Petraanđeo...razumijem svaku rijec koju si napisala...i osjecam se isto.
Petraanđeo...razumijem svaku rijec koju si napisala...i osjecam se isto.
Prerano ljuštenje posteljice (masa hematoma, tromb i nekoliko infarkta posteljice, sve prisutno bez krvarenja). Otkriven poremećaj koagulacije tako da ću biti na heparinu ako opet zatrudnim.
Za novi postupak bih trebala čekati bar 6 mjeseci. Dakle, negdje krajem ljeta. Hvata me panika, ali nemam previše vremena...godinice idu
A kod tebe? Čini mi se da je nešto treće krivac za vašu situaciju jer si ipak zatrudnjela i to s blizancima. Da li je bilo srčane akcije (SA) u 6. tt? Koliko sam čitala SA u 6.tt je dobar pokazatelj da će se trudnoća održati do kraja. Kod mene je bilo sve školski do 25. tt kada je primjećen blagi zastoj rasta bebe (omjer trbuha nije odgovarao tjednu trudnoće). Ipak PHD nalaz je pokazao da je s bebom sve bilo ok (što ide u prilog priči o SA) i da je razlog nesretnog i prijevremenog poroda u mojoj posteljici.
draga petra nemam ti što pametno reći jer sve se mi tako osjećamo...doći će dan kad ćeš podići glavu gore visoko prema suncu i tada ćeš biti i trudna ..
nina.. kod mene je bilo sve ok.. srčana akcija obje bebe savršena do kraja..počela sam krvariti jako i dobila sam trudove sa 11tjedana i pobacila ih..te mi se slike stalno vrte, jer dr. kaže najčešće gube trudnoću kad prestane cirkluacija tj. bebica umre.. a kod mene nije bilo tako.. organizam ih je odbacio najvjerojatnije zbog neke bakterije koja je ili bila u mom organizmu ili
sam je unijela utrogestanom.. to se dogodi u omjeru 1:1000000000000 i eto baš sam ja bila taj 1.
napravila sam sada i papu i sve briseve i svi nalazi su mi ok.. iskreno se nadam da ću opet uspjeti ostati trudna i da će sve biti ovaj put ok..
Petraanđeo
Tikica, strašno je kad ne znaš razlog pa se vječito preispituješ: zašto, zbog čega? Lakše je kad znaš s čim se boriš. Nadam se da su meni otkrili razlog i da ću uspjeti ponovo ali sa sretnim ishodom. To i tebi i svim mamama anđela od srca želim.
Draga Tikica...i ja sam bila ta jedna. Meni su trudovi i postepeno otvaranje počeli u 24. tjednu i nikako ih nisu mogli zaustaviti. Prisutna je bila neka infekcija od koje mi je CRP skočio skoro na 100 (normalna vrijednost u trudnoći do 15) . Najgore u svemu je što su mi svi brisevi bili ok a antibiotici nisu ništa pomagali. Nakraju sam rodila dva dečka u 25. tjednu ali su ,nažalost, umrli nakon 2 sata. Obdukcija je pokazala prisutnost infekcije u posteljici ali bakterija nije izolirana. Jedna doktorica mi je rekla da je moguće da je bila escherichia coli (ona je po istraživanjima kriva za velik postotak prijevremenih poroda) ali ja je nikad nisam imala. Eh sad...teško je biti pametan..na kraju ipak ostaje činjenica da smo ostale bez beba i ništa to ne može promjeniti... Ostaje nam samo pokušavati dalje i nadati se (ili biti uvjereni-što je meni jaaako teško ) da će slijedeći put sve biti u najboljem redu.
Drage moje, dobro vam jutro!
Evo da se i ja napokon javim, nakon par tjedana odmora i nepisanja. Jako ste mi falile, mislila sam puno na vas i citala. Vremena za pisati nisam imala...
Ali evo sada cu vam napisati kakvo je tocno stanje kod mene. Na trenutke nakon vracanja doma sam mislila-pa dobro sam, bolje sam, isplakala sam se na sestrinom ramenu, pricale smo o svemu...cak sam se i smijala...No vrativsi se doma, dan poslije opet razgovor u bolnici, zatim dogovor oko spomenika i naravno Patrickova sobica...vec dovoljno da me vrati u staru rutu tuge i ocaja. U bolnici nista drugo nismo saznali, osim da mu zbilja nije bilo pomoci, jer preko plucnih alveola koje su kao bile felericne nije stizao kisik koji bi putem krvi bio prenesen kroz pluca i da nam preporucuju razgovor sa genetskim savjetnikom, da bi se utvrdilo da li postoje sanse da se ovo ponovno desi. Razgovarali smo sa doktoricom koja je bila tu noc uz njeg, koja je gledala kako se bori...vidjeli smo i na kojem kreveticu je umro.
