-
postoji li išta gore od stajanja na grobu u kojem su tvoja djeca...
pranje kamenih anđela na njemu umjesto kupanja svoje dječice,
kičenje cvijećem i svijećama umjesto oblačenja haljinica i odjelca!!!!!
od kada nema moje djece, nema ni mene. tijelo šeta, a duša je s njima!!!!!!
-
-
sve je tužno, grozno je gledat grob cijeli u bijelom, prekriven bijelim cvjetovima i bijelim svijećama kao da nikog osim njih tu nema, a ima....
cure moje, kako dalje, kad je svaki novi dan nova tuga i bol na ranu......
kupila bi im sve cvijeće svijeta kad bi im time mogla zamijenit bar jednu igračku, išta!!!!!
Bože moj!!!!
-
norah draga 
u pocetku je stvarno bilo pretesko ali kako vrijeme odmice tuga je kod nas promjenila oblik, praznina u srcu je ostala, čeznja za njima je i dalje neopisiva...male bebe su mi jos uvjek bolna tocka, koliko mogu izbjegavam takve susrete....
uglavnom kako sam sebi pomogla:
pricam i pricam sa ovim dragim curama na nasem pdf, kojima sve mogu reci , od kojih cu uvjek dobiti utjehu i pored kojih se neosjecam samom na svjetu u svojoj boli
izbjegavam sve susrete koje mogu izbjeci koji mi škode
pokusavam se druziti i okruziti sa ljudima koje volim
puno molim i vjera mi je najvise pomogla da shvatim da cu ponovo biti sa svojom djecicom
razmisljam poitivno i nadam se novoj trudnoci
citam knjige...
moj muz je posjetio psihijatra , pije ljekove i puno mu je bolje...
znam da si i ti trazila psihologa pa jesi li bila na razgovoru, kako je proslo, osjecas li se ista bolje od tada?
-
-
sada si bas razmisljam koliko ima snage u nama ustvari,svaka nam cast ja kazem...
-
to je istina, ja se svaki dan pitam kako sam uspjela proć dan, tjedan, mjesec, a da nitko nije vidio ni jednu suzu, ništa.....
mi smo heroji, i najjaće osobe na svijetu!!!!!
-
Norah draga, ja sam danas prvi puta na grobu moje andjelice bila sa smjeskom na licu.
Cijela obitelj je bila i nismo dozvolili da nas tuga obuzme.
Nasa Emica bi sada imala 3g i 2mj.
Daj si vremena, polako, vrijeme mozda nece zalijeciti nase rane ali ce nas nauciti nositi se s time.
Pusa svima 
-
danas sam procitala u 24 sata clanak o bebici koja je rodjena u 25 tjednu sa samo 750 grama i nakon puno borbe sad je kuci sa svojim roditeljima, koja sreca, cuda su stvarno moguca...odmah sam se sjetila svojih anđela da su bar i oni sa nama...
