Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[Optimisticna]

uf, vratim se poslje nekoliko dana na forum i vidim loše vijesti. patik, tako mi je žao. Puno nas ovdje zna kako je to roditi i grudiju punih mlijeka ostati bez dijeteta.
Ne ponovilo se nikad-nikad više.
A što se tiče osječaja prema drugim trudnicama........ bilo je to pred jedno šest mjeseci. Frendica mi je veselo javila da je trudna i mada sam se tako veselila radi nje, bila sam tako zavidna, ljuta i ......ne znam. Grozno, ali kad je otišla, plakala sam. Nekako se uvijek ispočetka "čudim" kako neke imaju djecu,a ja nemam. Uvijek si s nekom pretpostavkom kako češ ti prije nekih jer imaš stalnu vezu, pokušavaš već dugo, imaš stalni posao, baviš se sportom (a one su gojazne ili neaktivne ili ne idu na preglede redovito, neiformirane su.... ) bla-bla-bla...... Znam grozno. Ali stalno misliš kako baš ti imaš sve uvijete da doneseš na svijet živo, zdravo čedo i kako će sve ići bez problema. A život piše priče.
No eto tri mjeseca poslje nje, ostala trudna ja. Sad opet ispočetka. I sve si mislim, ako ne upijem ni ovaj put, možda će mi sretan biti četvrtiti.....Znam da me, ako ne uspijem ni ovaj put, to neće ubiti. Od toga se ne umire. Učinit ću sve da do tog djeteta dođem. Ako ne budem mogla, usvojit ćemo. Dijete ću imati!

[tikica78]

Optimisticna...kako si to lijepo rekla ..i ja sam tako odlučila, do zadnjeg daha boriti se za svoje dijete i ja cu ga jednom grliti sigurno..ja sam se upravo vratila s mise..danas je mjesec dana kako sam izgubila moje andjele..na misi je svećenik rekao svatko nosi svoj kriz i da nam Bog daje snagu kad padnemo do dna opet se ustati i krenuti dalje..ima jedna pjesma koja mene digne kad mi je tesko od mariah carey i witney Houston zove se when you belive..

[Patik_moj <3]

Osijek, volim tvoj nickname Uvijek me podsjeti na lijepe ljetne dane provedene kod muzeve rodbine!
Hm, mislim da je razlika medju nama jedino to sto si ti po pitanju novog djeteta iskrena...I ja zelim jednu bebu! Samo svjesno potiskujem taj osjecaj, jer se bojim ako ne ozdravim psihicki i ako rane ne zacjele do tada, bol ce biti jos veca i gora...Nas dvoje sada zajedno odlazimo na terapije i nadamo se da cemo se uskoro moci zaspati bez suza i ustajati bez ovog loseg osjecaja u zelucu... A ja se vec brinem o tom kako izgledam, (zvuci morbidno), ali ja vec pokusavam skinuti kile poslije pororda, da bih sto prije bila opet u stanju ostati trudna, AKO mognem i AKO rezultati obdukcije to budu dopustali. Na kraju sama sebe zbunim, jer ne znam sto bih...

A sada sto se posla tice mi je sve nezamislivo...mislim da nemam snage brinuti se svoje klijente, jer ni sama nisam sva svoja...

Optimisticna, ti si bas optimisticna!! Drago mi je da se tako grcevito boris za ono sto zelis.SIgurna sam da ce tvoj trud i zelja biti naveliko nagradjeni Ako budes imala problema sa usvajanjem, uzmi mene (jesam malo vece dijete, ali nema veze ), bilo bi mi drago imati tako jaku mamu Mada bi meni poslije tog osjecaja drzati svoje dijete u rukama bilo jako tesko posvojiti neko...znam da mogu roditi zdravo dijete i donijeti ga na svijet, pa bi time moje patnje i dvoumice oko posvajanja bile gore.

Tikica, meni i suprugu je nedavno, dok smo cekali na nasu doktoricu, jedna Casna sestra (koje u tom kraju skoro pa nikad ne vidim) je sjedila preko puta nas...Nas dvoje smo samo sutili, gledali u zid i drzali se za ruku. Ja sam u sebi vracala slike od prije poroda i kontrole i kako sam samo sretna bila. A Casna je iznenada podigla svoju ruku, pozdravila nas, nasmijesila se i rekla da moli za nas...Nakon sto me pitala sto me boli, suze su opet kao lude krenule niz lice, no, utjesila me rijecima, da Bog daje ovako tezak Kriz samo onima koji ga mogu nositi...

Sad vas pozdravljam...natjerali su me da odem na frizuru. A sto se tice jucerasnje posjete prijateljici sa bebama, nije uspjelo. Imala sam krizu jucer, tako losu da je muz ostao poslijepodne doma, popila sve moguce za smirenje i malo odspavala...kad je djelovanje popustilo, nastavila opet cmizdriti i tako...al danas ce mozda biti bolje..
Ljubim vas i zelim lijep vikend!

[bzara]

draga patrik ne volim koristiti onu rečenicu s vremenom će biti lakše, ali hoće, vjeruj mi! meni će sada biti 5 godina kako sam izgubila svoju prvorođenu curicu, svoju ljepoticu, svog anđela, i 4 godine kako sam izgubila svog sina, mog malog mišića! bila sam u paklu i nazad, sa dijagnozom gotovo svih doktora da niti ne pokušavam više!
psihički sam došla do takvog ruba da sam na kraju potražila pomoć! kad smo već odustali i pokušali sa posvojenjem, netko gore poslao nam je jedno malo srčeko, i znam da sam ovo već puno puta spomenula, ali točno na Božić ja sam ostala trudna s mojom Niom! od samog početka znala sam da moji anđelčići gore čuvaju moju malu ribicu i da će ona sigurno doći na ovaj svijet. i evo je igra se i slaže kockice pored mene, i svaki puta kad je pogledam u njoj vidim svoja dva anđela! i znam da su tu stalno su uz nas, i paze na nas!

nisam vam ispričala, prije par dana kad se počeo topiti snijeg šetala sam se s Niom u kolicima. u trenutku kad smo prolazili preko trga s jedne kuće srušila se ogromna količina snijega otprilike metar ispred nas. 5 sekundi ranije da smo prošli tim putem pala bi na nas! baš sam bila u šoku! mm još i više jer on je hodao iza nas i gledao kako pada! dotrčalo je poslije puno ljudi do nas, i kaže mi jedan čovjek : gospođo vaše dijete gore netko čuva! na to kažem mu ja : da, dvoje njih!

draga moja, teško je sada, jako je teško, ali sada ti treba puno snage da možeš nastaviti dalje! još ćeš prolaziti svakakve promjene, i s vremenom će stvari dobiti novi smisao! Patrik je jako sretan mali anđeo što ima tako divne roditelje!

evo još jedna prigodna pjesmica za naše male anđele :

http://www.youtube.com/watch?v=cX6m1xNwmgY

[klarita2]

patikhrabra si ti, samo treba vremena da polako nastaviš živjeti s tim. A kriza će biti, i bolje da nisi otišla na babine...ja sam isto kad nisma mogla , rekla da ne dolazim.Čak kad je kum krstio malog nisam išla. Radio sve kako tebi paše.

