Optimistična prvotno napisa
do daljnjega ga je u bolnici
 |
|||
|
|
|||
do daljnjega ga je u bolnici
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ neka bude sve ok! i neka brzo dodje kući...
Klarita drži se
Mozda cu zvucati okrutno,ali ja mislim da ako ti Patik razmisljas o tome koliko ti je kila ostalo i kako da tijelo povratis u prvotno stanje,da si na jako dobrom putu da prebrodis sve to.Vidis meni ne padaju na pamet takve misli i uopce me nije briga kako izgledam,jedva da se istusiram,operem zube,cak se i pocesljati ponekad zaboravim.Od kad sam izgubila svog andjela prosla su 3tj i jedva cekam da prodje jos koji mjesec da ponovo ostanem trudna,da mi ponovo naraste trbiscic,da ga ponovo mogu pomaziti...Mislim da ce me jedino to izlijeciti.
Renchy, ne samo da zvuci okrutno, nego je i okrutno od tebe tako nesto reci i usporedjivati. Nisam to ocekivala od jedne majke andjela...hvala veliko!
To sto tebi tako lose ide, ne znaci da patis za svojim djetetom vise od mene. Zbilja ovako nesto nisam ocekivala...Ja sam se isto tako osjecala nakon 3 tj. sad ih je vec duplo toliko proslo ali mi nikad nije palo na pamet da jednoj mami koja se bori gledati naprijed tako nesto napisem. Stvarno je zaboljelo i bas tu gdje sam do sada crpila svoju snagu i nadu...I hvala Bogu da sam na dobrom putu da se oporavim, primam strucnu pomoc i imam najboljeg supruga na svijetu koji zasluzuje da budem opet ona stara i dat cu sve od sebe da bude tako.
Oprosti molim te,nisam tako mislila,bjesna sam na cjeli svijet,mjesa mi se ljutnja,suze,tuga,sve.Oprosti jos jednom,zao mi je od srca,nije mi bila namjera povrijediti te.
I zelim ti isto sto i sebi,e sad ces shvatiti da ti govorim iz srca,da sto prije rodimo obe i primimo u ruke nase male andjele.Sad vidis da sam iskrena
Draga renchy, ma sve je pet.Mogu razumjeti kako se osjecas, nazalost...prosla sam sve sto i ti, ali eto dodju i dani kada pomislis na druge stvari i pokusavas se iscupati iz ovog pakla. Ja sam tako reagirala, jer sam na ovu stranicu uvijek sa radoscu dolazila jer znam da me tu ceka koja rijec utjehe od mamica koje su isto ili cak i gore prozivjele, a ono tamo ceka recenica koja drito u srce pogadja. Bilo mi je tesko da netko umanjuje moj gubitak a isplakala sam potoke suza...
Drage moje, inace, danas smo saznali zbog cega nas je nas Patrick napustio
Laka vam noc i citamo se sutra! I da, sretan vam sv. Patrik!
Patik-ma ne smiješ ni slučajno tako razmišljati.. I sama si rekla da je to jako rijedak slučaj..nema šanse da se ponovi, moraš biti jaka , zbog Patika sigurno bi on želio da mu je mama jaka i da se bori za njegovu sestricu ili brata, a osim toga sad imas andjela na nebu koji te čuva i koji će čuvati tvoju trudnoću i slijedecu bebicu.. Samo budi hrabra i jaka..
A sto se tiče izgleda, ja sam isto mislila da vise nikad necu izaći među ljude, da se vise nikada necu nasminkati, nasmijati, obuci lijepo jer ni do čega mi nije bilo stalo i osjećala sam prvih dana kao da bi s tim umanjila svoju tugu..ipak netko skupi snagu prije netko kasnije za povratak u život..ali bol u srcu ostaje
Ista velika i jaka kao i prvog dana bez obzira kako mi izgledale..renchy znam da ti to sad zvuči čudno..ali doći će i tebi dan kad ćeš snovi snage za dalje..
Posljednje uređivanje od tikica78 : 18.03.2012. at 09:44
Znam Tikica,ispricala sam joj se u inbox,ni sama ne znam vise tko i sta progovara iz mene,toliko sam puna jada i boli da grizem na sve.Jos je pred menom taj bebin nalaz sto cu morati ici dici na patologiju da opet imam osjecaj ko da cu sve ponovo i ponovo prozivjeti.Strah,strepnja,suze,tuga,bol u srcu.Ma strasno!!!!
