kupiti kad ja rodim...
Bzarice mila
Palimo svjecicu za Zaru
bzara mislim na tebe i palim svijecu za tvoju Zaru.
bzara
Bzarica
bzara
tibimislim da je to sve normalno kako se osijećaš. ali ne brini, sve će stići kupiti. to je najlakše.
ja evo umirem od dosade, ne mogu ništa raditi pa gledam tv ili na laptop ali i to dosadi. Kad Klara dođe iz vrtića onda je zanimljivije. Ovratnik me nervira ali što mogu.u pet mi neurokirurg zakazaan a u uto fizijatar.stvarno me sve snašlo!KAD ĆE VIŠE PRESTATI!
Bzara, mislim na vas!
drzi se, bzara
bzara
bzara u mislima danas s Vama
drage moje....ja NISAM dobro!!! i imam svako pravo to reć naglas, napisati...i živjeti!!! dojadile su mi prodike, moraš ovako, onako, ne primati sve srcu.....a nitko se od njih ne pita kako je živjeti ovako ili možda onako, nitko me ne pita kako sam. kad se maknem s posla, u autu plačem jer ne kupim svoje dijete od djeda i beke, jer dolazim u kuću koja je prazna....a trebala sam se vraćat s posla s djetetom!! nemam zraka i imam pritisak u prsima...koji nikako da izbacim. nisam dobro.....vrijeme odmiće, a ja sam samo svjesnija svog gubitka.
zrinkič draga
mislim da je normalno da se tako osjecas, premalo je vremena proslo, vidim ti u potpisu da je prosao tek mjesec i koji dan! istina je da vrijeme donosi svoje, uvijek je tesko i boli uvijek isto kad se sjetimo ali ipak vrijeme odradi svoje. ja sam u pocetku prvih 2, 3 mjeseca stalno plakala a evo sad je proslo skoro pola godine i sada zaplacem al ne bas svaki dan.mislim da kad nam se to desava dozivimo takav sok da se nas mozak sam nekako brani da se neslomi i tek nakon nekog vremena postajemo svijesni svega. Tesko je nemisliti na sve sto je svaka od nas planirala, ja sam isto zamisljala da cu sa posla prvo po malce kod bake pa kuci a sada isto kao i ti dolazim u praznu kucu
ali opet treba vjerovati da ce poslije ove kise doci i sunce, mora doci svakome je doslo pa ce i nama samo treba strpljenja!!!
zrinkičdraga prermalo je vremena prošlo.ja prva tri mj nisam htjela nigdje ići(išli šeteti u druga mjesta i na Vis).polako, daj si vremena.pokušaj čitati neke knjige , meni je to pomoglo. (o gubitku, patnji)
klarita koju knjigu bi preporucila za procitati?
ja imam biblijske citate , to je kao recenica tj poruka koju procitas iz Biblije, i kad mi se sve to izdesavalo i kad sam dosla kuci, izvukla sam jedan citat jer ja osjecam kao da mi Bog preko tih citata govori i rekao mi je .Blago onima koji tuguju jer ce se utjesiti !!!! meni je to dalo snage za dalje
zrinkič...prerano je još.To je tako iritantna izjava i zaista ti se ne čini da će sa novim danom doći nešto novo i pozitivnije,ali zaista jedan dan ćeš se probuditii i nekako će tvoja tuga naći svoje mjesto u tvojoj glavi,mislima i duši i tu će ostati s tobom pomirena.Prihvatiti ćeš svoj gubitak i zaključiti da je vrijeme krenuti dalje.Prihvatiti ćeš da se dogodilo tebi,da je nepravedno,ali da ništa tu nisi mogla,da ništa tu više ne možeš.Svakome različito vremena treba za pomiriti se sa nečim teškim. Nikad nećeš zaboraviti i u neke dane biti će posebno teško.Ali u sve ostale živjeti ćeš normalno,ne kao da se nikad nije dogodilo ili da si zaboravila svoje dijete,već normalno kako život dalje teče kada izgubimo nekoga koga smo voljeli. Kada prihvatimo nepravedno nam oduzeto i krenemo maksimalno pozitivno iskoristiti ostatak našeg života. Neminovno i nešto pozitivno izađe iz sve te muke,promijeniš se,adaptiraš,sazriješ,ojačaš,naučiš cijeniti više stvari koje do tada možda nisi.Dođe neko drugo dijete,sin,kćer, i svim srcem voliš to dijete,gledaš ga,za ništa ga ne bi dao i misliš ponekad...bih li ga imala da je ono izgubljeno ostalo...? I shvatiš da život makar nepravedan i okrutan jest takav kakav je,i možda je nekad preteško otklopiti oči ali doći će dan kad ih uživajući nećeš htjeti zatvoriti.