Danas je moj dan za šetnju kraj mora...sve sam jučer sredila po kući i danas šetnja.
Inače sanjala sam sinić da sam rodila 4 muškićai da svi imaju žuticu i stoje pod svijetlom i ja ih jednog po jednog dojim a oni mi se smiju...hehe, mm je jutros pucao od smijeha kad sam mu rekla. Stalno sanjam da sma rodila sina...tko zna...iako sam s M msilila da nosim muško a dr rekao drukčije...ma nije nam važno, nakon svega to nas najmanmje zanima.
Želimm vam svima lijep i ugodna dan!

[Patik_moj <3]

bzara, jako je lijepo cuti da je netko nasao novi smisao zivota. Ti si dobila svoju bebicu...Ali je meni tako tesko vjerovati u bolje sutra, kad sam mu se tako radovala, sve mu pripremili do najmanjeg detalja, rodila ga i vidjela i sada dane poslije poroda provodim na njegovom grobu...Mozda ce mi tek biti lakse kad i moja Molitva bude uslisana jednom novom bebom, a do tada cu se kidati i tonuti, jer ja drukcije ne mogu...
Divim se svima vama koje ste sve to prosle i opet danas vise manje normalno mozete funkcionirati...Ja imam osjecaj da je moj zivot u onom trenu stao kad sam cula da je umro, a da sav vanjski svijet ide dalje...

klarita, cudno...i ja sam par dana poslije poroda sanjala da sam rodila curicu, samo je spavala a ja sam cekala da se probudi, da ju podojim i da se igram...no, ona je samo spavala...Ne znam zasto bas curica, mozda zato, jer sam poslije Patrickove smrti uvijek govorila ako bude ikad novo dijete, zelim opet sina...I onda mi Bog posalje to jedno malo cudo u snu da vidim da bi isto prelijepo bilo kao i sa deckicem...
Joj,curke, kako vam zavidim na potpisima Ne shvatite me krivo!Pusa

[klarita2]

patikkad sam nosila M nisam nikad sanjala tako nešto. kad je umrla sanjala sam svašta, ali ništa lijepo.Ovo je već drugi put ovaj tj da sanjam da sam rodila muško.Tko zna'??? svejdno je...toliko želimo ovo dijete svi da se rodi živo i zdravo da o tome i ne mislimo.

Pusa cure!

[Optimisticna]

patik djeluje čudno, ali profunkcionirat ćeš. imat ćeš i poslje godine dana opet svakakvih dana, ali vidjet ćeš, ta intenzivna tuga ne može trajati tječno. Bit ćeš svaki dan sve bolje i bolje. To je 100%!!!!
Samo vidjet ćeš, kad budeš spremna za novu bebu, skužit ćeš koliko je prošlo vremena, pomislit ćeš šta se sve izdešavalo u tom periodu, i opet ćeš si dati JOŠ vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Meni je vrijeme proletilo. Posao, tuge, kuća, smjeh, doktori, pregledi, prijatelji,obitelj.....svaki se dan nešto desi i dani prođu a život nastavi. Bit ćeš bolje. I to skoro. Sve to do sada je prirodno i sve ide svojim tokom.

[inaa]

drage moje cure evo da vam se javim i na ovom pdf-u,nisam ni sanjala da ću se nakon svega naći i ovdje,ali...evo...život piše romane.

Sjećam se kada sam surfajući po ovom forumu, i izvan potpomognute,zbog koje sam se i registrirala,naletjela na jedan potpis i shvatila da je žena nakon postupka rodila tri curice prije vremena,da su sve tri umrle i da se nakon svega opet odučila krenuti dalje...ponovno je trudna. Bože,pomislh tada,pa kako je imala snage,kako je to preživjela i smogla snage da opet pokuša. Ja to ne bih mogla,nikada više ne bih mogla ići na potpomognutu,ne bih smjela opet zatrudniti. Kako sam se samo prevarila. Mene sada na životu drži samo pomisao da ću možda opet biti trudna,da ću opet uspjeti i osjetiti ovoliku radost kao kada sam bila trudna,kada sam prvi put vidjela moje srce na uzv-u,kada me prvi put lupnuo...

Prije 15 godina sam se udala,jako mlada i iz ljubavi.Nakon par godina smo doznali da možemo imati djecu samo potpomognutom oplodnjom.Tadašnji dr-i su nas doslovno ogulili,a ništa nisu napravili,mi ostali u kreditima do grla bez djece. Ali naša je ljubav rasla.Nastavili smo raditi,studirati,mučit se ali i voljeti.
Znala sam govoriti mužu Bog sve vidi i sve zna,ako on smatra da trebamo imati djecu naći će načina da se financijski oporavimo i da možemo krenuti u postuke.I prije par godina,polako je sve počelo iči naprijed,plaće napreduju a krediti istekli.I ja se sjetila moga razgovora s Bogom,i mislimo si to je to,to je trenutak da krenemo dalje.Odemo kod dr.P u Split,jedan od rijetkih koje sam upoznala na mome putu u borbi protiv neplodnosti koji je prije svega Čovjek.
Nakon prvog neuspjelog pokušaja i ponovnog razočarenja drugi put uspjeh,ali uz vrlo jaku hiperstimulaciju,ja jedva dišem,povraćam,slabo mokrim.Dr u hitnoj kada me vidio htio raditi kiretažu jer misli da mije srce neće izdržati.Ali ja se ne dam,nema šense,neka umrem,ali dijete ne dam.Nakon tri tjedna u bolnici,stvari su bolje
Moja beba dobro a ja izvan opasnosti.Počinjemo se radovati,polako iako hoš uvijeka sa dozom straha zamišljamo da ćemo imati dijete,MI ĆEMO IMATI DIJETE.To je zvučalo tako nevjerovatno.Ali stomačić je bio tu,naša beba je skakutala.
10.2 sve se srušilo,iznenada naveče dobijem trudove,odem u bolnicu dr kaže,nevjerovatno,vodenjak se spustio u vaginu,nije me smio ni pogledati da vodenjak ne bi pukao,dali mi tokolizui na 90,pa na 120,ali trudovi spali na 3 min.UJitru u sedam sam rodila moje zlato,srce mu je kucalo,bio je živ,ali pluća nisu bila razvijena i ubrzo je umro...ne mogu dalje nastavit ću kad se smirim