Renchy nemaš frke..sve te mi razumijemo ovdje i kad si ljuta i bijesna..sve su to faze koje smo sve prošle..za nalaz ne znam sto da ti kažem, skupi snage , možda će ti biti lakše ka d saznas a možda i jos teze..sve je ljudski sve je to normalno.. Isplaci se ,izvici sta god trebaš i osjećas da moraš..
Nece mi biti lakse,potvrdit ce se samo ono sto su doktori rekli,a to je da je s bebom sigurno sve u redu i da ne ocekujem nista.Ja sam izgubila zdravu djevojcicu zbog nerviranja,krenuli lagani trudovi, a poslije se probudila neka bakterija u krvi koja ni prehladu ne moze izazvati i moze boraviti po 10god u covijeku da ne ucini nista,padom imuniteta je napala moj organizam i doktori da spase mene,da ne umrem od sepse morali su probusiti vodenjak,dati drip i izazvati porod.Zamisli kako je zivjeti s tim,moj zivot,za njen,ali nije bilo izbora.Kad su mi izvadili djete,iscupali su mi i dusu i kako sad zivjeti bez duse?
Bila sam nekoliko dana u bolnici ali sad je hvala Bogu sve u redu,ipak cemo uci u deveti mesec i nadam se najboljem za nekih 20-ak dana.
Nisam stigla da procitam prethodne strane vec samo ovu poslednju pa hajde da kazem nesto na tu temu.Posle smrti moje bebe nisam dugo izlazila ali kad sam pocela da izlazim zelela sam da izgledam pristojno(nista preterano ni u kom smislu vec pristojno).Nisam se zato osecala lose jer nisam zelela da svi vide na meni spolja sta je u dusi gde je i dalje bio lom.Takva sam bila i ranije a takva sam i sad-ne dozvoljavam da me savladaju osecanja tamo gde ne treba,ne dozvoljavam svima da zavire u moju dusu.Neka vrsta odbrambenog mehanizma radi.
Patik,sto se izvestaja sa obdukcije tice nemoj tako razmisljati.Nama su rekli da bebin sistem za disanje jednostavno nije profunkcionisao kako treba a odgovor se ne zna bez obzira sto je beba bila zrela i dobila 10 na rodjenju.Nikakve garancije nismo dobili za sledeci put jer ni za ovo nema objasnjenja.Kazu losa sreca.Dok sam bila u bolnici pre nekoliko dana rodila se beba od 2kg koja je vitalna i koja dise dobro.Razmisljala sam u tim trenucima zasto moja od 4kg kao beba u terminu to nije mogla,sta nije bilo u redu,gde sam pogresila,da li je mozda bilo spasa...hiljadu pitanja i dan danas.Nikad necu razumeti,nikad prezaliti.Patik,tvoj slucaj me je od pocetka podsetio na moj,tvoje recenice licile na moje i zato sam se i javila ali ne da bih ti samo to rekla vec da bi videla da nade ima,da ce bez obzira koliko ti to sad zvucalo daleko doci dani kada ces biti ponovo srecna.Patik ce kao i moja J biti nasi prvenci-andjeli previse voljeni,andjeli koji su dok su rasli u nama dobili ogromnu ljubav i koji ce nas pratiti i biti u nama dok i nasa srca kucaju.Danas ja imam dete koje je centar mog zivota,cije ruke tako slatko grle da znam da imam razlog da zivim i da se borim.Volela bih da sve tuzne mame andjela koje ovde krvare to osete sto pre.
Nade ima i jednom ce sutra biti bolje.Vazno je da sad ove dane i ove trenutke kad bol za izgubljenim detetom ubija ostanete jake,da sacuvate zdrav razum i da uz pomoc pre svega svojih muzeva a onda i ostalih najblizih krenete polako korak po korak ka oporavku.
