Draga Tikice, šta da ti kažem? Prestrašno...kao da se neki vrag okomio na nas! Nemoj gubit nadu, potpisujem Mariju1411 i šaljem tebi i mrvicama ogromni
 |
|||
|
|
|||
Draga Tikice, šta da ti kažem? Prestrašno...kao da se neki vrag okomio na nas! Nemoj gubit nadu, potpisujem Mariju1411 i šaljem tebi i mrvicama ogromni
Xnina70 prvotno napisa
Draga Tikice, šta da ti kažem? Prestrašno...kao da se neki vrag okomio na nas! Nemoj gubit nadu, potpisujem Mariju1411 i šaljem tebi i mrvicama ogromni
tikice, bit ce sve ok. hoce! mora!
pusa tebi i tvojim mrvicama
Tikice,mora biti dobro!Veliki kiss od mojih decaka i mene!!!Bas sam se zabrinula kad sam videle da te nema ali sam cutala i vise puta u toku dana proveravala da li si se javila.Ja sam inace veliki panicar.
Drage, samo da vas pozdravim. Držite se, gurajte polako.
Ja sam počela radit pa više ništa ne stignem. Dođem doma i legnem, baš se umaram. Vjerovatno je to posljedica dugotrajnog ležanja. Ali psihički sam bolje, posao mi pomaže, vrijeme brže prolazi ,osjećam se korisnijom a zbog umora i spavam što mi je ranije bio veliki problem.
Tikice , mislim da su tvoje mrvice jake, izdržat će one uz takvu mamu do kraja, pusa i što skoriji oporavak od povreda.
Mackulina još malo i happy day!!!!
tikice, bit će sve ok, drž se draga! borci su to mali, probaj misliti pozitivno i to prenositi mrvicama!
kad opet ideš na pregled?
Dobro jutro, drage moje.
Tikice, jako mi je zao sto ti se to desilo. Nadam se da ce na kraju ipak sve biti uredu sa tvojim tockicama. Kako se osjecas?Jel puno bole ozljede?U ovom stanju tesko i uzeti nesto protiv bolova, jel da, a da ne naskodi mrvama malim. Drzim fige da sve bude uredu. Ljubim te
Moram vam se opet malo izjadati. Osjecam se tako mizerno, tuzno, gutam knedlu za knedlom. Osjecam da sto vise od tuge bjezim, ona me jos jaca stize. Stigli su i ti dani kojih sam se najvise bojala...meni dvije drage i bliske osobe su jucer i prekjucer dobile bebice. Ne znam kako vam opisati kako se osjecam. Ljubomorna nisam, ne daj Boze, ali me njihova sreca podsjeca na to, kako bismo i nas dvoje trebali biti sretni i ispunjeni.Samo bih plakala...ne mogu izbiti sliku tog malog andjela iz glave, zapravo i ne zelim. Budim se s njegovom slikom u glavi, lijezem s njom, provodim svaki sekund svog zivota uz njeg. Neizmjerno mi fali moj Patrick. Nemam snage za dalje, najradije bih da umrem, da legnem i da se nikada ne probudim. Kako dalje???Sto da radim da mi malo lakse bude? Kosu bih si od muke cupala...jos nikad u zivotu se nisam osjecala tako slabo...Moj Patrick mi neopisivo nedostaje. Sve bih dala na svijetu da barem pomirisem njegovu kosicu, da me pogleda onim krupnim smedjim okama i da mi jedan osmijeh. Drage mame andjela, ja zbilja ne znam kako dalje...kako vratiti ovom je.... zivotu smisao? Kako se opet smijeti sitnicama, kad mi on ne izlazi iz glave? Kako smoci snage nazvati mamu i tatu i cestitati im sto su po drugi put postali baka i djed? Oni nisu tu nista krivi...ali ja nemam snage...Znam ako nazovem, pocet cu plakati, oni nece razumjeti, pa cu se opet osjecati usamljeno i neshvaceno. Bit ce opet, ma imat ces i ti sine, ako Bog da. Pri samom pisanju ove recenice dodje mi da se ubijem, jer ju vise ne mogu cuti!!!Srce mi se raspada i boli!Do kada vise???