Drage moje mamice, otkako sam izgubila svog Patricka ja sam totalno druga osoba...jako nemirna iznutra, paranoicna i nervozna. Nekako se bojim da ce ovo ostaviti jos dugo dugo posljedice na mojoj psihi. Bojim se svega, ponovnog starta na faxu poslije ferija, pocetka na radnom mjestu, doslo je do nekih promjena i novih klijenata i ne znam kako cu se snaci...vec se lagano pocinjem znojiti pri samoj pomisli na to.
Ali eto da mozda i mamama koje su poslije mene ovdje stigle dam i malo nade je cinjenica da barem u odnosu sa mojim muzicem opet sve stima. Hvala Bogu, njeznosti nam ne nedostaje i pokusavamo svaki trenutak iskoristiti da si pokazemo koliko se volimo i koliko si znacimo. Zna me nocu uloviti panika jer razmisljam sto bi bilo kad bih njega izgubila ili on mene...ne zelim da pati zbog mene, ne zelim da mora opet ovo prozivjeti sto prozivljavamo sada...i tako, moji strahovi se gomilaju i strah od zivota postaje sve veci i veci, nazalost. Mislim, one sigurne i pouzdane osobe od mene vise nikad
Jeste culi nesto od nase Lunice??Jel postala mama?Nadam se iskreno da je razlog nejavljanja briga oko dvojice pisonja. Klarita??Kako si nam ti? S bebacom sve uredu?? Renchy moja? Si nasla malo mira? Eto drage moje mamice andjela, saljem vam puno pusa i zelim jedan lijepi suncani dan...![]()
Draga Patrik,
potpuno razumijem kako se osjećaš i sve strahove kroz koje prolaziš jer i ja kroz njih prolazim. Ima dana kad mi je bolje, počinjem funkcionirati u svakodnevnom životu i onda dođu dani kada imam osjećaš da se vračam u natrag. I to me tako deprimira jer osjećaj da život ide dalje u tim danima opet nestaje i nekako mi se čini da nema pomaka, da tapkam na mjestu. I tako dani prolaze. Bol je tu, ali učimo se živjeti s tim. Nismo više iste osobe, ne možemo ni biti, jednostavno se moramo pomiriti da nikad više neće biti kao prije. Nadam se samo da će budućnost donijeti dobrih trenutaka zbog kojih vrijedi nastaviti dalje.![]()
Hoće, mora vam budućnost donijeti dobrih trenutaka. Sudeći po svom primjeru nikad nećete biti ista osoba kao prije. Ali, to ne mora značiti da je loše.
Naučila sam uživati u svakom trenutku koji imam, zanemarivati sitnice koje su nekome veliki problem.
Preživjela sam smrt novorođenčeta, što je meni suočit se sa npr.mjesecima nespavanja idućeg djeteta. Ništa.
Jesam prezaštitnička i trebalo mi je puno da ih pustim da se maknu "ispod mog krila", ali jesam.
Vrijeme ipak liječi, vidjet ćete. A iduće dijete fino izgladi ožiljak tuge, da se izvana gotovo ništa ne vidi. Onu tugu iznutra ništa ne izgladi, ali nekako ta tuga ostaje ono što vas zauvijek veže sa djetetom koje nije fizički tu. I nije to nešto negativno. Ta tuga. Neka je, jače smo za dalje.
U idealnom svijetu ne bismo trebale znati za tu tugu. Ali, nema idealnog...
draga leeloo.. žao mi je da si i ti prošla takvu patnju.. jako je rijedak gubitak trudnoće kakav smo imale ti i ja. to mi je i dr. rekao.
evo ja sitno brojim do novog postupka neka dva tjedna, jako me strah gubitka ne znam kako bi to ponovo preživjela a opet srce mi jedva čeka krenuti put Zagreba i početak postupka.. kad ćeš ti?
Patik draga moja kad si pisala o strahu i ja sam ga imala nakon gubitka beba.. tako sam se bojala za svog muža i bilo kakav ponovni gubitak..točno znam što misliš..
sve smo mi ovdje nove osobe, mi smo majke anđela i nije ni za očekivati da ćemo biti stare ..
vjerujem da će ta ogorčenost i uzemirenost, nervoza i panika s vremenom isčeznuti iz našeg srca, ali bol neće nikada.. treba samo dignuti glavu gore, živjeti za dan kad nas ipak jedne male ručice budu grlile a tugu u srcu čuvati ćemo vječno..ljubim vas sve..