Citam recenice nepoznatih zena koje su kao da sam ih ja pisala,bol i osecaj je stravicno poznat i jedino sto sad mogu je da vam na neki nacin dam nadu da jednom mora biti bolje,da ce vam se osmeh vratiti na lice,da cete jednom prigrliti i vi svoje cedo.Sve je to meni pre tri godine delovalo nemoguce,neverovatno a sad vidite moj potpis.Uz to ja imam skoro punih 37godina ali se nadam da cu za jedno tri roditi jos jedno dete.Bol za mojom andjelicom je tu,sa njim zivim,ne prodje dan da se ne setim njenog prcastog nosica i plave kosice ali sad znam da zivim sa tim i da se sa tim bolom nosim.Trebalo je vremena,trebala sam da dobijem dete da vratim veru u zivot.
Drage moje,toliko toga bih zelela da vam kazem jer znam kako je tesko ali mislim da nekad ne nalazim prave reci.Samo hrabro,budite jake i dan po dan
Klarita, samo da sve bude dobro.
luna, renchy, tikica, patik i ostale cure šaljem vam puno virtualnih zagrljaja
luna slažem se s tobom, rečenice nepoznatih žena kao da su moje... renchy, i mene je napala neka bakterija, možda manje tjedana, i isto je bio moj život za njen i morala sam taj neki papir potpisati...i prošla sam sve te faze, ljutnju, traženje krivca u sebi i drugima pa oni neki datumi, prva menga, nalaz patologa, termin...i sve je prošlo i sad sam bolje. I nemam vam što drugo reći, drage moje cure, nego da će vrijeme proći i bit će bolje. Nako tisuće pitana i tisuće isplakanih suza i puno, puno dana, bit će bolje.
renchy, ti još imaš dušu, samo je na njoj jedna velika rana koja će s vremenom zarasti...tako ti ja to volim reći - da na svom srcu imam dva ožiljka od dvije rane - jedna je za tatu, a druga za nju.
Hvala vam curke,nekad stvarno pomogne procitati sve te vase ispisane redke i znati da na ovom svijetu ipak postoji netko tko razumije.Ja najvise sutim,skoro uopce ne razgovaram i kad me netko nesto pita,odgovorim mu da me ne interesira.Razgovaram najvise ovdje s vama,dijelim bol i strahove i ocaj...ali dobivam i snage jer citajuci tako neke vase postove kroz koje se vidi da ste uspijele nadvladati sve i krenuti dalje i u meni zatreperi nada da cu mozda i ja uspijeti,ali priznajem postoje trenutci kad bi htjela pobjeci daleko od svih,zagrliti svog andjela i zaspati pored njega.Cini mi se da je za mene sve to previse friska rana da bi uopce i mogla drugacije funkcionirati.Ucim se zivjeti s tim.Ja se jos uvijek jutrima budim i pazim kako da se okrenem da ne legnem na trbuh...a onda shvatim da ga nema...i suze teku i teku i teku...
znam renchy kako ti je.. i ja sam danima mazila stomak , a činjenica koja me poput kante hladne vode opali otkida srce.. mog stomaka nema više..mojih malih dušica nema u njemu.. ja nikada nisam saznala zašto sam izgubila svoje bebice, isto navodno neka bakterija .. ipak jedino što mi je dalo snage da dignem glavu i nastavim je želja da se borim za svoje dijete.. nekako gledam na to ovako, nova trudnoća će mi vratiti moje anđele nazad..iako znam da to neće biti oni..
Hvala ti Tikica,znam i sama da treba proteci vrijeme.Uz svu bol s kojom se moram nauciti nositi,evo danas moram do svog dr.opce prakse da vidim sta cemo jer mi zeli zatvoriti bolovanje.Nakon izgubljenog andjela,2 boravka u bolnici,zadnji od 11.3-13.3 i dve obavljene kiretaze nakon poroda na zadnjoj otpusnici mi pise:STANJE-poboljsano,PREPORUKE:mirovanje i kontrola za 14dana UZV,a on mi dao samo 5dana i kaze ne smije me drzati na bolovanju i bolnica moze pisati sta hoce.Danas poslijepodne idem do njega jer moram,a doktori u bolnici su mi rekli strogo mirovanje jer je maternica otvarana 2puta u par dana.Cini mi se da cu izludjeti!!!!!
Bože dragi strašno.. kako ne može dati.. ma koji su to ljigavci! uh pa trebao bi ti dati i zbog duševnog stanja.. a o fizičkom da i ne pričam!