Naći ćeš već snagu u nečemu,najverovatnije sebi samoj i želji za djetetom.Ja sam znala da trebam i želim još jedno i da ću SVE učiniti da ga imam.Jedno dugo vrijeme poslije spontanog samo sam htjela spavati,pokriti se preko glave,svi su mi smetali,a smetalo me i biti stalno sama.Nikakve riječi nisu imale smisao ili utjehu ili bilo šta.Zagrljaj mi je značio mnogo više od riječi i mnogo više cijenim par ljudi koji su tada našli snage doći i samo me zagrliti.Ali vidjela sam da ne ide na dobro i da se moram početi baviti s nečim,vratila sam se raditi.Odlučila sam maksimalno brzo krenuti opet raditi bebu,međutim kako je to uvijek,ispriječile su se neke druge stvari.Tada sam prihvatila da MORAM naći strpljenja.I tada je zapravo krenulo sve nabolje.
Mislim da previše od sebe očekuješ i naravno da imaš pravo reći da si loše.Prerano je da bi bila išta drugo. Ali bit će bolje,bit će dobro. Samo ne još sad. Onda kad ti odlučiš da je vrijeme za dalje,da možeš i da si se oprostila,tada. I kada god to dođe to je najbolje vrijeme jer si ti tako osjetila.Ne požuruj se,ne uspoređuj tu sa drugima.Svako tuguje na svoj način,svatko različito vremena treba. Misli na svoju bebu,otplači koliko treba,oprosti se,pomiri se i kreni dalje.Budeš sigurno,svi mi jesmo jednom.
Šaljem ti jedan duuugi,čvrsti ali nježni zagrljaj.Polako ali hrabro dalje,dan po dan.
I još da dodam jednu staru : Prihvati stvari koje ne možeš promijeniti,pomozi si mijenjajući one koje možeš.
Posljednje uređivanje od sandra23 : 23.03.2011. at 21:43
zrinkič
sandra ti je sve predivno napisala, vidi se da zna kako je.
sandra, oduševio me tvoj post, kao da si pisala i moje misli, točno si prenijela sve stupnjeve tuge, ozdravljenja i nade. I ono da se pitaš da li bi imala ovo dijete da ono nije anđeo-toliko točno.
zrinkič, sandra ti je sve lipo napisala i opisala, stvarno neznam sta da ti jos kazem...
osim, jednog dana, a viruj mi doci ce taj dan, kad se osjetis spremnom, dovoljno spremnom,jakom fizicki i psihicku doci ce tvoj mirisljavi smotuljak.HOCE!! MORA!!!kad vrime ucini svoje svoje, kad osjetis da napokon stojis na svojim nogama,ponovno....... cekat cemo zajedno tobom rezultat bete, pa odbrojavati dane do termina....a nikad se nezna, mozda cudo prirodne ti posalje jedno malo sunce... saljem ti jedan
zrinkić cure su sve rekle! Meni je prošlo godina i pol od kad su Ela, Tia i Emi otišle.
Ja mogu za sebe reči da se dobro nosim sa tim iako ne prođe ni dan da ne pomislim na njih, ali se trudim sa smješkom prisječati tog kratkog vremena koje smo proveli zajedno, dok MM ni dan danas nije uspio preboljeti tj. naučiti živjeti sa tim, još uvijek ga jednako pogađa, nadao se da će to nestati kada nam se rodi beba, ali nije.
Nju voli najviše na svijetu, ali njih tri su i dalje bolna rana za njega.
Hoću reći da se svi različito nosimo sa tim.
Ja svaki dan kad gledam Kim isto se pitam kako bi bilo sa njih tri, kako bi izgledale, sada bi već trćkarale tri curkice po kući..., ali ne vrijedi se mučiti sa tim. One su na nekom boljem mjestu, paze na nas, na naše druge bebice....
Tibi sve će biti dobro, znam kako ti je, ali kad sve prođe onda ćeš zaključiti da nije ni bilo tako strašno! Jedva čekam te dvije lutkice i da ti stvarno zaslužuješ duplu sreću!
Roza lijepo to tebi ide, što više leti!
Ostale cure držite se, pusa svima da ne nabrajam!
Mi smo dobro borimo se sa grčićima, a i Kim je izgleda malo ponekad živac pa jako voli plakati i to da ju čuje deseti komšija, ali nema veze nek je ona nama živa i zdrava.