Patik moj, i ja se borim sa sličnim osjećajima. U prsima mi je stalno jedan veliki kamen. Valjda ćemo biti dobro.
Beti, rasplakala si me. I imaš pravo, nakon ovakvog gubitka koga briga za sitnice kojima smo se do nedavno opterećivale. Sve bih dala da sada gubim noći uspavljujući mog malenog. Jooooj, ljuta sam! Mislila sam da sam bolje, ali baš i nisam...
Tikica, Leeloo, Tvoja sjena
Klarita, Luna, nadam se da je sve ok.
tikica mi imamo u planu za Prag u 9. mj. ovaj put ću tražiti novac od HZZO pa cemo vidjeti što kažu. sve u svemu još je puno strepnje pred nama.
svima![]()
pozdrav svima
mi izašli iz kriznih tjedana kada sam izgubila bebicu... i sad opet korak po korak..
Od UZV do UZV...
Loše je to što mi je imunitat strašno pao te sam svaka 2 tjedna na antibiotiku.... sve saniram pa CRP skoči u nebesa 45-60 pa ponovim antibiotik.
Ležim i dalje, molim Boga da me ne hospitaliziraju te nadam se svakom novom danu kako treba proći da će proći ok...
te da ću roditi živu i zdravu bebicu
velika pusa svim mamama....
nemam pametnog ništa za nadodati.... svako ćuti svoju bol![]()
Drage moje,evo me najzad!U bolnici smam bila od 10-24.4.Porodili su me 16.4. i na svet je dosao nas drugi sin.Odlicno smo oboje.Ja sam carski podnela mnogo lakse nego prosli put i super sam se oporavila a i beba je da kucnem u drvo odlicno.Decko je bio tezak na rodjenju 3950g,dug 56cm.Dobra je beba.Najzad osecam da je teret skupljan godinama samo skliznuo sa moje glave,tek sad osecam da je sve na svom mestu.Mirnija sam i spokojnija drage moje.
Patik,nama su u obdukcionom nalazu napisali da je uzrok smrti primarna plucna hipertenzija tj.plucni pritisak kog nije izazvala nikakva vidljiva mana nekog organa vec da je beba po rodjenju nastavila da dise kao u stomaku tj.nastavljen je taj fetalni krvotok a zasto to niko ne zna.Nije postojala mogucnost da se to kod sledece trudnoce proveri.Verujem da se i to sto se desilo sa tvojim Patrikom retko desava narocito kad su bebe zrele i rodjene u terminu.Losa sreca rekose nama,sudbina ili sta vec.
Znam kroz sta prolazis,povratak u normalan zivot i svakodnevnicu je uzasno tezak jer kao sto kazes u jednom trenutku ti se cini mogu dalje,jaka sam a u drugom se svet rusi.Potrajace to jos neko vreme ali doci ce dani kada ces znati na pravi nacin da se nosis sa svojim bolom jer ti jesi jaka samo je rana jos uvek sveza.Tvoj muzic ce ti pomoci kao i ti njemu da izadjete iz toga sa Patrikom u najposebnijem delu srca i da nastavite sa zivotom.
Posledice ostaju.Jako je tesko pregurati trudnocu koja dodje posle gubitka.Ne mozes se radovati udarcima tog malenog bica od straha da ga ne izgubis ali zato kad dodje na svet zivot ponovo dobije boje.I ja sam kao Beti prezastitnicki se postavila i sa velikim strahom prozivljavam svaku boljku deteta ali verujem da ce i to vremenom popustiti.
Tikice,blizi se postupak draga i znaj da cemo ovde najvatrenije navijati da uspe i da nas obradujes pozitivnom betom.Samo hrabro,nema odustajanja dok u rukama ne budes imala svoje cedo.A imaces ga.
Nina,brzo ce proci leto i onda cekamo i sa tobom.Dobro je sto je otkriven uzrok ali se pitam da li su mogli predvideti tako nesto i dati ti terapiju jos tada.
Vidim da ima ovde jos novih mama sto me uvek rastuzi.
Javlja li se Klarita?
Ja sad iskoristih priliku da vam se javim dok pisulinci spavaju ali znajte da cu biti tu kad god mogu da vas bodrim i saslusam.Ljubim vas i grlim drage mame andjela!
Luna čestitamŽelim vam dug i sretan život sa što manje problema. Uživaj sa sinovima koliko god možeš. Nadam se da cemo i mi jednog dana uspjeti u tome kao i ti. Želim ti svu sreću svijeta.