Sve cemo vidjeti draga,danas idem,svi oko mene su u šoku,al doktori izgleda nemaju srce,ne dogadja se to njima.
draga patik nemoj se opterecivati sa mislju da bi se moglo dogoditi dva puta isto jer nemoze se isto dogoditi dva puta,moj Filip je imao tesku srcanu manu i to se sve dogodilo prirodnim putem i isli smo na genetsko savjetovanje pa nam je i doktor rekao da su male sanse da opet nesto nebude u redu..drugi put ce biti sve u redu,osjecam to)
renchy mila normalno je da se osjecas nikako jer jos je sve frisko i nemozes ni biti dobro,samo ti pisi i placi i vristi,promjene raspolozenja su normalna stvar al s vremenom se pocnes nositi s tim,meni je evo proslo 4mj.i jos nemogu vjerovati al sam sama sebi rekla da je moj andjeo na boljem mjestu i cuva me i moram biti jaka jer stetim sebi i svom zdravlju a njemu ionako nemogu pomoci nego se sabrati i ako bog da podariti mu bracu ili seku koju ce on cuvati!
Micek 7 hvala ti,u tvojim rijecima nalazim ohrabrenje i snagu,nadam se da ce doci dan kad cu se i ja bar malo bolje osijecati.
bok cure.da vam se ovdje javim. I dalje sam u bolnici, imala sam jednu transf, nažalost slijedeći tj je druga. Beba se drži ali opet postaje anemična(IMA VIŠE NAZNAKA).
zadovoljna sam dr.Nije Matijević nego predstojnik klinike glavni dr.Mišković.Svaki dan imam uzv i sve se pomno prati.
Hvala na dobrim željama. mm je otišao za st jučer, tužna sam, fali mi K ali moram se boriti. možda do kraja budem ovdje(35TJ). Sad sam 22.
klarita, neka to budu sretna tri mjeseca. Dan po dan, ti, beba, velika seka i tata. I sigurna sam puno nas ovdje i svi tvoji smo u mislima s tobom.
apsolutno, drži seklarita, neka to budu sretna tri mjeseca. Dan po dan, ti, beba, velika seka i tata. I sigurna sam puno nas ovdje i svi tvoji smo u mislima s tobom., zaista si u dobrim rukama
klarita od srca ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da sve bude ok! to maleno biće je naš mali borac, doći će ona sigurno na ovaj svijet!
svim curama šaljem veeeeliki
nama će u petak biti 5 godina kako je moja Zara, moja curica, moje prvorođeno došlo na ovaj svijet i nakon dugih 9h borbe za nju nas je napustila...
užasno mi je žao što neću moći do Zg-a da joj odem na grob, ali znam da je tu uz mene i znam da ona zna koliko mi fali i koliko mislim da nju. iako je prošlo 5 godina taj dan i onaj drugi dan kad sam se konačno probudila poslije svih lijekova koje su mi dali, se sjećam kao da je bilo jučer! sjećam se svakog trenutka, poroda, trenutka kad ju odnose, svih doktora koji su stalno dolazili da bi me izvjestili kako je, i doktorice koja mi dolazi reći da je umrla.
sjećam se da sam se drugi dan probudila da je kiša lijevala kao iz kabla i da sam u tom trenutku pomislila da više nikada neću moći skupiti svoje mrvice i krenuti dalje sa životom!
ali eto gledam danas Niu i ne vjerujem da je tu! da je ta mala mišica moje dijete. i nekada kad me pogleda, imam osjećaj da me gleda dijete od 5 godina. ne volim to nikom pričati jer se bojim da će reći da sam poludila.
znam da ćete me vi razumjeti!
malo sam se raspisala, ne zamjerite mi!
svima šaljem puse, držite mi se, samo polako korak po korak, treba vremena tijelu i duši.
sretno Klarita,misli samo sad na bebu,pusti muzica,doci ce on i beba osjeti kad si sretna,a to moras biti zbog nje,drzi se i poljubac oboma
bzarauskoro će 2 godine da nema moje M a ja ne mogu isto na groblje.Dugo nism bila. Klari će uskoro rođ i Uskrs a nisam s njima...teško je. ali guramo.