-
-
Amin draga,sve istu zelju imamo i iskreno se nadam da ce nam 2012 donijeti svima punoooo punooo srece i da sve grlimo svoju djecicu i pisemo o ljepsim stvarima...ljubim vas sve
-
drage cure, evo i ja da se napokon javim. svaki put kada dodjem na forum nadam se da ce jedna od nas mama prijaviti svoj plusic. ali vidim da smo tu negdje sve na istom. ja sam uspjela rijesiti neke stare repove od obaveza, muz isto tako, polako stajemo na svoje noge. imali smo jednu laznu uzbunu za trudnocu, al smo se uspanicili bili. tada sam shvatila, treba jos vremena. tako da cekam, cekam neki znak da je bolje, da je vrijeme. psihicki sam bolje, svaki put kada pomislim na moju djevojcicu, vidim je kao malog andjelcica koji stoji kraj dragog boga i oboje mi se smijese. cuvaju me. sta znam ja sta je ispravno, zivim kako najbolje znam. tijelo je jos pod utjecajem, nekada se gusim, nekada vidim zvjezdice pred ocima, nekada me bole kosti, vrat, ma valjda tijelo jos ispostavlja racune. treba vremena. ali nadam se ovoj 2012 da ce nas sve usreciti. sve vas
-
drage cure javljam vam se po prvi put i ja sam mama anđela moja cura moja Petra je se rodila dva dana prije termina bila je teška 3.250 i duga 53 cm. Kući imam sina od 8 godina koji je jedva čekao svoju seku a tad je nastupila bol koja sve do dan danas ne prolazi . imala sam napad tijeskobe bila u psihijatra ali ja svaki dan imam svojih 15-20 minuta samo za nju
Tad uzmem njenju sliku zagrlim je i pustim pijesmu koja mi paše u tom momentu i isplačem dušu ali meni to treba ja neznam kako je vama i hoće li imalo bit lakše sa vremenom jedina utijeha u svemu ovome je moj sin koji mi daje snage ,,,,kad sam jako tužna on mi kaže MAMA NEMOJ BIT TUŽNA PA SEKA JE SA NAMA I ONA JE TUŽNA I ONA PLAČE ONA SAD NAS GRLI SVOJIM KRILIMA I ČUVA NAS,,,,,,,to je samo jedna od izjava koje mi daje ,,,,,,cure radim na drugoj bebi i koliko je kome trebalo da zanese poslije takog poroda
Moj anđeo ,,,16.06.2011<3
-
petraanđeožao mi je što si nam se morala pridružćiti baš na ovom forumu. Ja evo tek se sad opuštam pomalo što se tiče slij trudnoće i evo dva mjeseca nepažnje nisu urodila plodom. A obe prošle trudnoće nakon mjesec dana pa drugi mjesec.Sad je očito problem u mojoj glavi a kad je to problem onda neće ići lako...tješim se i govorim sebi da će biti kad Bog da.Nikad u životu ne ide sve idealno kako mi hoćemo.
majdrago mi je da se polako vraćaš na svoje, važan je i fizički oporavak.A ja se nadam da će nas puno u 2012. prijaviti +.
-
-
draga Latikahvala ti na ovoj pijesmi i cure hvala vam na utiješnim riječima
-
drage moje,vi ste jedine koje sve razumijete,pa koliko god brutalno zvucalo,jucer sam odlucila da moram biti jaka i da se ne smijem prepustiti depresiji jer to utjece lose i na mene i na mog muza.toliko je gorcine u meni da je sve palo na njega jer sam stvarno bila grozna prema njemu a on jadan sve vise je lud na mene i moje ponasanje.doslo je do toga da smo na rubu raspada jer se ja ne mogu pomiriti da je tako kako je i da se vise nista ne moze promjeniti.ne znam dal je koja od vas bila u takvoj situaciji al imam osjecaj da mi se zivot polako poceo raspadati zbog svega sto sam prosla.al eto tugovat cu tiho al nikada necu zaboraviti svoje andjele.eto jucer mi je bio rodjenda,nikada tuzniji i sa toliko suza.samo zelim reci koliko nas to moze dotuci ne smijemo se predati jer ja skoro jesam,nije mi bilo ni do zivota a kamoli kaj drugo...mislim da sam vas dovoljno udavila,al glave gore jer doci ce i nasih pet minuta....
-
dušo, ne brini, to je bar za mene normalno...
moraš se nekako su sebi kontrolirati jer on ne može bit kriv za ništa.
ja svog muža maltretiram do bola i nekad kad dođem sebi i vidim šta radim ne mogu vjerovati da on to podnosi na nogama....
kad vidim neko dijete, kad mi netko nešto kaže, kad on se javi u krivo vrijeme to je vika od mene...i ne mogu si pomoć...
nekad bježim od njega i svih samo da prestanem
svaki dan se ispočetka pitam zašto su me spasili, zašto nisu pustili da i ja umrem s njima, razmišljam šta da napravim da me više nema, al drži me samo to šta znam da ako si naudim neću ih nikad gore vidjet!!!
nenormalno i glupo, ali eto!!!!
svaki novi dan je nova borba, a većer je neizdržljiva......
udaljila sam se od svih, i u svom sam svijetu.
mislim da treba bit više pomoći za nas, da se imamo kome obratit a ne da same to prolazimo....trebaju nas uputit kako pričati, kako preživit jer moja su djeca umrla ima 7 i pol mjeseci a ja sam sve gore!!!!!
svaku noć ih sanjam, ma užas........
pokušaj naći u sebi neki mir ili se pomiri u sebi što se dogodilo i šta više pričaj sa suprugom, kad si dobro, ispričaj mu se..... to ja radim i samo nas to drži!!!!!!