Draga milena, tako mi je drago što si se oporavila i nastavila s životom nakon svega šta si prošla tako si jaka.Oprosti što te podsjećam na te dane ali nakon prve trudnoće jesi li radila nalaze za trombofiliju ili tek nakon druge trudnoće. Kodmene je isto bio infarkt posteljice i sad čekam nalaze. Nekako se stalno pitam zašto uz terapiju i sve znanje, trudnoća nekima završi sretno a nekima ne. Zašto?Kako? Sam Bog zna. Nadam se da će nam iduće trudnoće imati sretan kraj.Drži se idalje tako dobro
Draga Patrik, mislim da si stalno okružena nekim bebicama i tako sama sebe mučiš. Možda bi se trebala malo odmakniti bar na jedno vrjeme jer sve je to još svježe. Družiti se više s parovim koji nemaju djece ili bar beba. A te prijateljice s bebicam će shvatiti ako su prijateljice. Znam kako ti je misliš da si dobro onda te to vrati nazad.
Drži se draga
Tikice kako si? Kad imaš sljedeći pregled?
Draga moja Patrik, sve sam to isto prosla, prvih pola godine sam se budila sa mislju kako bi bilo bolje da se nisam probudila, kako bi bilo super da me Bog uzme k sebi da budem sa svojim sinovima....i sad je bolje, BIT CE I TEBI, sigurna sam u to....prolazis kroz razne faze kao sto vidis i sama, a rodjenje bebica u obitelji te vraća na tvoj porod i tvog Patricka.Poznati su mi i ti osjecaji, kao sto kazes nije to ljubomora ali se ipak tuga povećala.slazem se sa marijom1411 mozda se previse mucis okruzujuci se tako rano sa malim bebicama i mladim mamama. Znam i sama kakve su priče u društvu trudnica i novopecenih majki,dijete je centar svijeta i samo se o tome priča a tebi kasnije bude loše...ja sam to u sirokom krugu zaobilazila, jer nisam htjela jos vise patiti...polako, ne očekuj od sebe velike pomake, oni ce doci ..i bit ce bolje, opet ces se smijati i opet ces biti sretna, dobit ces i zelju za novim dijetetom i tvoje ce ruke grliti jednoga dana to malo Božije čudo, bit ces i ti mama zivog i zdravog dijeteta , samo polako i daj si vremena. ja sam znala popiti i apaurin kad bi bila puno tuzna i uznemirena, meni je dosta pomogao! nadam se da ces uskoro biti bolje...grlim te!
tikice čestitam ti na bebicama, ~~~~~~~~~~~~~~ bit ce sve ok !!!
žene drage, klarita2 nam je danas bila na CR i rodila malenu palčicu!!!!! za sada je sve ok!!
http://forum.roda.hr/threads/74219-r...62#post2168662
Posljednje uređivanje od Boxica : 20.06.2012. at 12:33
Baš me obradovala ova vijest danas!!!
Klarita2 čestitam, uživaj s svojim curama. Za dobre stvari vrjedi se boriti.
klarita2 iskrene čestitke
Draga marija i latika, imate potpuno pravo...samo mucim sama sebe. Pokusat cu se udaljiti od svega malo...mada to onda znaci vjerojatno i potencijalni gubitak cijelog drustva, jer sada svi parovi u njemu, imaju djecu. Ali eto, valjda ce razumjeti kao sto to uspijete vi, drage mojePusa vam
Klarita, sve najbolje tebi i malenoj! Ipak je Bog uslisao nase molitve
Klarita čestitam!!! Bila si uporna i strpljiva, nadam se da je malena dobro i da se konačno možeš opustiti.
Marija,moja prva trudnoća je završila početkom 2008. god, tada se o tromboifiliji u Hrvatskoj znalo jako malo. Tako da nisam išla na testove. Nego uradili su mi kompletnu ginekološku obradu, ustanovili da je sve ok i da se infark jednostavno desio onako, bez razloga. Brzo sam zatrudnila po drugi put ali prijateljica mi je preporučila da uzimam pola Andola 100 svaki dan. Pitala sam ginekologa, on je bio skeptičan ali rekao je da uzimam tek nakon 12. tjedna. I tako je i bilo. Dogurala sam do 28. tjedna kada sam iznenada pala u eklampsiju, razvio se HELP i moj maleni je postao anđeo i prije nego se rodio. Jako mi je žao što tada nisam imala ovoliko informacija o svemu tome. Imao je preko 1000grama i cijeli život ću žaliti zašto netko nije pokušao da ga spasi, jer znam da je imao dobre šanse za život, samo da su ga na vrijeme izvadili i borili se za njega. Nakon toga sam išla hematologu, on je odmah postavio dijagnozu samo što je očekivao da ću biti homozigot a ja sam heterozigot ( lakši oblik).