Moja M mi jako nedostaje posebno što sam sada postala svejsna kako sam je olako izgubila radi dr nepažnje. Ali trudim se razmišljati da je sve Božja volja.
Drage moje, saljem vam veliku pusu...cim danas prodje ovaj glupi ispit, pisat cu vam maloo vise!
@klarita, drzi mi se, molim te!!Ja sam svima svojima dala zadatak da mole za tebe i bebicu i onu vecer kad sam saznala da si hitno morala u bolnicu sam plakala ko budala i na koljenima molila za tebe! Za sebe ne molim, ali za tebe i bebicu hocu, jer svaka vasa bol je i moja bol. Ako si u Zg-u i nemas nikoga uz sebe, javi. Ja imam sestru tamo pa ti ju mogu poslati, da ti pravi malo drustvo
I da, Luna, drago mi je da je sve uredu!!Falila si mi, obozavam te citati! Ti si moja velika utjeha!
draga, već sam ti rekla da će sve biti ok ovaj put i da ideš do kraja! nemože drugačije! znam da ti fale tvoji i kako ti je...i ja sam bila 2x2 mj u bolnici, sama, tužna...
dok si ovdje mi ćemo se brinuti o tebi!
bzara
hvala vam cure, imamo mi ovdje rodbine koji dođu, nbe treba mi ništa. mm dolazi slij tj kad opet bude transf pa ako dobro prođe dovest će K slij vikend prije rođ.
danas me pitala hoću liu biti na rođ pa je bila tužna...čeka me ovdje biti do negdje nadam se 35tj. sad sam 22.
trpit ću ja sve za moju bebicu...cimerice se žale čim ne vide djecu 1 dan, uskoro će roditi, ovdje su 2 tj a ja???? mogla bih plakati svaki danm.
ovako kad sam tužna , čitam molitve, gledam serije na laptop da što manje suza teče.
Guramo dan po dan, jer i sam je dr rekao : čeka nas dug i naporan put...kao od Zg-St pješke staromn cestom a tek smo u Karlovcu....uf!
Ova prva transf je dobro prošla, dalo nam je 10 tak dana , ali svaka je jako rizična za bebu i mene...prije svake molim Boga a dok mi stavljaju iglu i moram mirovati tijekom zahvata molim Oče naš, i svi me čuju...ali nije me briga.to mi daje snagu.
klarita sve će biti u redu!!!!! i ja sam bolnice teško podnosila, a još i te transfuzije koje ti imaš...... divim ti se. hrabrica!!
Draga, draga Klarita...teško je to, vjerujem da ti je svaki dan dug kao godina. Ali sa svakim danom koji prođe bliže si svom cilju...mislit ću na tebe i moliti za tebe svaki dan ...
Klarita..u kojoj si bolnici? misli na sebe i svoju bebicu!! svi oko tebe...tvoji, bit će dobro....pusti i cimerice! ja sam promjenila 3-4 sobe.....u zadnjoj prije nek su me porodili....mije jedna žena zbilja zagorčavala život....i bil ami je opterečenje...na svu onu moju muku....sad ako uspijem...a znam da ću bit puno u bolnici....neću se dat nikome z....... Drži se....molim za tebe.
zrinkična sv.duhu
slijedeća transf u sri. rekao je sestrama da naruče krv s rebra. Preostaje mi moliti Boga da i ova prođe kao prva.
Zamišljam si Boga kako leti iznad zemlje i s velikom pažnjom izabire subjekte za produženje vrsta. On sve promatra i diktira anđelima upute u veliku knjigu: Beth Amstrong, sin Matija - svetac zaštitnik; Majorie Forest, kći Ceciulija - svetica; i tako dalje.
Konačno jednom anđelu spominje jedno ime i kaže sa smješkom:
- Ovoj ću dati dijete s teškoćama u razvoju.
- Zašto njoj, Gospodine, pa ona je tako sretna!
- Upravo zbog toga - kaže Bog sa smješkom - mogu li jednom djetetu sa teškoćama u razvoju dati mamu koja se ne zna smijati? To bi bilo okrutno.
- Ali, ima li ona dovoljno strpljenja?