Još uvijek samo sisa i lijepo napreduje guza i nogice su joj se udvostručile, a i obrazi...
I da evo nova slikica u avataru da vidite moju Kim malo kad nikako da stavim slike!
latika......blago onima koji tuguju jer će se utješiti! lijepo, samo moj život mene toliko šamara da mi je sve teže tugovati...koliko čovjek snage ima. pitam se, ali zapamtit ću si ovo i vjerovati!!!
sandra....i kak da ja sad ne plačem....veliko ti hvala!!!
osijek....bile smo skupa na potpomognuta u petrovoj, sječaš me se? Kim je prekrasna cura!!
hvala vam svima!
osijekKim je prekrasana.i vjerujem da ti je teško i da ne zaboravljaš ali radi Kim moraš dalje.zrinkičkoliko snage imamo?to samo Bog zna. a kaže se "blago ožalošćenima oni će se utješiti", utjehu još ne nalazim ali ne gubim nadu...tako nemoj ni ti.
hvala vam drage moje, od srca
prošao je i taj dan, i nije bilo lako niti malo!
svima puse, držite mi se najdraže moje!
Zrinkič, znam da je tuga pregolema i da tuga fizički boli.
Mene je nedavno prestalo gušiti i tek od prije par mjeseci nemam knedlu u grlu. A prošlo je evo, skoro 3 godine.
I tako će ti biti još neko vrijeme. Prva godina od gubitka je najteža. A onda polako, mic po mic i život će zaista krenuti dalje. Ne isto kao prije, ali će krenuti.
I znam da nisi dobro. Ni ne možeš biti dobro. Ne bi bilo normalno da si dobro. Ali zaista će i tvoje rane zarasti. Ne tako brzo, ali budu.
Šaljem ti
zrinkić znam da smo se srele negdje već, ali nisam povezala da si ti s petrove.
sada se sječam, jako mi je žao što si nam se pridružila ovdje i znam kako ti je jer prošla sam isto što i ti potpomognutu, sreću zbog trudnoće i onda tragedija...ali moraš dalje polako dan po dan. ja sam krenula odmah iz početka, pa rekla sam već i to je ono što me spasilo. za 6 mj. sam opet bila trudna i onda sam sebi govorila da se ne smijem žalostiti i sekirati zbog bebice koju nosim i malo po malo navikla sam da kad tužne misli navru, da ih nekako potisnem ili stavim sastrane i veselim se onome što dolazi!
bit će bolje, mora samo se ne daj i nađi si novi cilj i drži se toga, barem meni je to pomoglo!
pusa tebi i drži mi se!
latikapošaljem ti par citata na mail , stranice utjehe
ali evo i pvp mi je super.utipkajte na google : "riječi utjehe" (i klikni na 7 link, po danima u godini za svaki dan riječ utjehe). šaljem ti još!
Knjiga Anselmo Grun-Čime sam to zaslužio-nedokučiva Božja pravednost
Prva knjiga s kojom sam se susrela nakon gubitka i zaista mi pomogla.
bzara ljubim te
sandra divno si to napisala, ne samo za zrinkič već za sve nas
kim i nia su preslatke, špiro i karlo isto tako
klarita jesi ti bila kod neurologa, mene hvataju neke glavobolje, vratobolje i šumovi u ušima pa sam dobila uputnicu..
Sandra prekrasno si to napisala, toliko snažno, životno i optimistično.
Zrinkić, sve ti je Sandra rekla, sve mi učimo živjeti s našim gubitkom i idemo dan po dan
Bzara, mislim na tebe
Osijek, Kim je preslatka, i tako mi je drago da si uspjela ostvariti svoj san, ti si primjer kako nada i optimizam na kraju donesu rezultate, želim vam puno sreće.
Tibidrži se draga i sretno, bit će to sve za pet.
Klarita i Mandynadam se da ćete riješiti zdravstvene probleme i da ćete nas uskoro iznenaditi lijepim vijestima....
Roza bravo, puno sreće i dalje.