Ovaj put sam sve pripremila, trebalo mi je više od tri godine da se oslučim za trudnoću. U petrovoj su mi rekli da mi se 100% neće desit infarkt uz clexan ali ne mogu garantirat za ostale komplikacije trudnoće. Ipak se desio i to u 24. tjednu, kao i prvi put kad nisam uopće uzimala lijekove.
Trombofilija je još uvijek nedovoljno istražena, posteljica je kompleksan organ a istraživanja s lijekovima su jako ograničena.
Snagu za dalje crpim iz sretno iznešenih trudnoća. Neki dan sam prvi put uživo vidjela jednu bebicu čija mama ima trombofiliju i koja je stvarno savršena. Nadam se da i mene čeka jedna takva.
Milena draga, sigurna sam da nas sve čeka jedna mala savršena bebica. Mada ništa koliko vidiš nemožeš reći 100%
Vjerujem da čeka
Draga moja Patik,volela bih ti reci da ce npr. za mesec ili dva biti lakse jer je i meni tako bilo ali na zalost nije.Ja pisem kako je meni bilo i kad je meni bilo lakse sto ne znaci da ce tako biti i tebi.Prolazilo je vreme,trebalo je 7 meseci da se odlucim da pocnem da radim.Nije mi bilo bolje u pravom smislu te reci jer bolje sam mozda izgledala drugima ali u dusi je ostala ista pustos.Ona jaka bol i ocaj su se pretvorili u jaku tugu.Isla sam,radila,komunicirala sa ljudima i spolja se nista nije primecivalo.Kada bih ostala sama sa sobom borila sam sa svojim demonima.Zivot mi takodje nije imao smisao.Pisala sam ti da smo kupili jedno malo kucence koje mi je koliko toliko zaokupljalo paznju da ne izgubim razum.U isto vreme sam ocajnicki pokusavala da ostanem trudna pa me je svaki neuspeh ponovo bacao na dno.Dani su prolazili.Kada sam posle 13 meseci ostala trudna osetila sam veliku radost i veliki strah.Posle jako stresne trudnoce moj zivot je dobio smisao kad sam svog sina uzela u ruke a danas kada imam jos jednog milog momka srce mi je najzad puno radosti.I nisam i nikada necu zaboraviti moju milu plavokosu devojcicu i zivim,zivot je dobio smisao i srecna sam.Kada sam ovde sa vama ja sam blize njoj.Cim ukljucim komp prvo ovu temu pogledam.Moja andjelica je postala sastavni deo mene,ona zivi u meni.Dobro jutro, drage moje.
Tikice, jako mi je zao sto ti se to desilo. Nadam se da ce na kraju ipak sve biti uredu sa tvojim tockicama. Kako se osjecas?Jel puno bole ozljede?U ovom stanju tesko i uzeti nesto protiv bolova, jel da, a da ne naskodi mrvama malim. Drzim fige da sve bude uredu. Ljubim te
Moram vam se opet malo izjadati. Osjecam se tako mizerno, tuzno, gutam knedlu za knedlom. Osjecam da sto vise od tuge bjezim, ona me jos jaca stize. Stigli su i ti dani kojih sam se najvise bojala...meni dvije drage i bliske osobe su jucer i prekjucer dobile bebice. Ne znam kako vam opisati kako se osjecam. Ljubomorna nisam, ne daj Boze, ali me njihova sreca podsjeca na to, kako bismo i nas dvoje trebali biti sretni i ispunjeni.
Ja nisam bila okruzena bebicama u to vreme ali sam bila okruzena pricama jer su dve koleginice rodile u isto vreme kad i ja pa su stalno pricale sta rade njihove bebice.Ja sedim i slusam,smeskam se a u dusi pakao-moja beba mene ne ceka kuci,moja beba je andjeo i nije ziva.Uzasan je put majki andjela,uzasna iskusenja,puno bola i povredjivanja na svakom koraku.Nekad nas ne razumeju ni oni najblizi ali to nije zato sto ne zele vec sto ne znaju.Pre neki dan sam se rasplakala dok sam peglala bebine pelene i rekla mami kako cesto razmisljam kakva bi bila moja devojcica.Ona je rekla nemoj sine da places,nemoj.Nije znala sta vise da mi kaze a ja sam tako imala potrebu da pricam o njoj.Nemoj se zato Patik ljutiti na svoje,veruj mi da ne govore to da bi te povredili vec zato sto ne znaju kako da se postave,ne znaju sta da kazu.