- Ja ne želim da ga ima odveć, jer će se utopiti u moru sažaljenja i očaja. Kada prođu početni šok i bijes, ona će to odlično obavljati. Gledao sam je danas. Ima smisao za samostalnost i neovisnost koji su u majke tolika rijetkost. Shvati, dijete koje ću joj darovati živjet će u svom vlastitom svijetu, a ona ga mora prisiliti da živi u njezinom svijetu, a to neće biti lako.
- Ali, Gospodine, ona ne vjeruje u Tebe!
- Nema veze - nasmiješi se Bog - to ću već dovesti u red. Ona je prikladna osoba. Ima i dovoljno egoizma.
- Kako egoizma? Pa zar je to vrlina?
- Ako se povremeno ne može odvojiti od djeteta, neće sve to moći preživjeti. Ovu ću ženu nadariti nesavršenim djetetom. Ona to još ne zna, ali treba joj zavidjeti. Nikada neće izgovorenu riječ prihvatiti kao nešto što je samo po sebi razumljivo. Ni jedan korak neće shvatiti kao nešto svakodnevno. Kada njezino dijete prvi put kaže "mama", bit će joj jasno da je doživjela čudo. Ja ću joj dopustiti da jasno spozna sve ono što i ja spoznajem: neznanje, okrutnost, predrasude. Dopustit ću joj da se izdigne iznad svega toga. Ona nikada neće biti sama. Ja ću biti s njom svaki dan njezina života, svake minute, jer ona radi moj posao toliko sigurno kao da je ovdje kraj mene.
- A njezin svetac zaštitnik?
- Ogledalo će biti dovoljno - nasmije se Bog.
cure drage, evo ovo sam sad iskopirala sa Face-a...jedna mama je to stavila na zid...pročitala sam i sve mi se okrenulo u glavi...ovo baca potpuno drugačije svjetlo na činjenicu da sam mama anđela...
da! neznam kaj da si mislim sad!!! prva pomisao mi je bila......nepravedno!! a onda pitanje.....šta da očekujem!?
BOXICAjako lijepo...ispirirajuće..Bog ima za sve plan.
klarita samo da ti poželim puno sreće i hrabrosti.. znam da ti je teško da se bojiš ali bori se za maleno čedo, brzo će proći ovi ružni dani i smijati ćeš im se sa svojim zlatom u zagrljaju...
ostale moje drage, šaljem vam puno pusica..
klarita
mandy kako si nam ti?
Klarita mislim na tebe i tvoju bebicu svaki dan, molim Boga da budete dobro, divim se tvojoj snazi, bravo, samo izdrži, sigurna sam da će sve biti dobro!
Bzarice moja tako često mislim na Zaru i Matka. Ljubim te.
Nisam citala dalje postove jer sam se odmah zaustavila na ovome... znam da nista novo, nikakvu novu toplu vodu necu izreci, ali imam potrebu uputiti sestrinski savjet sa kojim cu nadam se pomoci tvojoj ranjenoj dusi. U prvom mjesecu sam izgubila sina u 15 tjednu, a spol sam naravno saznala nakon 2 tjedna u nalazu kojeg ne bih sada dignila da mogu vratiti vrijeme jer me samo dodatno bilo iskomiralo i otvorilo pandorinu kutiju. Inace, znam da znas sto je zivot i da ne donosi samo med u mlijeku nego i vrlo trnovite puteve a ponekad i vrlo krvave, nama totalno nerazumljive. Neznam da li ces me razumijeti ali voljela bih da izvuces poantu iz mojih rijeci koja se odnosi na cinjenicu da smo svi na ovoj zemlji dosli od Boga i Njemu se vracamo... samo smo "podstanari" na ovome svijetu koji nikada neznaju ada ce dobiti "otkaz" i koji neznaju kada je zadnji tren ovoga zemaljskoga zivota. To samo zna On. Bog je Svemoguc ali nazalost ponekad ne utjece dovoljno jako na zlo koje itekako vlada na zemlji i bori se za svaku ljudsku dusu. Sada si prosla kroz ogromnu bol, tu dileme nema, ali probaj sagledati da nisi nicemu kriva, da moras, naprosto moras trgnuti zivot u sebi i gledati samo i jedino naprijed jer jedino na taj nacin mozes nastaviti zivot dalje... padanjem u ponor crnih misli i tragedije iza sebe, nikuda neces stici jer covjeka zlo uzima korak po korak a vrijeme prolati pa nemoj da se okrenes i shvatis kako si potonula da ne mozes vise dalje, to ti tvoj mali andjeo na nebu sigurno ne zeli... svi cemo jednoga dana shvatiti zasto je moralo biti puno toga gorkoga na ovoj zemlji, svi umiremo i mislim da cemo samo tada spoznati odgovore... do tada... zivimo ovaj zivot na zemlji sa borbom, vjerom, zeljom i nadom u bolje sutra... samo tako mozes naprijed. Ovo ti pise mama koja je 2 puta izgubila bebu i prosla sve crne faze do ove sadasnje spoznaje u zivotu u cemu mi je jako pomogla vjera. Sve najbolje ti zelim od srca. Glava gore!