[adal]

Inna i Patik bas mi je zao sto ste nam se pridruzile
potrese me svaka nova prica svaki novi andjeo....joj

[adal]

Slucajno pregledavajuci forum naletih na jednu temu i bas se prijatno iznenadih...naime nasa suborka Velika jabuka je trudna (bas me cudi da nam se nije javila da sa nama podjeli srecu )

[bzara]

ina draga naša
znam koliko je teško iznijeti priču! tu smo za tebe!

patrik draga polako! još je jako rano, još je premalo vremena prošlo da bi se mogla osjećati spremno za razmišljati o bilo čemu! vjeruj mi, kada te čitam znam točno kako ti je! ja sam isto kao i ti otišla u bolnicu uvjerena da ću donijeti kući zdravo dijete, a moja ljepotica nas je napustila nakon 9h borbe!
terba vremena da ojačaš, treba vremena da se naučiš živjeti s tim! znam da ti se sada ne čini tako, doći će dan kada ćeš se ponovno smijati, kada ćeš biti sretna! doći će jedno malo srčeko u vaš dom, i učiniti ovaj život puno lakšim za živjeti! draga moja, znam koliko ti je teško, i potpuno je normalno osjećati sve te osjećaje koje sada imaš!
mi smo uz tebe, i razumijemo i suosjećamo s tobom! drži mi se draga naša!

svima vam šaljem ogromne puse!
držite mi se!

[osijek]

inaa mislim da je osoba koju spominješ u svom postu,.. da sam ta osoba ja...
žao mi je da si doživjela isto što i ja, jako mi je žao ...
ali ako ti išta znači ja sam ipak nakon svega, ipak sretna, sa dozom tuge i ranom na srcu, ali ipak sretna!

čudno je to kako je puno nas prije svoje tragedije čitalo o nečijoj i pitali smo se kako je ta osoba to preživjela?
ja sam dok sam bila trudna sa trojkicama svaki dan po internetu po forumuma tražila savjete drugih mama koje su rodile trojkice...i tako sam jednom naletjela na neku temu gdje cura priča kako je trudna i nosi blizance i sve super...i nakon toga post kako je dobila trudove, rodila i bebe su umrle jer su bile premalene i nezrele...tuga, jad, očaj...i ja si čitam i odjednom mi se okrene u želudcu od sam pomisli da se i tako nešto može dogoditi kada je trudnoča na kraju skoro i brzo prestanem čitati jer me uhvatila neka panika da bi se to meni moglo desiti...kasnije kad sam rodila svoje trojkice puno puta sam se sjetila toga trenutka i toga straha koji sam osjetila kad sam pročitala sudbinu te mame, kao da mi je netko navjstio nešto...
Ali eto dobila sam odgovor na moje pitanje kako je to ta mama preživjela, eto ja sam preživjela još gore, još jednu bebicu više izgubila, a svejedno sam jako brzo odlučila ponovo pokušati pa kud puklo jer da nisam vjerojatno bi ja pukla i opet me nije sudbina pomazila savršenom trudnočom nego zeznutom do samog kraja, ali eto sve se isplatilo...

[bambus99]

patrik i inaa strasno mi je zao !

[luna09]

Drage moje,citam vas vec skoro tri godine i neke od vas su mi tako poznate i bliske kao da se znamo licno(Bambus99,bzara,Roza,tibi,mandy,osijek ).Razlog zbog koga sam tako cesto posecivala ovu temu je taj sto sam i sama majka andjela.U vreme kad se sve to izdesavalo nisam imala internet pa ni mogucnost da se javljam a kasnije kad je vec proslo neko vreme nisam imala snage.Razlog zbog koga sad tek pisem je potresna prica Patik moj koja toliko podseca na moju da sa knedlom u grlu citam sve sto ona pise i prozivljavam te grozne i crne dane nakon gubitka deteta.
Draga Patik,ja sam na porodjaju izgubila devojcicu nekoliko sati po rodjenju.Cekali smo je i radovali joj se svaki dan.Mislim da sam bila najveselija trudnica na svetu.Uzeli smo kredit i kupili stan u zgradi ispred koga je veliko decije igraliste,spremili divnu limun zutu sobicu.Trudnoca skolska,porodjak super,beba dobila ocenu 10.Pola sata kasnije pocinju problemi sa disanjem,reanimacija,uzas koji traje 2 sata pred mojim ocima koji ne zaboravljavam.Upucuju je za Beograd ali njeno srce prestaje da kuca na tom putu.Poljubila sam je na rodjenju i dodirnula prstic kad su posli.Nista vise.Nikad.Tamo je kremirana.Rekli su da se tako obicno radi a ja nisam bila svesna tih dana da donosim neke odluke.Kasno je da se kajem.
Dolaze dani o kojima sad ti pises.Nemoj siliti sebe da radis nesto pre nego sto osetis da je vreme.Nemoj ici da gledas druge bebice misleci da ce oporavak doci ranije ako to preguras.Jos je jako rano.Misli na sebe i tvog muza.Kao i ti,tad sam razmisljala samo kako cu se fizicki oporaviti i spremiti telo za novu trudnocu ne bi li je nekako vratila.I da,htela sam samo nju.Pocela sam da jedem,pijem vitamine i posle prve menstruacije krenula da pratim folikule kako bih sto pre zatrudnela.Znala sam da je samo tu spas.Ocajnicki sam zelela devojcicu.
Nisam je dobila.Godinu dana posle porodjaja najzad ostajem trudna.Bila sam uzasno razocarana kad sam cula da nosim decaka.Sad sebi to ne mogu da oprostim jer taj decak danas ima 16 meseci i centar je naseg zivota.On je nas zivot,nase sve.Uvece kad legnem srecna sam i ponosna sto ga imamo.Gledam ga dok spava i obozavam.
Ponovo sam trudna i ponovo cekam decaka.Mislim da devojcicu verovatno necemo nikad vise imati bas zato sto sam je toliko zelela i sto bih je mozda i upropastila svojom ljubavlju jer bih je na neki nacin dozivljavala kao svoju izgubljenu andjelicu.Mozda gresim ,ne znam.Sve u svemu,htela sam samo da ti kazem da sam i ja ocajnicki zelela dete istog pola kao izgubljeno ali ga nisam dobila i da to nikako ne umanjuje moju srecu.Bog je to uradio sa dobrim razlogom i ja sam mu zahvalna sto sad imam ovog malog zvrka koji tako slatko rasiri rukice da me zagrli i poljubi da ti se srce istopi.
Draga Patik,samo dan po dan.Uzasno je tesko i proci ces jos neke faze dok se koliko toliko ne oporavis ali polako.Jos jednom ti kazem-ne sili sebe ni na sta.Osecala sam i ljubomoru i zavist prema svima koji su imali zdravu i pravu decu i hiljadu puta se pitala zasto mi,zasto ona ali sam shvatila da je sve to normalna faza posle ovakvih tragedija.
Inna,jako mi je zao I zbog tvoje bebice.
Eto,osecam se malo cudno sto pisem ovde posle toliko vremena.Sledim se svaki put kad vidim novo ime,radujem vasim trudnocama.Bzarina i trudnoca bambus99 su isle uporedo sa mojom pa sam ih bas posebno dozivljavala.Moj sin je rodjen pocetkom novembra.Ne znam sta bih vise rekla osim da vam svima posaljem jedan veliki zagrljaj bez reci-to se najbolje razume.