Klarita,cestitam i neka ti je ziva i zdrava devojcica 100 godina!!!
Tikice,kako je?
Draga klarita i da čestitam i ovdje ,,,,sve najbolje i tebi i tvojoj bebici ,,,,,,a draga moja patrik i u mene kao i u svake mame anđela bilo je dana i faza koje smo prolazile bilo nam je dana kada sam poželila leć pokraj nje dat si inekciju i zaspat ,,,,,,svašta mi se dešavalo u detalje neču ,,,,,nako 4 mijeseca sam počela radit radim ko med sestra i posao mi nije nimalo lagan ,,,,,,ali sam krenula okupirala se poso kuća škola i sve ostalo pomalo ,,,,,,u mnene je došao nalaz posteljice infarkt ,,,ali polako i u mene su sve kolegice iz škole rodile prva rodica je rodila 20 dana poslje mene svaki dan sam ledala tu malenu kako raste i u njoj tražila moju malu ,,,,,ali sad kad se sve smirilo tek kad sam se pomirila sa svim bog i malena moja su mi poslali utijehu ja sa tudna 2 mijeseca i jako sam sretna ,,,,,zato polako opusti se pomiri se sa bogom i prepusti se njemu,,,,,,meni su stalno govorili ne plači tako Anđelima kvasiš krila i nemogu letit svome anđelu poželi laku noć i teci mu koliko ga voliš ma bit će sve ok ŠALJEM TI MILIJON PUSAA I ISTO TOLIKO ZAGRLJAJA
i ja imam trombofiliju, dvije mutacije, isto homozigot
pod clexanima i kasnije fragminom sam rodila savrsenu djevojcicu - doci ce i tvoja beba, drzim fige i sretno
klarita, cestitam draga
drage moje , nisam vam se javljalja jer sam u prestrašnim bolovima, nisam spavala tri noći a nisam htjela popiti ništa zbog mojih beba..
idući tjedan moram na uzv da vidimo jesu li srca prokucala , danas mi je tek malo bolje.. bol je manja mogu malo s desnom rukom više kretatii spavala sam noćas konačno.
ali još sam tako umorna. jučer nisam više izdržala isplakala sam se što od bolova koji su prestrašni što od straha da ako još i s bebama ne bude dobro ne znam kako ću to preživjeti stvarno..
Klarita nam je rodila
Patik_moj grlim te i razumijem draga...
svima ostalima šaljem poljupce iz kreveta..hvala vam na svemu što mislite na mene..
Tikice bit ce sve u redu. Peh se desio, ali ne vjerujem da je to utjecalo na tok trudnoce. Odmaraj se, citaj knjige....
Nista nisi slomila?
Klariti najiskrenije čestitke i puno sreće i zdravlja maloj palčici
Patik draga ja još nisam u stanju biti u blizini malih beba. Rasplačem se kad ih vidim i na TV-u kamoli u živo. Ipak, primjećujem da sam na početku plakala kad bih vidjela i dečkiće i curice bez obzira na godine, a sada reagiram samo na malene bebice. Još uvijek svaki dan tulim, ali kažu da to mora tako biti. Tuga je proces koji traje, a u našem slučaju to će biti za cijeli život. Šaljem ogromni zagrljaj. Pusa svima
drage moje, danas mi je tako težak dan.
Prijateljica mi je danas krstila svoju kćerkicu. Bila sam u crkvi ali nisam joj mogla ni prići čestitati a kamo li kasnije otići na proslavu. Tolka me tuga uhvatila. Dok smo bile trudne pričale smo kako će se njih dvije igrati, skupa ići u školu,biti možda najbolje prijateljice... A moje malene nema. Prošlo je nešto više od dva mjeseca a meni se čini kao vječnost, nedostaje mi jako.. Nitko me više i ne pita ništa, kao da nije ni postojala.. A ja još uvijek brojim tjedne i zamišljam kolika bi bila, približava se datum njenog rođenja...Dan o kojem sam toliko maštala, toliko mu se radovala, zamišljala šta ću joj prvo reći..
milena potpuno te razumijem. Ako su pametni znati će da nisi ni nepristojna ni ljubomorna nego samo neopisivo tužna.
Ni mene nitko ništa ne pita, ali muž, mama ili seka odu samnom na groblje gdje se skupa isplačemo. Znam da im je stalo samo što ne znaju kako o tome razgovarati. Za druge me nije briga...