Kako si mi zagrejala dusu ovom recenicom da sam ti velika uteha,suze su mi krenule draga Patik!Vidim da te nema ovih dana i nadam se da si na Suncu i vazduhu sa svojim dragim,da skupljate snagu za dalje.Jako mi je zao sto ne stizem tako cesto da pisem a nekad bih toliko toga htela reci i ako sam uspela da tebi i jos mozda jos nekoj mami andjela pruzim bar malo utehe na neki nacin nalazim smisao svemu ovome.Za godinu ili dve ces ti i jos neke mame isto tako davati utehu i pokusati da izvucete iz ponora nove mame andjela.I da, Luna, drago mi je da je sve uredu!!Falila si mi, obozavam te citati! Ti si moja velika utjeha!
Ako ti na bilo koji nacin mogu pomoci ja hocu i zelim,veliki zagrljaj ti saljem i samo hrabro dan po dan,korak po korak!
Klarita,molim se da sve bude u redu.Divim se tvojoj snazi i hrabrosti da prolazis kroz ovakvo iskusenje posle svega.
Drage mamice, evo mene ponovno...prvotno se nisam javljala zbog ispita, kojeg sam pokusavala "spremiti", ali nije islo...a drugi razlog, zato jer sam ovih dana jako tuzna bila,i zbog novih mamica kod kojih je bol jos svjezija nisam dolazila...da im ne bude jos teze.
Ispit, koji je jedan od najtezih ove godine, sam polozila...Sigurno mislite kao i svi ostali, wow, super...vjerojatno bih i ja skakala do plafona da nisam do prije dva mjeseca izgubila svog Patricka. Ovaj put sam poslije polozenog ispita otisla k njemu na grob i plakala i plakala...tako bih voljela da me ceka doma u kreveticu, da rasiri rukice svoje i nasmije se svojoj mamici jer je dala sve od sebe î jer se bori biti uspjesna mama i veliki borac, za naseg taticu i sincica. No, nazalost, jedino sto sam mogla je posjetiti njegov grob i plakati za svojim zeljama...Od tog dana me omotala neobjasnjiva tuga, lijezem sa njom, budim se...zao mi je mog muza, koji se kako tako nosi sa tim, ali ja nas samo vucem na dno. Nedostaje mi moje maleno, neopisivo mi nedostaje...sa nevjericom mislim na dan kad ce ovo prestati i kad cu se moci iz srca opet nasmijati i isijavati onom starom energijom. Sad se osjecam kao starica od 90 godina.Kao osoba pred kraj zivota, kojoj nema vise nade za ljepse dane.
Nije me dugo bilo tu jer čitajući vas stalno plačem. Nemam što napisati jer ste sve već napisale. Čak imam gotovo identičnu priču o plavim čarapicama koje je prethodno jedna mama spomenula.
Prošlo je skoro mjesec dana da nema našeg anđela, a ja svaki trenutak samoće iskoristim da pustim suzu. Ako me uhvate da plačem onda su svi oko mene u komi, a to ne želim. Moja sjena je pitala kada smo počele izlaziti van...ja već nakon 10ak dana u kratke šetnje, čak i na kavu. Meni to pomaže, najgore mi je biti u kući. Prije izlaska se obavezno malo našminkam, naročito kad idem na groblje jer želim biti lijepa svom anđeliću.