[tikica78]

Drage moje..zao mi je da nas je ovdje sve vise.. Inaa jako sam tuzna sto si i ti izgubila bebu..čitala sam te na potpomognutoj ..
Ja sam jucer bila u gradu i stojim na suncu pomislim kako će biti sve bolje kad evo dodje proljeće,i odjednom prolaze kolica s blizancima, nakon par minuta jos jedna , a onda opet jos jedna..BOze sta je ovo otkud to? Odjednom jos jedna ,zena s kolicima kakva sam ja htjela kupiti za svoje andjele..ja se držim hrabro s ljudima smo i glumim kako mi je dobro kako sam sretna da ima toliko blizanaca, i kako su lijepa kolica..cijeli dan smo bili u nekom društvu ,ali navečer kad sam uhvatila prvi trenutak samoce suze su počele teci i to tako jako u slapovima nisam se dugo mogla smiriti..nisam plakala od ljubomore nego od tuge sto moje djece nema vise sto ja necu gurati njih u kolicima..pretesko mi je a bas sam mislila da se dobro držim..

[klarita2]

inažao mi je zbog toga što si nam se pridružila. Samo ti sebi daj vremena pa se javi kad budeš mogla.
Znam za dr.Poljaka, puno lijepog sam o njemu čula i drgago mi je što te vjera ne napušta. Drži se!

[luna09]

SAmo da dodam da rezultati obdukcije nisu dali nikakav konkretan odgovor.Beba nije imala nikakvu manu ili bolest koja je prouzrokovala smrt vec jednostavno nije profunkcionisao sistem za disanje.Zasto se to desilo bebi koja je rodjena u terminu sa 3800g nema odgovora.Kazu losa sreca.Vremenom sam naucila da zivim sa tom tugom.Bilo je jakih psihickih kriza i sve je to normalno,ne bi bilo normalno da ih nije bilo.Sin nam je udahnuo zivot i 100% sam sigurna da ga njegova seka cuva jer imali smo par situacija kad se to pokazalo.Ona je nasa andjelica i uvek,UVEK ce biti sa nama i u nama

[kisica]

Tikica - ja nekako mislim da će to mene zauvijek tako držati, jer sam ja jako osjetljiva i emocionalna osoba, i jako puno vremena mi treba da neke loše stvari i sječanja prebolim. Nažalost, evo prošlo je 12 godina od smrti mog oca, a i dan danas jako često zaplačem za njim i sjećam ga se. Tako mi se čini da će me i ovo na neki način gušiti cijeli život.

bzara -

Patrik_moj - čitam vas i suza suzu stiže. Ovaj ste post započeli tako lijepo, ali ni u snu nisam mislila da će kraj biti tako tužan. Da znam ovo je tema za mame anđela, i nije ništa čudno da nam se pridružila još jedna mama, ali eto, nekako sam se nadala da ste slučaj kao i ja. Nikada nisam doživjela tako nešto kao vi, i zato ne mogu reći da znam kako vam je, jer to mogu znati samo one majke koje su imale svoje dijete na rukama i morale se pozdraviti sa njime. Ali na kraju svega, i moja bol, i vaša bol, je ista bola, jer niti jedna nemamo u rukama svoje izgubljeno dijete. To što ste puni snage, pa tu snagu izgubite, nije ništa čudno, prošli ste nešto najgore u životu. Ali nemojte dozvoliti da vaš život stane tamo gdje je stao život vašeg malog anđela, nemojte se prepustiti bolu i tuzi, jer nažalost tako nikada nećete biti bolje. Kada vam se plače, plačite , ako vam se vrišti - vrisnite, lupajte u zid, izbacite svu bol iz sebe. Zagrlite čvrsto svoga supruga, isplačite svaki onaj trenutak koji vas boli i guši. Nemojte misliti trenutno na ništa drugo, dajte si vremena da se priviknete na ovaj gubitak, ali opet ne previše. I nikada, ni u jednom trenutku nemojte pomisliti da više nikada neželite imati dijete, jer imati dijete je nešto najlijepše na svijetu, i vi imate potpuno pravo na to, kao i svaka žena na ovom svijetu. Dajte si vremena, a onda svom snagom naprijed u nove pobjede. A vaš anđeo će uvijek biti uz vas. I naravno, kad god ti je teško, dođi ovdje k nama, ispiši iz sebe sve ono što te muči. Zato smo ovdje, da tješimo jedna drugu.
Što se tiće babinja, i odlazaka u posjete ženama sa malom djecom, mislim da na to spremna nisi. Možda je u tebi neka želja da odeš i vidiš nečiju bebu, i u tom trenutku se osječaš bolje, ali nakon toga čisto sumnjam da će te neće uhvatiti loš trenutak.