![]()
Luna draga suze su mi u očima dok čitam tvoj post.. tako sam sretna da je sve prošlo dobro , da je tvoj maleni dječak došao na svijet i da sad konačno uživaš
u dubini svog srca, da osjetiš neki mir koji dugo nisi..
to je san svih nas majki anđela.. jednog dana javiti se sa postom kao i ti.
jer takav post budi nadu nama koje smo tu još uvijek tužne..hvala ti draga što si uz nas..
Draga Luna, rasplakala si me. Čestitke od srca na malom velikom dečku. Od srca vam želim puno sreće i zdravlja
Nadam se da ćemo i mi dočekati trudnoću sa sretnim krajem. Užasno mi je teško prihvatiti činjenicu da moga mišića nema. Neprestano mislim da je sve moglo biti drugačije....
Draga Lunice, sve najljepse cestitke!!Prelijepa vijest!Lijepo je cuti da je drugi ovozemaljski andjeo donio spokoj u tvome srcu. Ljubi ga i grli, uzivaj u prelijepim trenucima s njim
Drage mamice andjela, kako vi provodite svoje dane? Vidim da se manje pise u posljednjih par dana, nadam se da to znaci i da vam je malo bolje. Mene malo brine sto nam se renchy ne javlja, ili sam ja to negdje preskocila??Molim vas, ispravite me ako jesam.Bilo bi mi drago znati da je dobro.
Ja inace ovih dana dosta citam. Muzic i ja smo procitali jos jednu knjigu o roditeljima andjela i isplakali se citajuci ju. Ono sto vam mogu reci, je da imam osjecaj da sam donekle pocela normalno funkcionirati. Pod normalno mislim da ne placem dan i noc. Moje maleno mi je jos uvijek u mislima i zalosti me uvijek nanovo sama pomisao da ne mogu uzivati u ovom lijepom vremenu sa njim. Tako bih ga rado kupala, cesljala i presvlacila, ugadjala mu na sve moguce nacine...Boze, kako mi fali to maleno bice...
Kao i do sada, svakodnevno posjecujemo njegov grob i uzivam u uredjivanju cvjeca na njemu. Baka, tatina mama, dodje isto jako cesto. Dodje sa svojim prijatejicama, upale svijecu i donesu mu cvijece ili neku plisanu igrackicu. Tako mi je tesko gledajuci ju kako pati zbog Patricka...jako mu se radovala. Cak je i njegovu sliku stavila pored kreveta. Te male sitnice mm-u i meni puno znace, znamo da nije zaboravljen, koristimo svaku priliku za pricati o njemu i to nam pase.
Iako su evo prosla skoro tri mjeseca, svaka sitnica u njegovoj sobi je na svome mjestu. Ne znam sto je najbolje uciniti. Zelim to ostaviti tako kako je dok ponovno ne budem trudna, a tek onda njegove stvari pospremiti i naci posebno mjesto za njih.
Eto drage moje, raspisala se ja kao i uvijek! Nadam se da mi uziivate malo u ovim toplim i suncanim danima. Ljubim vas jako i drzite se
lunice nasa, cestitam ti od sveg srca!!!! drago mi je sta je sve proslo u najboljem redu.
klarita nam je dobro.
leeloo, nadam se da ce vam hzzo odobriti troskove, i mi smo im bili slali molbe i svasta nesto, al su nas odbili. ne zelim te obezhrabriti, ali samo budi uporna, mi smo jednostavno odustali,od borbe s njima... a i pokazao nam se + na testu kad smo se najmanje nadali...
svim dragim mama saljem hrpu toplih pusa
draga luna cestitke od srca)))))patik moja i ja sam prosla razgovor sa geneticarom i mogu ti reci da mi nis nije ni pomoglo ni odmoglo,bilo smo svega pola sata,ustanovio da niko iz obitelji nema problema sa srcem nego eto prirodjena srcana mana tako da kod nas je 2%da se dogodi opet jel nam se vec to dogodilo a drugim trudnicama 1%..koja utjeha,jel da???!!!trebali smo ici na genetska ispitivanja,vadjenje krvi koja se uzgaja mj.dana i onda se vidi dali mozemo dobiti zdravu bebu ali nije bilo potrebno jel to jako puno kosta njih,4000kn.a kako je rekao nema potrebe...tako da je zivim u nadi da cu uskoro dobiti zdravu bebicu jel drugi covjek,drugi geni pa vidjet cemo..bitno da sam ja zdrava!!
pozzz
luna cestitam
tikice sretno u postupku !!