U svakom slučaju doznala sam da nakon 3,5 mjeseca nije ništa lakše. Bol je i dalje prisutna, ogromna... jedino što nisam u stanju tupila kao prva dva mjeseca. Na prvi pogled izgledam "normalno" ali svaku besposlenu sekundu zasuze oči i stvori se bolna gruda u prsima. Šaljem
Posljednje uređivanje od nina70 : 27.06.2012. at 16:45
nina70, tri i pol mjeseca nije ništa. Ne brini zato što bol traje. I trajat će. Svakim danom sve podnošljivija, ali prisutna. Naučiš se živjeti s njom.
Beti3, vjerujem da će biti podnošljivije s vremenom jer to kažete sve koje ste prošle kroz isto užasno iskustvo.
Meni se (kao i većini) strašnija stvar nije desila i stalno mi se mota po glavi da sam zbog nečeg kažnjena. Koliko god ja bila čvrsto prizemljena ipak odgoj (katolički) ostavi traga; odmalena te plaše da ćeš u pakao ako ne budeš dobar pa zato sve što se dešava mislim da mora imati neko značenje. Opet, nije mi jasno zašto? Nisam svetica, ali nisam ni zla... Znam da je glupo na taj način razmišljati, ali to je jače od mene....
Kako su mi poznata tvoja razmišljanja!
Ali, život ide, dobila sam drugu djecu, oni rastu, godine prolaze, nitko je više ne spominje, nakon par godina prođe i cijeli dan da se ne sjetiš. Pa sve više dana...
Ja tako jako želim novu trudnoću, ali se bojim da to dijete neće dobiti ono što osjećam za ovo koje sam izgubila. Nadam se da u tome griješim...opet bi mi tvoje iskustvo dobrodošlo. Neki dan mi je jedna poznanica pričala o ženi koja je nakon što je izgubila prvo dijete imala još šestero. Međutim, na samrti je samo spominjala svoje rajno dijete...evo i sad se ježim i dolaze suze. Kvragu!!!
Draga nina,dobice drugo dete ljubav kakvu si osecala i za prvo kao i svako naredno.MOja devojcica ima posebno mesto u mom srcu kao i moji sinovi.Takvo je srce majke.Mislila sam da cu moci da volim samo zensko dete posle smrti moje andjelice a Bog mi je dao dva pisulinca.Nema potrebe da pricam koliko ih volim.
Ja sam danas majka jedne andjelice i dva sina i sa tim zivim.Ne boli kao pre...
Kad ces u novi postupak?
Gde je Tikica?Kako je?
Patik?
Hvala luna. Malo je lakše kad vidim da su nam slične gluposti padale na pamet. Pusa velika tvojim dečkima
I ja brinem za Tikicu. Nadam se da je sve ok s njenim mrvama
Patik će nam se već javiti. Vjerovatno se malo maknula jer je tu puno tuge. I ja se maknem na par dana, a onda kad ne mogu više izdržati provirim malo da vidim kako ste
lijepe moje.. tu sam ja.. oporavljam se od ozljeda od prometne hvala dragom Bogu ! u petak imam uzv tada ću sve znati kuca li koje malo srce ispod moga, i jesu li moje hrabre zvjezdice preživjele onu strašnu nesreću..nekako sam se kroz ovo pomirila sa svim jasno mi je da što god mi učinili ionako je sve Božja volja , on zna naš put i ja se više neću boriti protiv toga..
biti će onako kako mi Bog da, a ja odsad uživam u svakom danu..život je tako kratak i u trenu nestane..
iako ja nekako stvarno osjećam mir u srcu možda je to zato jer osjećam da je sve u redu..
Bravo Tikice, tako si hrabra. Kao što kažeš nema smisla ići glavom kroz zid! Ali ja vjerujem da će biti sve u redu, a i sama tako osjećaš.
Javljam se kao sestra jedne anđelice i dijete rođeno 2 godine nakon tog poroda.
Moja mama je otvoreno, i preda mnom, rekla kako je nakon njene smrti željela samo opet roditi-nju, a ono stigla sam ja koja sam bila pljunuti otac, a ona je bila slična njoj. To me , moram priznati, pogodilo, doduše, uvijek sam osjećala da se mama razočarala u meni, uvijek sam se trudila biti dobra i najbolja u školi, ali njoj ništa nije bilo dovoljno dobro, uvijek je nju tražila u meni i pitala se kako bi ona sada izgledala, a i susjedi su mi jednom rekli, kao klinki, pa tebe ni ne bi bilo da ti nije sestra umrla , prestrašno
Puno puta tokom odrastanja i ja sam poželjela da je sestra ostala živa i da me se ostavi na miru.