Optimistična - Tvoj post je pun snage i hrabrosti, samo hrabro naprijed

Inna - i ja mnogo puta krenem pisati nešto, pa jednostavno nemam snage nastaviti dalje. Kada budeš spremna, završi svoju priču.I kad god ti je teško, uvijek se javi.

Luna -


Ja sam jučer sa sinom bila u gradu, i na izlasku iz parka sretnem od muževog bratića ženu i njihovo novorođenu kćer(već sam pisala kako trebam u babinje, a nemam hrabrosti). Neznam je to bio neki znak, baš zato što sam to odgađala toliko i stalno govorila kako neželim ići još k njima, ili što..ali samo su se stvorile ispred mene. Preslatka je, nisam skinula oka sa nje. To je prva beba koju sam vidjela nakon 7 mj. i došla je na sasvim čudan način pred mene.

[Patik_moj <3]

Draga Inna, jako mi je zao...Shvatam da si slomljena i da nemas snage za pisati. Kako je tesko shvatiti ovaj zivot, ove nase sudbine...postavljam si po tisuciti put danas pitanje, zasto, Boze? Sto smo ti skrivile i skrivili? Pa samo sto smo zeljeli je unijeti jos malo srece u nase domove, zar je to zbilja bilo za kaznu? Kad pogledam tebe kako si se hrabro borila da ti ne urade kiretazu, srce mi se stegne...vec sam citajuci razmisljala kako ce prica imati happy end jer si ti branila zivot svog djeteta...neke stvari zbilja nemaju smisla i neshvatljive i okrutne su...
Ja ti ne mogu reci da ce vrijeme izljeciti sve...i sama se borim sa svjezim i otvorenim ranama. Moj sincic je postao samo pet dana prije tvoje bebice andjeo i znam da nijedna rijec te trenutno ne moze utjesiti...Niti to da su andjeli, niti da ce s vremenom biti bolje, niti da cemo opet imati priliku vidjeti malo srce na uz-u...nista...samo sto mogu reci je to da cu i za tebe veceras sklopiti ruke i iz dubine svog srca moliti, da smognes snage proci ovo sve...Ljubim te

@bzara, hvala ti...utjesno je cuti da je netko tko je prosao skoro pa slicnu situaciju opet nasao svoj Put. Ja se jos bojim iducih dana kad bi trebali stici nalazi obdukcije...Bojim se svakog moguceg rezultata, bojim se da ce nesto naci a ujedno i da nece nista...svega se bojim...Bojim se zivota i ljudi...Sutra po nagovoru svog psihoterapeuta krecem ponovno na fax. Zgrci mi se zeludac kad pomislim da cu dijeliti prostoriju sa njih 90, od kojih me polovica poznaje sa trbuhom do zuba. Bojim se pitanja gdje mi je i kako Patrick...oblije me hladan znoj samo na tu pomisao. Ali prezivjet cu nekako, znam da i to mora proci i da se prije ili kasnije sa svojim strahovima moram suociti... Saljem ti veliki zagrljaj


@Luna, zao mi je sto dijelimo iste sudbine...zao mi je svake osobe koja prozivio i maleni dio ovog pakla koje mi prozivljavamo, ali mi je drago da si se javila, jer mi tvoja prica daje barem malo utjehe...Sto se tice spola druge bebe, tu me jos stegne oko srca citajuci tvoj post i velim sebi, O Boze, neces valjda i meni tako dati! Ali shvatam da je to jedna velika mogucnost i nadam se da cu se s vremenom moci pomiriti sa tim...Meni najteze pada sto je moja sestra sada trudna i nosi decka... A ja sam bila ta koja sam u obitelj trebala donijeti prvog pisonju i bila sam preponosna na to...Ne shvatite me pogresno, ne zato sto je sin, nego zato sto je prvi i svi smo mu se radovali...A sada sam ja ostala bez svog zivota, dok ce svi drugi moci uzivati u svojoj djeci... Nadam se da ce me uskoro proci taj osjecaj, zato jer je ona moja sestra ii ne zelim se ovako osjecati, osjecam se prljavo i odvratno i ne zelim da ona toga bude svjesna pa da zbog mene pati...i ona i njen maleni u pupi
Sve me podsjeca na mog Patricka...Stotine sitnica po stanu sjeca na to sa koliko ljubavi smo ga ocekivali. Zamislim se cesto i vidim ga kako lezi u maxi cosiju ili kako lezi izmedju tate i mene na nasem ogromnom krevetu i iznenada me presjece...jer shvatim da ga nema i da nikad nece biti tu...
Danas smo suprug i ja, ne znajuci sto cemo od muke i moje nervoze, otisli u setnje...Nakon tri sata hodanja sjeli smo na kavicu u jedan mali lokal...ja sam se osjecala kao u kavezu. Ljudi oko mene se smiju, pricaju sa djecom, druze se, a nas dvoje, spustenih ramena sjedimo jedno nasuprot drugom, izbjegavamo poglede jer nas suzne oci podsjecaju na Patricka i sutimo...sutimo i sutimo...Nakon svakog njegovog pokusaja uspostavljanja komunikacije sa mnom ja se unervozim, najradije bih pokupila jaknu, izletila van i raskrivila se...Ljudi ulaze i izlaze iz lokala, nasmjeseni, sretni, a ja u sebi proklinjem zivot i zudim za ponovnim osmjesima na nasim licima...

Drage moje mamice, tesko mi je ovo priznati...cesto puta mislim da si nesto ucinim. Trenutno mi to izgleda kao jedina moguca opcija za izici iz ovog pakla. Tako bih si rado okoncala ovaj zivot...ja ga vise ne trebam jer on vise nema smisla...Znam da cete svi reci, misli na svog muza...ali ja iskreno mislim da bi on manje patio kad mene ne bi vidio ovakvu...


@tikica, hvala ti...pokusat cu poslusati tvoje savjete...Imas pravo za babinje, sad mi je drago da nisam otisla, jer znam da ne bih dugo izdrzala. Ovih dana sam stvarno u krizi i nadam se da ce iducih dana biti bolje...Zanima me, jeste vi koristile ista od raznih opijata :D ? Ja imam par i moram reci da pomognu trenutno, samo imam osjecaj kad popusti djelovanje bude jos gore... Danas sam muzu rekla, da bi najbolje bilo da me strpa negdje u neku ustanovu, da me ne mora gledati takvu i patiti zbog mene i moje nervoze i ravnodusnosti, jer on to najmanje zasluzuje. Sreca pa me razumije i prihvaca takvu kakva jesam...