2tj poslije poroda sam radila UK i pokazala je esch coli, e sad citam ovdje da i ona cesto moze biti uzrocnik prijevremenog otvaranja
problem je sto s ene moze tocno utvrdit kad sam bestiju dobila,prije ili poslije , dugo sam bila i otvorena , nalaz phd pokazao upalu posteljice i plodovih ovoja
nemozes biti pametanzar mi je esch. coli mogal to napraviti ? inace sam joj sklona , imam je 2x godisnje, ovaj put nisam imala nikakvih simptoma odnio je vrag ....sta cu onda u sl. trudnoci svako malo radit UK?
Crvenkapice mislim da može nažalost.Meni je ginekolog rekao da bakterije uzrokuju kasne pobačaje i ranije porode....Ja sam ju imala u trudnoći,liječila ju antibioticima,litrama čaja,zaliječila bi se,pa vraćala.Išla sam svaki mjesec na urinokulturu,meni je bila izolirana na samom početku trudnoće.Ali ja sam imala sreće,pa je sve dobro završilo.Tvoja priča mi je strašnaMoj spontani u 6.tjednu mi je bio koma,a tek ovo
Drži se draga.
jo cure moje drage, ne stignem se svuda javiti. Uglavnom dobro smo za sada...i dalje guramo dan po dan. U četv bi trebala imati 7transf po redu(ovaj put je razmak 14dana) i ako dobrom prođe opet bi trebao razmak biti 14dana. Dr bi izveo 9transf i u 34tj na carski rez. Od sutra ulazim u 29tj.
Bebica je aktivma dosta, naš ctg traje po 30-40 min jer stalno bježi i vrti se pa sestre stalno namještaju sondu. hehe
Ali neka, meni ne smeta. Moja K je bila za vikend s mm i jako sam bila sretna . Još se bojim maštati o svemu ali nekako kad uđem u 31tj mislim da će mi tek onda biti jasno da ću nakon 7godina imati jednu bebicu kući.
Bliži se 2godine od kada nema moje M i znam često biti tužna ovaj mjesec. Nisma duuugooo bila na groblju i nedostaje mi da malo sredim cvijeće, pričam s njom. Ali moja K mi je rekla da je naš anđeo još tamo i upalila je svijeće prošli vikend. teško je, vrijeme mi se nekad čini da je proletilo a nekada kao da je sve bilo jučer. Svaki dan mi je u mislila, spomenem je često, spominjem trudnoću s njom, i prije spavanja joj kažem da je volim i da se vidimo.
Sve vas pozdravljam šaljem vam poljupce ii budite mi i dalje tako hrabre i jake.
klarita tako mi je drago da si se javila, često mislim na tebe jel sve ok..
drži se draga i evo tvoje bebice u tvom zagrljaju brzo..
i ti ćeš nam pričati uskoro kako se osjećaš i kako te sreća konačno obasjava..a maleni anđeo i tebe voli i čuva te s neba..
Evo da se napkon i ja javim...Sve je ok. Trbuh je puno veci nego u zadnjoj trudnoci u ovim tjednima, tako da sam danas isla kupiti banana jastuk i jedva cekam da ga isprobam. Bebolinko udara sve u sesnaest i udara po noci. Ja idem spavat a on se budi. Jako me veseli... U cetvrtak idem na pregled pa cemo i to vidjeti.
Pratim vas koliko se s ovim mojim cudom od tehnike da ici na net (kindle)i nekako se uspjela ulogirati (hvala adminu).
Puno pozdrava i pusa svima koliko god vas ima!!!!!![]()
Optimisticna, jako mi je drago da si se javila i da si dobro. Obozavam kad mamice kazu da uzivaju u pokretima i udarcima bebe, a ne vec u sestom mjesecu preser**** se kako boli, bla, bla...Ja sam obozavala kad se Patrick okretao, a toliko je znao lupati nogicama na lijevoj strani trbuha tako da sam samo na lijevoj strani dobila strije, a na desnoj nista, hahaha.
Prije dva dana su prosla tocno tri mjeseca otkako nas je nas Andjelo napustio...i bas kad pomislim da sam dobro, da se oporavljam, dogodi se nesto sto me vrati unazad...Jucer smo suprug i ja prvi put nakon poroda otisli na Misu. Posto je iducu Nedjelju u nasoj zupi proslava Sv. Pricesti, jucer se slavio Majcin dan, tjedan dana ranije. Opet sam dobila mali pokloncic...jer sam i ja MamaMama...koja svoje dijete ne moze drzati u narucju...