Što se tiče fizičkog oporavka...ja si trbuh nisam mogla ni pogledati a kamoli taknuti. Mada mi trbuh ne visi daleko sam od forme i mislim da ću brigom oko tijela otjerati loše misli i lošu energiju tako da shvaćam što je Patik htjela reći. Renchi ja sam sigurna da naši anđeli žele sretne i nasmijane mame, a mi smo stalno uplakane. Ja želim svoj život natrag...i nekako znam da moj maleni neće pomisliti da sam ga zato zaboravila.
nina.. zašto se to događa ? znam koliko ti je teško jer si kao i ja došla do trudnoće na pretežak način..
kako ugledati sunce? kako dalje? ne znam.. mene vuče neka neobjašnjiva snaga koja me tjera dalje.. drži me nada u novi postupak i novu trudnoću..
a male čarapice su moje.. i čekaju ...
Nije dan prosao a da mi neka slika sa porodjaja kad radjam i kroz par sati gledam kako zivot napusta telo moje devojcice koja se nije mogla izboriti za zivot.U pocetku su slike samo navirale,danas se takodje jave i to svaki dan ali redje i te slike su deo mene.To je sve sto imam od nje,tih par sati sto sam je gledala.Nema povratka,nikada je necu vratiti.Imam sincica i cekam jos jednog a seka je njihov prelepi andjeo cuvar.
Tesko je krenuti dalje,pokupiti razbijene delove srca i duse i nositi se sa svakodnevnicom.Sest meseci posle smrti moje bebe ja jos uvek nisam bila blizu oporavka.Izlazila sam cesce,trudila se da se na meni ne vidi koliko patim ali kad bi ostali u stanu sami mm i ja i kad bi usla u sobicu gde su tako tuzno lezale spakovane i prekrivene stvari moje bebe,gde su me sa zidova posmatrale slicice koje sam lepila samo par dana pred porodjaj dolazilo je do sloma.I tako svaki dan,jedan zivot pred drugima a drugi kad smo sami.Onda smo mm i ja odlucili da posto mnogo volimo zivotinje uzmemo jednu kucu.Gledali smo koju cemo rasu uzeti da ne bi bilo problema kad dobijemo bebu i izabrasmo kucu koja se ne linja i nema miris a mala je rastom.Ne zelim da me shvatite pogresno jer pas ni u kom slucaju ne moze biti zamena za izgubljenim detetom ali moze pomoci u lecenju depresije.Nama je pomogao taj veseli psic koji i danas zivi sa nama.Pocela sam da se smejem uz to malo stvorenje koje je doslo u nas stan sa samo 6 nedelja.Kada sam ostala trudna odmah sam otisla na bolovanje i jako puno setala dok je mm bio na poslu.Stvarno mi je veran prijatelj.Naseg sina tako nezno voli da je to dirljivo.Znala je da dodje kad placem i da mi lize suze,onda bih je ja uzela i mazila i nekakav mir nalazila u tome.
Ono sto je najvaznije je da ne odustajete,ne klonete duhom vec da hrabro idete napred jer neke rucice ce i vas grliti u to sam sigurna i pokusati da zalece rane i iscele srce.
Od srca vam zelim da to docekate sto pre
luna hvala ti na ovome..
Hvala ti Helpmum i hvala ti Patik i hvala vam svima sto postojite ovdje i sto mi ponekad date snage da krenem dalje i prihvatim sto se dogodilo,al jednostavno ne ide i ne ide.Jucer je bilo mj.dana kako sam rodila svoju djevojcicu i danas sam samu sebe uvjerila da mogu krenuti dalje kroz zivot,al ocito slabo mi ide ili nije jos vrijeme.Jucer se nitko nije ni sjetio da se to dogodilo 25.2 i valjda nista sto ce pocinjati s tim datum necu moci podnjeti,kao ni to da su svi oko mene to zaboravili.Danas sam sjela u auto,sugerirala samoj sebi da mogu,tramvaj je brenzao tik do milimetra da me ne skrsi,a i ljudi sa zebre su se razbjezali.Boze sto mi se dogadja,jel me spasio moj andjeo svega sto se moglo dogoditi?Zaustavila sam auto i plakala,samo plakala.
Pravila pisanja postova