Sada vas napustam. Zelim vam lijep ovaj tjedan, ispunjen sa puno smijeha i lijepih trenutaka... Saljem vam veliku pusu

[bambus99]

luna

patrik tako sam se i ja osjecala kad bi izasla vani... imala sam osjecaj kao da ne pripadam vise ovom svjetu, kao da se nikad vise necu nasmijati, kao da ne disem.... trebalo je vremena, dugu..predugo da se opet smijem iz dubine duse, da se radujem i veselim... al je stiglo to vrime.... i viruj mi, i meni su prolazile misli glavom kao i tebi. nista mi u zivotu nije imalo smisla... ali ipak negdi u dubini svoje duse sam znala da cu jednom, nije mi bilo vazno kada, jednom, jednog dana i ja stici kuci sam svojom sricicom, i da nas vise nitko nece razdvojiti. i dosao je taj dan....

[Patik_moj <3]

Bambus99 , hvala ti, dajes nadu, da ce nekad biti bolje

[ZAUZETA]

svratila samo da vas vidim nakon duugo vremena i eto moje Osijek.. draga, pa godina dana kako je curica došla tebi u zagrljaj.. kako divno ) čestitam i velika pusa za tvoju hrabru točkicu

[tikica78]

patik moja drzi se , znam da ti nije do života nije ni meni nekada, ali drži me misao da se posvećujem cilju da zagrlim svoje dijete..
i to se mora ostvariti, osobito kad vidim koliko divnih žena ima ovdje koje su prošle to sve ,i hrabro ostale trudne i sad imaju djetešce u naručju koje je
posebno tim više što ga čuva jedan predivan anđeo.. draga moja živim za dane kad budemo tipkale ovdje poput optimistične , klarite i Osijek..

[klarita2]

lunaja sam dva puta rodila djevojčicu, sada sam trudna i stalno si govorim da neću pitati spol a imam osijećaj ako rodim ovo dijete živo i zdravo i bude dječak da će to meni biti šok!Kao da ja samo trebam rađati djevojčice...nemoj se grisiti zbog tih osijećaja, msilim da je to sve normalno.

Žao mi je zbog svega, zaista nekada nam objašnjenja i razlozi nisu jasni i ne možemo ih dokučiti.Možda je bolje o njima ne misliti.
Meni je rekla jedna dr da sam bila "statistička pogreška".Zamisli kako mi je bilo to čuti, zapravo znaš, kao što su tebi rekli loša sreća. Mislim da im je bolje nekada šutjeti.
Šaljem ti veliki !

bambus,tikica, kisica, inaa, bzara...
osijek- ne trebam ti više govoriti kako me tvoja djevojčica razveseli kad god vidim slikicu! i godina dana već...

[luna09]

O Boze,ne znam kako se pojavio onaj smajli u mom postu gde pisem o smrti svoje bebe.Bas se nerviram jer ne znam mogu li ga ikako obrisati.
Patik,znam da trenutno tvoje srca i dusa ne mogu da prihvate tragediju i da je pred tobom taj najtezi deo kad se trebas pomiriti sa tim sto se desilo i nauciti da zivis noseci taj krst na ramenima.Jako je rano za to.Ja zivim u manjem mestu i posle tragedije skoro da nisam izlazila iz stana jer nisam mogla da podnesem poglede ljudi,bila sam u dubokoj depresiji i jedino svetlo koje se naziralo bilo je to sto sam imala zelju i volju da se borim da sto pre drzim svoje dete u narucju.Druga teska stvar sa kojom sam trebala da se pomirim bilo je to da moju devojcicu nikad necu moci vratiti i da drugo dete nije i nikad nece biti ona.Lakse je to valjda shvatiti kad je dete drugog pola bez obzira sto sam ja jako zelela devojcicu.Dete je lek-najbolji i najdelotvorniji.Nista ne moze da utesi kao kad najzad stisnes svoje cedo zivo i zdravo u narucje.
Dobro je sto se vracas na fax ali ako vidis da ti je mnogo tesko napravi pauzu,odmori.Nemoj se molim te siliti ni na sta jer dobro znam u kakvom si uzasu sad kao sto to znaju i sve majke andjela koje su ovde.Ja sam pocela da radim posle nekoliko meseci,prvo sam imala tri meseca porodiljsko a onda sam uzela jos par meseci bolovanje.Na posao sam se vratila kad i dve koleginice sa porodiljskog koje su stalno pricale o svojim bebama(nozevi su mi se svakodnevno zarivali u srce jer u tim momentima meni je pred ocima bio moj porodjaj i moja beba koja se bori za zivot i koja gubi tu bitku).
Nemam toliko vremena da se javljam cesce ali znaj da zelim da ti pomognem koliko i kako mogu.
Padale su i meni te grozne stvari na pamet kao i tebi ali nisam se dala kao sto se neces ni ti dati.Nasa deca moraju biti ponosna na nas jer mi smo majke andjela koje su hrabre i jake.Mozda ni sllutile nismo koliko smo jake jer da nam je neko ranije rekao sta cemo doziveti mi bi rekle umrecemo istog trena-a nismo,sve do jedne se bore za svoje potomstvo,sve do jedne svoje andjele dostojanstveno zale.Tako ces i ti jer si kao i mi ostale zato i izabrana,bas zbog svoje hrabrosti i snage da se nosis sa tim i da Bogu darujes ono najmilije i najvrednije-pravog andjela.Ne znam vise pisem li ovo sa smislom ili bez ali se nadam da me razumes.
Sa strepnjom smo cekali nalaze obdukcije ali kao sto sam napisala ne znam da li mi je bilo lakse ili teze sto je nalaz takav kakav jeste.Da li bi bilo lakse da je nesto otkriveno pa da u sledecoj trudnoci obratimo paznju na to ili to sto nema nikakvog konkretnog razloga osim lose srece.Ko mi je mogao garantovati da se to nece ponoviti?

[Optimisticna]

Drage moje evo i mene s neveselim vijestima. Dečko me lupio i davio neki dan. Pobjegla sam u Zg da se maknem od svega. Bez obzira na rizik trudnoće odvezla sam se.... Sve je ok s bebom, nemam grčeve i ne krvarim. Čini mi se da ću biti samohrana mama........