-
draga norah,ovo je sve istina sto si napisala,jer ja sam nakon prvog gubitka isla i psihijatru al i on mi je rekao da iskreno ne zna kako da mi pomogne jer nema puno slucajeva da mu zene nakon toga dolaze,dobila sam tablete za smirenje i to je bilo to.a sad drugi put kad sam lezala u vinogradskoj,pozvali su psihijatra koji mi je iskreno rekao da je on za druge slucajeve i tako to ukrug.tebi je tesko a desilo se prije 7 mjeseci i bol je jos tu iako kazu bit ce bolje.ipak si smogla snage i krenula dalje,za sto je potrebna iskonska snaga.a eto meni svi vec sad govore a proslo je tri tjedna da zivot ide dalje i da se okrenem necem pozitivnom a ne razmisljati negativno.jer bila sam ovih dana na rubu da bi najradije umrla samo da bol prodje...al kad vidim da nisam sama u svemu ovome nekako čovjek izdrzava dan po dan.ja ti zelim da budes dobro i pozitivno,....koliko me ovaj forum tjesi toliko budem i tuzna kad sve ovo čitam sto prolazimo...
-
-
možemo mi to....SAME!!!!!
nitko nije dovoljno dobar za nas!!!!!!!!
i meni su govorili još u bolnici proći će, pa nije nikad prošlo i neće....misle da kažu dobro tom rečenicom,ali je nama još gore jer tim smatramo da ne poštuju našu bol i našu djecu!!!! bar ja to tako doživljavam!!!
-
-
petraandjeo zao mi je 
ovdje mozes napisati svoju bol i podijeliti je sa curama, a s vremenom ce biti pomalo lakse nositi se sa tugom.
tinek ja bih ti mogla napisati cijelu historiju kako je gubitak bebe utjecao na nas brak. uh, bilo je svega, do toga da sam razmisljala napustiti muza. dijelom hormoni, dijelom strahovi, ceznja za djetetom, nemam pojma sta sve ne, ali ocigledno je covjeku lakse kada trazi krivicu. na kraju sam shvatila da je depresija jedan veliki luksuz koji sebi ne mogu priustiti, nece mi pomoci, a otkida mi dio po dio od zdravlja. i smirila sam se. znam da ti je grozno tesko, ali misli na sebe i svoje tijelo, trebas ga zdravog za sve buduce pokusaje.
latika tako si lijepo napisala vezano za zivot i nasu djecicu, i ja sam sigurna da ce biti tako.
-
drage moje, prije 2 godine na ovom PDf-u je vladala grozna tuga i sve smo ovdje mislile da nikada nećemo doživjeti više sreću - Roza, Tibi, Mandy, bambus, Boxica, Koksy, vitica, ira, osijek, ja ...
i onda smo sve zajedno kako se ta grozna 2009. bližila kraju odlučila ju šupirati i sve smo 31.12. šutnule 2009.god i s veseljem dočekale 2010. za koju smo odlučili da će biti bolja i da će nam donijeti sreću. i je! 
i redom smo sve ostajale trudne, bodrile jedna drugu, i svaka je došla ili je na putu da dođe do kraja trudnoće i ovaj puta kući ode s bebicom u rukama! nadam se da ćete sve i ovdje šutnuti ovu ružnu godinu i da će 2012. biti godina koja će vam vratiti osmijeh na lice!
u mislima sam s vama! znam kako vam je i stvarno vam mogu reći bit će lakše!
