Već sam sad malo razočarana jer mislim da kao što ste napisale to nije povezano. Joj tikice, tako sam ljubomorna na tebe! Htjela bih da sam već ugledala svoj plusić kao i ti da se više ne dvoumim, jer jednom kad krene nema puno razmišljanja i odustajanja. Tikice javi kako je prošao ultrazvuk, jedva čekam da čujem. A kasnije hoću sliku sa ogromnim trbuhom
Tako je, imam prekrasnu curicu koja je napunila 5 god. Trudove sam dobila u 28. tjednu (kalendarski, realno je bilo skoro 2 tjedna manje). Bila sam već otvorena nekoliko cm i dr su rekli da neću izdržati više od 2 dana. Međutim, uz ljekove i strogo ležanje uspjela sam izdržati 2 tjedna. Tako da je moja cura rođena u 6.mj trudnoće, i nakon 2 mj izašle smo iz bolnice. Uz sve muke uspjela sam dobiti prekrasnu, lijepu, pametnu i zdravu curu. Bila sam uvjerena da nakon svega neću imati više djece ali nakon 4 god promijenila sam mišljenje i želja je postala toliko jaka, napravila sam sve pretrage prije trudnoće i savjetovala se sa vrhunskim ginekolozima kako se to nebi opet dogodilo i dobila sam zeleno svijetlo. Tako sam mirna srca ali sa oprezom krenula s novom trudnoćom. Ovog sam puta u 23. tjednu naglo dobila trudove i isto tako već bila otvorena ali su trudovi bili već toliko jaki da se nisu uspjeli zadržati i istog sam dana rodila mog sina.
Neznam razlog ni za jednu trudnoću. Mislim da nitko od doktora do drugog poroda nije situaciju shvaćao ozbiljno. I grizem se zbog toga jer nekako stalno mislim da sam više trebala inzistirati. Ali sad je gotovo, mog sina više nema. I kako sada krenuti dalje kad nemam odgovore?! Čekati da trudovi krenu? Ili čekati cijeli život da dobijem odgovor kojeg možda nikad neću dočekati jer do sad sam samo uspjevala saznati što nije a ništa od onog što je.