[klarita2]

optimsitičnaza bebača! obožavam te udarce, moja je jučer lupkala kao luda, u crkvi jedno 10puta za redom da sam skoro pukla od smijeha...drago mi jke zbog tebe.

[Optimisticna]

Klarita nisi skužila...... nije me lupila beba nego partner.

[ZO]

ajme Optimistična, pa gdje se nalaziš? imaš li gdje biti? jesi na sigurnom?

[ZO]

jesi dobro fizički, u kakvom si stanju?

[Optimisticna]

Otišla sam u drugu županiju. Idući dan mu je bilo krivo ali ne i žao (nije mi to rekao)sažalno me gledao, šta mu to vrijedi kad ja povraćam čim ga vidim. Psihički sam zdrmana, kao komjuter kojem je pao sistem, sada radim u safe modu, fizički..............ah. na meni se niš ne vidi, nema tragova. Morala sam se truckati u autu, biti doma, bilo gdje u Rijeci (tipa rodbina) bilo bi preteško..... Ovako sam u zg. Možda odem u Sloveniju na koji dan. Uglavnom treba se vratiti "kući" i NE ZNAM dalje. Mislim da ću ga ostaviti jer.....nema isprika udarac i davljenje, pogotovo zato jer nije smo to u pitanju. Stvar je previše degutantna.

[ZO]

ne znam tvoju situaciju, ali NE POSTOJI opravdanje za udarac, nikada, nikakvo, a da ne spominjem da si i trudna, davio te
tko jednom udari, taj to i ponavlja
čuvaj se, misli na svoje dijete i stvori sebi i bebi sigurno okruženje
pošalji nekog po stvari, nemoj ti ići nikuda, čuvaj bebu, ajme majko mila koja situacija u tvom stanju, grozno
misli isključivo na sebe i dijete, nemoj sada ništa rješavati dok se malo ne oporaviš da vidiš kako si zapravo
uh

[Optimisticna]

ponovio bi on to, jeda?

[ZO]

ti sama znaš kakav je, ali ako je sposoban dignuti ruku na trudnu djevojku ne razmišljajući o posljedicama sposoban je očito puno toga

[tira]

ja bih samo dodala da bi možda bilo dobro da što prije odeš na policiju i to prijaviš, bez obzira što kažeš da se ništa ne vidi, jer bi ti to sutra kada se dijete rodi moglo biti korisno, kada budeš željela urediti njegov odnos prema djetetu...čisto da bude u evidenciji...i drži se hrabro

[Optimisticna]

baš sam postavila pitanje na pdf jednoroditeljske obitelji...hvala tira

[bambus99]

ajme optimisticna, samo ti je jos to trebalo.
cuvaj ti sebe i svoju bebu,a on.. ..

[Festa]

ajme, Optimisticna, čuvaj se molim te. Budi smirena koliko možeš, zbog svoje bebe. Prespavaj koji dan, donesi konačno odluku, sigurno će biti ispravna.

Patrik_moj, nemoj molim te nikad više pomisliti na to da bi bilo bolje da te nema. Sve će jednom poprimiti neki smisao samo treba biti strpljiv i vjerovati. pretrpila si strašan gubitak, ništa se ne može s time usporediti, ali moraš skupiti snage za dalje, jednostavno moraš. čuvaj se, i samo nam ti piši kad kod imaš potrebe bit će ti tako lakše...

[micek7]

draga moja patik suosjecam totalno s tobom jer se skoro ista stvar dogodila sa mojim Fiipom,identicna prica sa robicom,opremanjem,radosti do samoga kraja,rodila u terminu savrsenog decka,3140g.50cm.10/10 apgar,nemre bolje..nakon par sa ti dijete mi je proplavilo i zavrsilo u inkubatoru,prevezen je na rebro a dijagnoza teska srcana mana za koju uopce nismo znali,nakon 8 dana je umro,nikad necu zaboravit to subotnje jutro kad su nam javili da je postao andjeo..eto proslo je 3mj.i mogu ti reci da polako se ucim nositi s tim,izlazim medju ljude,pocela sam raditi a da ti nepricam da mi je muz za valentinovo rekao da hoce razvod,eto sad ide dan po dan,samo bez njih dvojice al nedam se jer znam da me negdje ceka sreca)

[tikica78]

BOze dragi , menija rec puca od tuge..ne znam sto bih vam rekla pametno..
Optimisticna čuvaj se , jako mi je zao da to prozivljavas..
Micek divim ti se,tako si hrabra i velika, BOze otkud tolika snaga..

[latika]

inna jako mi je zao zbog vaseg gubitka, mislim svaki je tezak na svoj nacin, ali nakon toliko borbe sigurno boli jos jace zelim ti svu srecu ovoga svijeta i da sto prije krenes u nove pobjede

optimisticna,neznam sto da ti pametno kazem,zao mi je sto sad i to prozivljavas, sad misli na dijete, ono je najvaznije, samo da se rodi zivo i zdravo

micek nadam se da ce te ti i muz uspjeti ipak izaci iz krize, i želim ti svu snagu ovoga svijeta da izdrzis ovaj period, jer znas da i nas negdje nasa duga ceka

[santana]

Optimistčna,ako je udario tebe i to još trudnu,davio,prestrašno,grozno,ali budi sigurna pomiriš li se s njim tući će i tebe i dijete.
Sve ženice koje ste izgubile bebu/bebe jako mi je žao ,vaše priče su potresne,tužne,prepune emocija.Nadam se da će ovu tugu izbrisati male dječje ručice koje će vas grliti,a za to će doći vrijeme,nadam se što prije.
Ja sam izgubila dijete s 9 tjedana,moja prva trudnoća MPO,zvala sam ga Mili zbog milimetara njegove duljine i Mili kao nešto milo,odjednom više nije bilo srčane akcije,gotovo,kraj,kiretaža,beznađe.Nakon 4 i pol mjeseca ostajem trudana prirodno,trudnoća savršena rađam predivnu curicu,to je sada moj svijet.Milija se sjetim,i uvijek imama osijećaj kao da je on morao otići da bi se ona rodila,kao da joj je ustupio mjesto.Moja tragedija se dogodila s 9 tjedana što nije za uspoređivati s primjerima nekih od vas.Ali isto tako postoje tužne sudbine kada se dijete izgubi s 5,6,g,15g,uvijek postoji tuga i još veća tuga,ali iza tuge dolazi sreća,to je jedan istinit i prirodni proces u životu,a ovaj sa srećom nadam se da će vas pronaći što prije.Želim vam puno hrabrosti,ljubavi,sreće i optimizma.