Svima velika pusa i veliki zagrljaj
Mandyza sada sutra u neurokirurga. davno sam jednom bila u neurologa , snimala glavu i bilo sve ok.jedino nešto s krvnim žilama u očima ali to mi ne smeta pa zaboravim.
glavobolje nakon ove trudnoće su mi se smanjile (zaista kad se sjetim prije me bolila glava svaki drugi dan)
otiđi u dr da vidiš, možda je nešto s ravnotežom...
zrinkič nemoj previše očekivati od sebe i nemoj dopustiti da ti ljudi govore da moraš krenuti dalje, naravno da ideš dalje, ali premalo je vremena prošlo da bi ti bila dobro. Vjeruj mi, ja sam mama 3 anđela i imam nažalost i previše iskustva. Sad mi je često žao što sam dopuštala ljudima da mi drže prodike, što im nisam rekla da sam izgubila DIJETE i da se to ne može zaboraviti NIKAD i da mi treba puno vremena i suza. Ljudi koji te vole moraju znati da ti je sad dovoljno samo da su tu i da te zagrle kad ti je teško, bez riječi...Kad je moja M otišla među anđele, mm bi se krio od mene i plakao, ali kad bi vidio mene da plačem htio me utješiti na bilo koji način. Dok ja jedan dan nisam vrisnula na njega da me zagli i pusti me da plačem, da imam potrebu isplakati sve suze ovog svijeta, da mi može biti lakše samo ako se oprostim s mojom anđelicom... Evo i dok ovo pišem plačem mislim na moje tri djevojčice na nebu koje bi sada trčkarale oko mene i ne bi bila sama u stanu i ne bi plakala. Često se pitam dokada će se samo loše stvari događati, imam osjećaj da nisam prestala plakati već 5 godina otkad sam dobila prvog anđela. Tuga i bol nikad neće proći, a zaboravit nikad nećeš, ali nakon nekog vremena tuga dobije drukčiji oblik, teško je to riječima opisati, prođu sve faze tugovanja i bude lakše, kreneš dalje, sa svojim anđelom u srcu. Mislim da si ti sada u fazi kad si shvatila gubitak, jer je prošla faza negiranja u kojoj od šoka nisi u potpunosti ni bila svjesna svega što se događa. Slobodno plači i tuguj, piši nam jer TU SMO za tebe...Šaljem ti veliki zagrljaj
osijek kim je preslatka
evo me od neurokirurga, dao mi da obavim snimke živaca vrat kralj i ruku. tako nakon toga opet kodf njega da odredi terapiju.
a sad moram u pon reći ravnatelju za put.hm!ne volim to...
Hej svima!
Ja sam danas sa svojom malom lijenčinom obavila neuropedijatra i zaključak me razveselio-imam bucu koji bi sve ali kile ga usporavaju,malo je diston i hipoton,ali sam nadoknađuje.Ne trebamo vježbe,osim malo ja sa njim doma,kontrola za 3mj! Jeeeee!
Baš me razveselilo i umirilo i sad mogu mirno natrag na posao.
osijek Kim je preprepremedena!
Puse!!
Cure, prvo da vas pozdravim!
Žao mi je zbog svih vas, ali hvala vam jer mi je lakše kad mogu s nekim podijeliti ko ima ista/slična iskustva.
Prije tjedan dana sam bila na induciranom porodu zbog misseda.
Ne znam kako bi vam opisala svoje osječaje.
klarita mene poslalo na ct glave i eeg, sumnja na migrenu (umjesto da krenem sa ginekološkim pregledima ja se osjećam kao baba sad kad krenem po snimanjima)
sandra super za karlića
teas
sandra, super za decka!
mandy i klarita odradite vi sve preglede sta imate,ipak nije na odmet, al ja se ipak tako jako veselim i cekam dan kad cete nam prijavit vas +, i nasa visnjica isto!
tibi draga, kako si nam ti? ovih dana krecete opet u bolnicu, jel? eto, sad kad odes u nju, izlazak ce bit punih ruku i radosnog srca!
teas
ufff ja napisala post, a ono mi sve izbrisalo
teas šaljem ti zagrljaj
mandy ~~~~~~~~~ da čim prije popraviš svoje zdravstveno stanje i onda akcija. S nestrpljenjem očekujemo tvoj plusić
bambus evo ja sam dobro (ili se barem trudim biti). Molim Boga da izdržimo čim duže i da ovaj put konačno idemo doma punih ruku. I dalje strogo mirujem, bebice su živahne i uživamo u njihovom javljanju
nego htjela sam vas pitati je li zna netko što je sa Ares? Je li ona u bolnici i kakva je situacija. Šaljem puno ~~~~~~~~~~~ da sve protekne na najbolji mogući način.
svim mamicama, bebicama, trudnicama, trudilicama i tužnicama sa ovog pdf-a šaljem velike puse
.....i držite nam fige da sve bude ok.....