Ne moram vam reci koliko mi je tesko bilo slusati djecicu koja recitiraju i pjevaju pjesme o Mami...mm i ja smo cijelu Misu preplakali...Posebno me rastuzila pjesma Najdraza mati---i ide--ti mi ne tuguj, ti mi ne place...mati, o najdraza mati, neka me tvoja Molitva prati...Drage moje, suze zaustaviti nisam mogla...Jucer kao nikad sam se osjecala blizu Bogu...i svom Andjelu. Osjecala sam da me gleda odnekud...Zavidim svim mamama koje ce u Nedjelju imati osmijeh na licu...
Ono sto me barem malo veseli su planovi o odllasku u Svetu Zemlju u 11.mjesecu..ako i to ne padne sve u vodu zbog ispita i posla.
Eto nadam se da cete se danas malo javiti, drage moje, a ako i ne, ja cu to uzeti kao dokaz da ste mi dobro, da uzivate u proljetnim danima ili sa svojim bebicama, na rukama ili pupi, ili pak sa partnerima, sto god da je, dobro je...Ljubim vas puno
I da, evo pa i vi poslusajte pjesmu...nadam se da ce vam se svidjeti! Pusa http://www.youtube.com/watch?v=W4VK-OCP9i8
Hej Patik i mene udara po ljevoj strani!!!
Patik, bit ce,bit ce!! Samo strpnjenja...
kisna pusa svima
draga Patik .. i meni suze teku zbog tebe.. teško ti je preteško ali ti si dobra majka bila 9 mjeseci svom anđelu Bog to zna i zato ćeš biti opet majka
uskoro .. i ti ćeš sa smiješkom slušati ove pjesme..
Drage mame,
zanima me dali je koja od vas pročitala knjigu Dijete sjene, Pieter Frans Thomese? I dali ju koja od vas ima kod kuće da bi mi mogla posuditi ili prodati? Htjela bih ju pročitati a neznam di da ju nabavim.
Tvoja sjena, http://www.profil.hr/knjiga/dijete-sjene/3622/, evo ovdje mozes naruciti, jos imas mali popust. Ja ju nisam procitala, ali zato jesam par drugih koje su mm-u i meni bile od velike pomoci. Uglavnom pisane od zena koje su prosle isto. Pa ako te zanima mogu potraziti kako su prevedene na hrvatski. Pusa
Patrik hvala ti. Naravno da me zanimaju i druge knjige vezane uz tu temu. Bila bih ti zahvalna ako biš mi mogla dati kakav naslov. Neznam dali čitanje više pomaže ili odmaže ali svakako ponekad je dobro vidjeti da nisi jedini na svijetu i da je normalno to što osjećamo, i da nas netko razumije.
Upravo sam trazile te knjige na hrvatskom, i nisam niti jednu nasla.Ako ce ti ista pomoci, i ako baratas malo njemackim onda se mozes posluziti izvornom verzijom Wenn die Wiege leer bleibt od Sabine Rode i Fritz Roth, a druga je Gute Hoffnung jähes Ende od Hannah Lothrop...Kod nas zbilja ima jako puno knjiga na tu tematiku.Mm-u i meni je citanje jako pomoglo.Cak smo na sam dan izlaska iz bolnice narucili jednu knjigu i citali skoro svaki dan po dva sata. Moj muzic cim bi skuzio da sam tuzna samo pitao :"Hocemo citati malo?", ...iako smo se isplakali uz citanje, moram priznati da nam je jako puno pomoglo...Kao prvo, sto sam mu samo tako dopustala da bude blizu mene( na pocetku me tjelesni kontakt jako smetao),ususkani pod dekicom, a drugo, bilo je dobro procitati da nismo sami...da nismo jedini koji prozivljavaju taj pakao i sto je najvaznije, znati da ce nekada doci i kraj tom paklu, da cemo se moci opet smijati i biti sretni...
Zao mi je sto ti nisam mogla vise pomoci. Ali mozda neka druga mamica se javi i pomogne!Ima netko???
Nažalost njemačkim ne baratam nikako, engleski i talijanski dolazi u obzir. Ali u svakom slučaju hvala na informacijama. Probat ću naručit Dijete sjene, mislim da knjiga ne može biti loše napisana jer je isto tako pisana od roditelja koji su izgubili svoje dijete.
bok cure, neki dan sam započela pisati ovdje pa me sestre prekinule. Napsiala sam poduži tekst i onda se sve izbrisalo.
Ja sma i dalje na sv.Duhu evo, prošla su 2mj. sad sam 29+3 i ako Bog da dr nas želi s tranf gurati do 34. pa na carski.Imala sma inače 7transf , za 10 dana slijedi 8.
Primila sam 2 puta deksiće za pluća.Bebica je jako aktivna, iako sam primjetila da noću spava.