-
-
koliko god nas bolilo činjenica je da promjenit ništa ne možemo.nitko nas nije pitao da li želimo bitimame anđela.nečeg se moramo uhvatit i nastavit živjet jer to žele naši anđeli.uvjek će biti dana kada će se činit ko da smo jučer rodile naše anđele a bit će i dana kada ćemo se smijati.djelim jednaku bol s vama.neki dan sam pomislila kako je svarno malo lakše i kako sam dobro a sinoć sam dušu isplakala.prošlo je malo manje od 2 mj.samo dan prije termina mom karliću je srce stalo a nalaz obdukcije je pokazao da ga je ugušilapupčana vrpca.nikad više neću biti ista ali on je u mom srcu zauvijek.
-
-
-
-
-
nek joj bog dragi da snage.ja sam mama anđela i bez obzira na svoj gubitak,nisam ogorčena jer ima i gorih slučajeva kao što je ovaj.malo je glupo da ti je u tragediji utjeha tuđa tragedija veća od tvoje,ali to je valjda u našoj prirodi.nemojte me krivo shvatit
-
-
adal pa tebi kasni vec 15 dana uradi test i nemoj uzimati inekcije dok nevidis jesi li trudna, to ti je moj savjet
-
-
ja se vec ponadala da ces nam se javiti sa nekom finom vjestiali neka polako bice ubrzo ako Bog da!
e sad ti neznam mislim da su tebi tek sad nekad bili ili su upravo plodni dani posto je sredina ciklusa, najbolje da pitas doktora i kazes mu da planiras trudnocu i da ti je sredina ciklusa pa pitaj smijes li, sretnooo
-
-
Drage mame anđela ...ja sam jedna od vas, prije dvije godine izgubila sam dijete u drugoj trudnoći i to sa 40 tjedana (razlog ostao nepoznat).
Tada ste mi pomogle i izvukle me iz živog pijeska tuge u kojem sa se utapala.veliko vam HVALA ..od tada pratim vas i sve vaše lijepe i manje lijepe životne trenutke.....
Sada nakon dvije godine rodila sam svoje treceg sina...i tuga se vratila svaki dan se sijetim svog anđela i u svakom trenutnu koji provodim sa svojom dijecom svjesan sam što sam izgubila.....ali vi znate kako je to i ne trebam vam objašnjavati....
Ono što me izrazito plaši i smeta što se ne mogu opustiti i uzivati svaki trenutak gledam da li mi dijete diše da li dovoljno jede da li dosta spava ili spava premalo...kada god pokusam razgovarati sa nekim kazu mi da pretjerujem da se opustim...kako kada je strah od gubitka jos tu......ne znam samo sam htijela staviti to na papir mozda se jos netko tako osjeca
-
luana,zao mi je zbog tvog gubitka a ovo sto pises o strahu razumijem potpuno,ja sam nakon gubitka bebe znala cijelu noc prosjedit na krevetu svog malog od straha da mu se nesto nedogodi a da ja nebudem prisutna,ma grozan je to osjecaj,naravno od okoline nitko nije shvacao,najlakse je reci opusti se,bit ce sve dobro...
-
draga luana, kad sam u trudnoci provocirala pokrete bebe da provjerim je li moja beba ziva, mislila sam kako ce biti super kad rodim jer cu u svakom trenutku sa sigurnoscu i jednostavno moci provjeriti dise li
tako i radim
ako spava, svakih pol sata idem pogledati i obicno nije dosta nego moram i popipati trbuscic ili ranije fontanelu
ne znam sto bih ti rekla, sve to nije normalno, ali ne mogu prestati i nekako sam naucila tako zivjet
od prijatelja to malo tko i zna, bezveze mi je uopce objasnjavat
ne opterecuj se s tim nego radi tako ako tako moras
drzi se i pusa bebici
-
-
drage cure mojoj curi je juče bilo 5 mijeseci dan mi je prošo bez suza ali sam zato imala strašnu glavobolju i mučninu sledeći mijesec idem u dr planirat trudnoću a i čula sam za molitvu Svete Marte kažu ko je joj se molio 9 utoraka uz posvećenu svijeću nije mu zaboravila ja počinjem u utorak svima želim puno sreće i kad se pomolim za sebe molit ću cure i za vas a posebno za latiku jer je ona ta koja mi je se javila prva cure moje puno sreće <3<3
-
-
petraanđeoja sam molila sv.Marti ali nekako nisam za te molitve, molim što mi dođe.Ima jedna odlična trodnevnica sv.Ivanu Krstitelju možeš moliti kad hoćeš bš za one koji žele postatin roditelji.za molitvu sv.Marte sam čula da taj utorak moraš postiti na kruhu i vodi.Ja kad radim to ne mogu. Odlična je devetnica sv.Riti njen život me fascinira.Sretno!