tibi draga, taj strah je normalan... ja se sjecam kad sam kupovala za Ivana, da je uvik bio neki strah i pitanje sta ako???.... dok sam kupovala, nikad se nisam opustila i s gustom uzivala u kupovi robice za svog decka. vi ste vec super dogurali, jos koja 5-6 tjedna i na konju ste! ja sam sigurna da ovaj put stizete kuci sa svojom djecicom.
meni je katarina02 bila rekla da je ares u bolnici, al da ce je pustit doma... dalje neznam sta je... pokusta cu saznat pa vam javim
i bas se cesto sjetim crtice, nema je jaaakkkooo dugo. samo se nadam da je dobro
Posljednje uređivanje od bambus99 : 27.03.2011. at 01:14
Joooj drage moje divim se vašoj snazi! Ja bi najradije iskočila iz svoje kože.
Drage moje, evo nikako da se javim, nemam laptop, pa posuđujem, mm mi ga nosi tek za 1o dana, uf što mi nedostaje i muž i laptop.....tako kad dođe moram sve nadoknaditi, tu i tamo uspijem preletiti forum, ali sve nabrzaka, vidim da ima novih cura i tako sam žalosna radi toga
Pustili su me iz bolnice nakon tjedan dana, ali pod uvjetom da ne idem kući jer predaleko živim, tako da sam sad u Rijeci do kraja (kampiram pored bolnice
Tibi draga, eto ja se vratila iz bolnice a ti odlaziš, al eto nije teško ništa za naše bebice, vjerujem da će biti sve ok......potpuno razumijem tvoje strahove, nisam ni ja ništa još kupila, jednostavno se bojim i svima sam rekla da mi ništa ne kupuju, al ako baš netko nešto mora ne želim to ni znati do se beba ne rodi....a sad su se još svi oko mene uzrujali zbog tog prijetečeg prijevremenog poroda, jedina sam ja ostala hladne glave, jer jednostavno ja sam spremna samo za jedan scenarij, dočekati 37 tt ustat se iz kreveta i kupiti ono najnužnije za bebu, a izabrati ostalo i onda biti u iščekivanju mog malog miša...a mm ostaviti da ostatak obavi kad se beba rodi...
velika pusa blizičima
bzara draga, vjerujem da su ti ovi dani bili jako teški
šaljem puse svima!
draga ares, docekat ces ti 37 tjedan, bude bez brige. bit ce sve za 5!
teas
ares, ako si za druženje, ja sam iz Rijeke...ili ako ti bilo što treba - još sam mobilna!
ares, tibi~~~~~~~~~~~~~~~
mandyjoj ništa mi nemoj govoriti, dođem tamo po bolnici a same bake i djedice. a sad neurologija. stvarno sam zakržljala...
danas sam iskoristila lijep dan(napkon) . ovaj put sam prvi put šetnjom na Žnjanu pomislila na sve one bebe i trudnice" pa tko zna , možda ću i ja ovako dogodine" i znate što manje me bolilo!tako da idem polaganim koracima naprijed ali isto tako ako mora opet biti negativno morat ću sve prihvatiti ali mislim ako nešto žarko želimo da se moramo izboriti za to...pozz cure moje drage!
ares, tibi, mala laiasamo polako i sigurno...
teas, zrinkič kad se sjetim tih prvih par mjeseci nakon svega...srce mi se lomi..mislila sam da sam najnesretnija, najtužnija na svijetu, da se sve meni sručilo na glavu; jedva sam disala, gledala u pod, da nikoga ne vidim i ne čujem; vrijeme nosi olakšanje, svi smo mi izgubili svoju djecu, kako to ikad preboljeti? samo onaj tko je to prošao zna kako je ; iskreno : prije svega što mi se izdešavalo razmišljala sam kao i "drugi"- to je bio zametak, plod, ako nije bio za život - priroda se za to pobrinula, idemo dalje, ali kad se to događa tebi onda to nije ni zametak ni plod, to je tvoje dijete od onog trena kad ugledaš +, to dijete ima svoje ime i svi mi zamišljamo kako će izgledati kad se rodi ; i zato mi više nitko ne može reći da je lakše izgubiti dijete u ovom ili onom tt iz ovog ili iz onog razloga - bol je potpuno ista; kad prođe prvih nekoliko mjeseci život će vam se početi vrtjeti oko svakodnevnih stvari, jer tako jednostavno mora biti i jer moramo sačuvati i dušu i tijelo za našu djecu...zato izdržite i kako klarita kaže "ako nešto žarko želimo moramo se izboriti za to..."
ga...
Pravila pisanja postova