Dr ne želi riskirati iza 33tj s transf (tako za sada planira) jer m,aternica raste a posteljica slabi pa može u toku transf doći do puknuća. tako da je bolje ići na carski a 34 tj je dobra granica.
Uskoro se bliži 2 godišnjica mojoj M i ne mogu na groblje, nesotaje mi jako...msilim na nju svaki dan. K mi je daleko, bila je ovdje 2 put, mm dođe svaku transf pa ga eto vidim barem svaka 2tj ali svi mi jako fale.
šaljem vam svima puno pozdrava i nadam se i dalje s dobrim vijestima. !
p.s. da, prije 7 dana , dakle sa 28+5 smo imali 1300-1400gr.![]()
klarita želim ti puno sreće još ovo malo da izgurate ti i tvoja mrvica .
Biti će sve dobro draga, M.vas čuva i uskoro ćeš biti sa svojima doma i maziti svoju malu mrvicu.
ja sam krenula u novi postupak.. neizmjerno me strah , ali strah gubitka trudnoće.
jedino hvala dragom Bogu što me uputio kod doktora koji je predivan i koji je moja snaga.
ma biti će sve dobro ovaj put..
samo sam malo svratila da pošaljem veliki toplisvim mamama, i da vam kažem iako se baš ne javljam stalno mislim na sve vas!
klarita, optimistična, mačkulina i sve ostale trudnice šaljem vam puuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da sretno donesete svoje male srećice na ovaj svijet!
luna draga čestitam ti draga od srca!
svima velike puse! čuvajte mi se!![]()
Drage cure!!!
Čitam vas već dugo vremena ali nikad nisam skupila snage da pišem. Isplakala sam se s vama, ali ste mi i pomogle. Kad mi je bilo najteže, kad me nitko nije razumio, niti mogao razumjeti, došla bi na ovu stranicu i našla utjehu.
Ja sam mama tri anđela!
Prvi put 2008. godine u 24.tj. trudnoće odjednom sam prestala osjećati pokrete djeteta, nažalost moj maleni je umro, uzrok infarkt posteljice. Nakon oporavka uradila sam obradu i navodno uzrok nije nađen, nego se jednostavno neke stvari dešavaju..Jako sam željela dijete, samo sam mislila o tome kad ću opet zatrudnit i čim sam dobila dozvolu nakon 4 mj. ostala sam trudna. Trudnoća, izuzev mučnina je tekla uredno, radila sam , bojala se jesam ali prošao je i taj 24. tj. odahnula..i onda iznenada u 28.tj.bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, završila u bolnici , upala u eklampsiju, razvio se Help sindrom, i opet moj mali anđeo je usnuo u majčinoj utrobi. Bila sam u teškom fizičkom i psihičkom stanju. Totalno uništena, tako smo muž i ja odlučili i preselili se, započeli život u novoj sredini, nadajući se da će sve biti bolje. Javila sam se hematologu na Rebro, on mi je uradio kompletnu obradu, testove koagulacije, punkciju koštane srži, biopsiju kosti..Postavljena mi dijagnoza trombofilija i esencijalna trombocitemija. Preporučen mi andol 100 do začeća a zatim niskomolekularni heparin. Nakon obrade i pauze od tri godine otišla sam u Petrovu kod prof. Đelmiša da vidim šta dalje, on mi je preporučio trudnoću. Nakon potvrđene trudnoće uveo mi je Duphaston i Clexan 0,6, redovito sam odlazila kod njega u Petrovu svaka 2, 3 tjedna. Od početka sam imala jakemučnine, bolove u trbuhu, primala infuzije bog dehidracije. Njega nije to ništa zabrinjavalo, svaki put bi rekao sve je to ok, očekivano.. U 19. tj. došla sam kod njega na kontrolu, poslao me na uzv u podrum. Dolje mi je doktor rekao da imam hematom i da mi je posteljica nisko ali na nalazu nije uopće spomenuo hematom. Pokazala sam nalaz prof, poslao me kući na mirovanje. Nakon 2 dana prokrvarila sam i otišla svom ginekologu, on me pogledao te zaključio da je hematom iscurio..Pri sljedećoj kontrolu, na uzv u Petrovoj sve uredno, uredne mjere bebice, prot
Jojjjj, klarita, super da nam se i ti ponekad javis.Jos malo! Jos samo malo i imat ces svoju bebicu u rukama!A to sto 20.05. ne mozes na groblje, znam da ti je jako tesko...pretpostavljam kako bi meni biloAli cim izidjes iz bolnice, cim se oporavis, moci ces upoznati svoju Mariju sa sekom ili bracom. Ona zna da nije sama, pa cak i ako si ti daleko od nje...Ona je u tvojim mislima, mislima tvoje obitelji, i nasim.