[bzara]

ajme meni optimistična sad si me skroz šokirala! makni se draga od njega, vjerujem da kad jednom takvo nešto prođeš nikad ne znaš hoće li se opet ponoviti! ajme meni pa ništa ne može biti povod za takvu reakciju!
ako ti treba bilo kakva pomoć javi (može i na pp). ako ti treba mjesto za biti, moja vrata su ti uvijek otvorena.
pazi malog bebolinca, on/ona je sad najvažniji!

[Patik_moj <3]

Nemam toliko vremena da se javljam cesce ali znaj da zelim da ti pomognem koliko i kako mogu.
Padale su i meni te grozne stvari na pamet kao i tebi ali nisam se dala kao sto se neces ni ti dati.Nasa deca moraju biti ponosna na nas jer mi smo majke andjela koje su hrabre i jake.Mozda ni sllutile nismo koliko smo jake jer da nam je neko ranije rekao sta cemo doziveti mi bi rekle umrecemo istog trena-a nismo,sve do jedne se bore za svoje potomstvo,sve do jedne svoje andjele dostojanstveno zale.Tako ces i ti jer si kao i mi ostale zato i izabrana,bas zbog svoje hrabrosti i snage da se nosis sa tim i da Bogu darujes ono najmilije i najvrednije-pravog andjela.Ne znam vise pisem li ovo sa smislom ili bez ali se nadam da me razumes.
Sa strepnjom smo cekali nalaze obdukcije ali kao sto sam napisala ne znam da li mi je bilo lakse ili teze sto je nalaz takav kakav jeste.Da li bi bilo lakse da je nesto otkriveno pa da u sledecoj trudnoci obratimo paznju na to ili to sto nema nikakvog konkretnog razloga osim lose srece.Ko mi je mogao garantovati da se to nece ponoviti?

Draga luna, vjeruj da mi svaka vasa napisana rijec pomaze. I da, sve sto si napisala ima jakog smisla za mene, iako se tebi u trenutku pisanja ucinilo besmisleno. Sto se tice obdukcije, iskreno se nadam da ce rezultati biti posteno napravljeni..nekako se toga uvijek bojim. Iako zivim u zemlji gdje bi to bilo manja mogucnost, ja strepim od tog. Isto se pitam, zasto je taj carski odgadjan, mozda da su me porodili carskim, mozda bi moj macic imao vise sanse za prezivjeti?? ...tko zna...

Da ukratko ispricam jucer na faxu...dolazim u ucionicu, ruke se znoje, puls 150, stari pozanici prolaze pored mene i smjese se, pozdravljaju..a ja se trudim nasmijati se i uzvratiti pozdrav...Bjezim u kut gdje je nova ekipa, novi studenti, da me ne bi netko nesto pitao...dolazi profesorica, veli za pocetak da uradimo jednu vjezbu u paru...Kako nitko do mene nije sjedio, okrene se lik ispred mene i pita hocemo nas dvoje..Ja kazem moze i velim u sebi, ajd sad cu ja to zaboraviti, sada krece akcija...Nakon zavrsene vjezbe, pita kolega ispred mene kako se zovem...Odgovorim mu,a on pruza ruku i kaze: " Patrick." Meni tlo propada pod nogama, osjetim da srce jos jaca i ubrzanije lupa...Ja sam tiho odgovorim: "tako se zvao i moj sin!" On me blijedo pogleda i okrene se, a meni u usima samo odzvanja-zvao se...
Dolaze druge dvoje kolegice,sa kojima nisam nikad nista previse kontaktirala, sve nasmijane pitaju :"I?? Jesi dobila bebicu?" Ja kazem :" Da." One sretne cestitaju, grle me...i ja samo na kraju izustim :" Ali je umro..." Pitala sam se jucer tisucu puta da li bi bilo bolje da sam ostala doma, cmizdrila, plakala za njim, nego ici u skolu, glumiti jednu jaku zenu i gutati knedle?...Kao sto mi je babica rekla, u ovakvim situacijama ne postoji pogresno ili ispravno...Trenutno je sve pogresno...

[Patik_moj <3]

@optimisticna, kao sto su ti sve do sada pisale, ponovit cu i ja...BJEZI OD TOG GADA!Koliko ga god voljela i cinila ti se rijec gad prestrasna, shvatit ces nekad, da je muskarac koji udari zenu nista drugo nego gad. Evo pruzam i ja svoj stan kao utociste. Mozda ces trebati malo dalje putovati, ali nema veze...Puno snage i razboritosti! Pozdrav i zagrljaj

[tikica78]

Patik_moj točno znam kako si se osjećala na faxu..i ja se bojim ljudi izbjegavam susrete jer i onda kad se ohrabrim i odem među ljude patnja je nesuđena..
pored mene počnu prolaziti blizanci, a prva osoba koja mi se obrati pita : i kako se osjećaš? (misleći naravno na moju trudnoću s blizancima) dokad?
užasno je bolno, znam da ne može sve skupa proći samo tako ..i da vjerojatno nikad neće ni proći ali htjela bi da me puste da patim sama u svojoj duši
da me ne ispituju..

[klarita2]

optimističnaajme oprosti, onako sam brzo pročitala iako mi je zadnja rečenica bial čudna...žao mi je zasita...inače u zadnje vrijeme kasno palim ili krivo palim...trudnički tipični hormoni.
Bježi od njega, sama kažeš dečko ti je, nije muž a i da je muž uvijek postoji riješnje. Još si trudna...žao mi je što to sve prolaziš, baš sam se šokirala. samo hrabro kao što ti nick govori.

[santana]

Patik,prvo veliki zagrljaj za tebe i sve ženice i parove koji nose takvu tugu,ali bolje je izaći iz kuće,okupirati misli,ponovno prihvaćati život.Pitanja će prestati.
A,to što ti je kolega bio baš Patrik,pokušaj sagledati ovako,život ti je pokazao još jednog Patrika,što znači da će s vremenom sve biti lakše i doći će malo prekrasno biće u tvoj život,nitko neće Patrika zamijeniti,ali će te učiniti sretnom i zadovoljnom majkom.

[mandy]

curke svratila sam samo da vam javim i jednu lijepu vijest : iva1602 je jučer rodila dečka

IVA ČESTITAM TI OD SRCA A MALENOM ŽELIM DOBRODOŠLICU