-
Moje andjelice nema vec vise od 3 godine, ali ja jos dan danas prije nego legnem idem u djecju sobu i provjeravam da li mi djeca disu iako su vec veliki.
Ako mi se desi da to ne napravim a legnem obavezno se ustajem i idem ih provjeriti.
To je jace od mene, ne mogu si pomoci 
-
Hej curke,
vidim da ima novih mama anđela koje se bore same sa sobom jer je njihova tuga još velika i teška, a gubitak bebice još jako svjež.
Znam cure kako vam je i mogu vam samo potvrditi ono što je Bzara napisala.
Ja sam jučer išla svojim curama na grob jer jučer im je bio 2. rođendan.
Na današnji dan je Ela umrla, a uskoro su i smrtni dani od Tie i Emi.
Tuga je velika još uvijek iako su prošle 2 godine, ali nekako sada živimo sa tim, u međuvremenu je stigla i naša KIm koja nam je glavni razlog za život i u jednu ruku ona sve to olakšava, a u drugu otkad nju imam puno više razmišljam o trojkicama kako bi izgledale, dali bi bile tako zločeste kao ona....tako da sto puta sam prevrtila taj film u glavi i uvijek nađem nešto novo što u onom trenu možda nisam primjetila, a vezano za trudnoću pa se pitam dali sam mogla sve to spriječiti, dali sam bila preoptimistična jer sam vjerovala da je to trudnoća koja će proči bez problema, da ću roditi malo ranije i sve će biti 5.
Ali ne vrijedi se tako preispitivati.
Ono što je mene spasilo je nova trudnoća koja je došla za 6. mj. nakon prvog poroda, nije bila slučajna nego jako planirana jer kao i prva bila je to IVF potpomognuta oplodnja tako da planovi za tu trudnoću mogu reći su počeli još u rađaonici dok sam rađala trojke jer bila sam svjesna da teško da će se koja od njih uspjeti izboriti za život i istog trena sam željela biti trudna ponovo.
Eto na svu sreću uspjelo je opet od prve i 9. mj. kasnije rodila se naša KIm živa, zdrava i hiperaktivna .
Uz sve to ni ova trudnoća nije bila jednostavna, ležala sam po bolnicama od 19 tt, jer sam stalno dobivala trudove, ali sve je prošlo i sada kad je iza mene ne ćini se ni tako strašno.
Sada se već bavim mišlju kada bi mogla po drugo tj. peto djetešce, a možda budu i nki blizići pa si ispunim vječnuželju o troje djece!!!
Cure držite se, ne razmišljajte o okončanju svoga života, meni to nikad ne bi palo na pamet dok god imam svoje roditelje jer moji su već izgubili jedno dijete, šta mislite kako bi im bilo da ostanu bez još jednoga, ne smijemo biti sebićni, treba misliti i na svoje bližnje.
Zadajte si novi cilj u životu i to će vas izvuči iz svega!!!!
Pusa svima!!!
-
osijekprvo jedan veliki u ove dane.
Drugo sve si jako lijepo napisla daješ nam nadu i potporu i pokazuješ kako si jaka i hrabra. ja se isto svaki dan pitam kakv bi bila, možda kao K ili drukčija. Ali što je tu je, moramo nastaviti živjeti dalje jer naši anđeli ne žele da tugujemo. I 2.godine možda zvuči puno ali zapravo nije, jako je malo.Pa pogledajet prošlo je 20godina od Vukovara a ja se sjećam svega kao da je bilo jučer.
-
-
osijek hvala na optimizmu i jedan veliki
-
-
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