Evo pozivam sve nase mamice da na 20.05.zapale jednu svijecu, barem na kratko, za nasu malu Mariju!
Cuvaj se, draga i drzi! Pusa
Juče me nešto zezao komp pa nikako nisam mogla dovršit post.
Sa 21tj. sve uredno mjere bebice, nema hematoma, protoke nisu gledali. Nakon 10 dana išla sma kod soc. ginekologa, izmjeren mi povišen tlak, pozitivni proteini u urinu. Sutradan se javila u Petrovu, primila ma prof. Ivanišević, uvedena terapija za tlak. Radili uzv: ustanovljen zastoj u rastu, manjak plodne vode, protoci loši. Tlak se održavao do 150/100 , ja sam se dobro osjećala. Svako juutro bi u viziti pitala šta sada, kako, zašto. odgovor bi bio samo mirujte, nikad ništa konkretno. I nakon 7 dana ležanja u noći u 2 sata osjetim da moja malena više nije živa. Nisam nikog zvala nego sam do jutra plakala i molila da to nije istina...U viziti nisu mogli naći otkucaje , uradili su mi uzv, nažalost nije bilo više pomoći... Nakon 9 sati trudova , sa puna 24.tj rodila se moja malena. Bila je tako sićušna ali slatka, sklopljenih ručica,izgledala je kao da spava..
To je bilo prije mjesec dana..
Moja malena je sada anđeo a ja sama, izgubljena, pitam se kako , zašto, je li se moglo više učiniti, šta dalje...
Toliko sam vjerovala u uspjeh, toliko puta zamisljala njen prvi plač... a sada sam nigdje..
Kako nastaviti dalje , kome se obratiti u budućnosti, kako naći nekoga ko će se uistinu boriti da dočekam prvi plač...
Draga milena,
strašno mi je žao što ti se sve to izdešavalo (iako nisi napisala post do kraja, već je i ovako dovoljno tragično). Biti mama tri anđela i nastaviti sa životom to je ogromna hrabrost. Nadam se da ćeš dovršiti svoju priču tako da znamo što su ti dokroti rekli nakon zadnje trudnoće? Što misle o eventualnoj novoj trudnoći? Što ti misliš o tome? I kako se nosiš sa svime? Nevjerovatno je kroz što si sve morala prolaziti. Strašno mi je žao. Nadam se da ćeš jednoga dana i ti pronaci svoju sreću, koja naravno da neće umanjiti bol prema tvojim anđelima ali će upotpuniti prazninu u tvom srcu. Šaljem ti veliki zagrljaj. Drži se draga, i piši nam. Tu smo da te poslušamo.
draga Milena , tvoja priča je doista prestrašna.. jako mi je žao da si ovaj pakao morala proći čak tri puta..
skupi snage i budi ovdje s nama piši nam kako se osjećaš i možda će ti biti lakše bar malo..![]()
Drage moje hvala vam puno!
Čitajući vaše postove vidjela sam da nisam sama u borbi i da većina priča uvijek ima sretan kraj.
To me tješi, gura me naprijed. Znam da će biti teško ali moramo se boriti, odustajanje nije rješenje.
Nadam se da ćemo svi jednog dana napisati sretnu priču ali znam da ćemo uvije na prvom mjestu biti mame anđela!!!
Grlim vas sve!!
Draga Milena uzasno je to sto ste dozivjeli,bol gubitka jednog djeteta me je dovela do ludila i mogu samo zamisliti kakva je vasa bol,ne znam zasto nam zivot priredjuje ovakve stvari ali nadam se da ce nam stigi nagrada za sve preziveno,drzi se draga
Klarita drago mi je sto napredujete i sto sve ide po planu,izdrzi draga jos malo![]()
Posljednje uređivanje od adal : 15.05.2012. at 12:32
Tikica puno srece u novom postupku i da ovaj bude dobitni zasluzila si
adal hvala ti.. ne moram vam ni pričati koliki me strah prati.. ali nekako kao da me neka nada gura dalje..
nešto mi daje snage..možda moji anđeli..
milenajako mi je zao
tri anđela uh, ja to ne bi mogla izdrzat , vec sad ludim i ne vidim izlaz iz situacije
![]()
tikice sretno, znam da te strah , znam ,drzi se !!!
Posljednje uređivanje od crvenkapica77 : 15.05.2012. at 13:13
milena Bože jako mi je žao čitajući tvoju priču.Ali ui tvojim redovima iščitavam da si žena velike hrabrosti.
optrimistična- drago mi je zbog tebe i malenog.
tikica-sretno!
pozdrav svima.