Danas znam da moja majka nije oplakala svoju curicu jer joj nije dano vremena. Nakon smrti bebe, život je krenuo dalje , samo bez moje majke.
Prestrašno ili ne, no ne bi bilo ni moje iduće djece. I to je istina. No, oni jesu tu i sasvim su jedinstveni, i ja ih obožavam.
Život bi mi bio posve nešto drugo, no tko zna zašto je ovako kako je.
Da li sam ju prežalila? Nisam. Jer ona je uvijek dio mene, i tu ne mogu ništa učiniti. No, ne tražim je u idućem djetetu ni idućem. Oni su tu, rastu, raduju me i ljute. A moje novorođenče je zauvijek ostala ista, slika utisnuta u meni, i nitko drugi ju nije vidio i zato im nije stvarna.
Žao mi je da si osjećala da si nadomjestak sestre. Nadam se da to moj sin nije osjetio. Jer, ja nikad nisam smatrala ni njega ni kasniju kćer nadomjestkom.
I to je još jedan problem sa kojim se mame anđela moraju suočiti. Paziti da tuga ostane duboko, da iduće dijete to ne osjeti.
Drage moje, vidim da ste mi se raspisale, jako mi je drago da se u medjuvremenu nije javila niti jedna nova mama Andjela. Nadam se da mozete barem malo uzivati u ovim suncanim danima...ja bas i ne...muci me totalna nemotivacija, iduci tjedan krecem raditi i iskreno bojim se kako ce biti. Znam opet krecu stari problemi i samo se nadam da cu biti dovoljno jaka opet se nositi sa njima i svojom svakodnevicom.
Joooj, kako me pogodio post od naniluc...vjerujte mi da se ja toga jako bojim, da sljedecem dijetetu necu moci dati dovoljno ljubavi, da od samog starta necu uspostaviti s njim vezu u trbuhu...Bojim se da ce nekad isto pomisliti da je samo zamjena mom Patricku, i zato svjesno odbijam od sebe zelju za novom trudnocom, jer znam da bi me moje emocije rastrgale. Kazem uvijek, divim se mamama koje nakon kratkog vremena ostanu trudne...ja ne mogu zaboraviti svog djecaka, izbaciti iz glave njegov lik, znam tocno svaki detalj na njegovom tijelu, poznam njegov karakter...ne znam kako bi na sve ovo bilo dobro ponovno ostati trudan, kako mi neke vrlo bliske osobe preporucuju.
Za tjedan dana ce biti tocno 5 mj. da nas je Patrick napustio. I opet sam nekako ponosna na sebe ( ne shvatite me pogresno) da sam izdrzala toliko bez da sam ostala trudna, jer znam da mi jos snage treba, a dobit cu je samo u suradnji sa vremenom. I sada ponovno na posao, nadam se da ce i onda vrijeme brze prolaziti i da ce brze doci i vrijeme kada cu moci reci- sada sam spremna drugom dijetetu postati mama. Za sada sam samo Patrickova mama i to zelim i ostati.
Inace, uspjela sam nagovoriti muza da si uzmemo psa :D hvala svima koji su sugerirali na to kao jednu vrstu terapije! Vec sada se radujem iako moram jos cekati dok se malo stres na poslu i na faxu slegne
Saljem vam ogromnu pusicu, samo pisite, volim vas citati
Tikice, nek bude Bozja volja sutra! Budi jaka sto god da bude! Iskreno se nadam da ce biti sve uredu i da cu cuti sutra jednu veselu vijest!
Luna
P.S. Ne pisem u posljednje vrijeme tu na forumu, zato jer sam u stalnom kontaktu sa jednom mamom Andjela koja mi je ogromna podrska u svemu ovom! Zato joj sada saljem ogromnu pusu i jedno veliko HVALA!
Nanuluc užas, žao mi je što si imala takvo djetinstvo,žao mi je što je tebe "zapala" takva mater i žao mi je što ću možda i ja takva biti ali ću se truditi da ne osjete manjak ljubavi. Jer šta djeci treba ako im nepružiš ljubav. Beti3 zamišljam te kao jednu ogromnu mamu s ogromnim srcem punog ljubavi koja se osjeća na kilometre. Nanuluc mislim da nema opravdanja za takvo ponašanje prema djetetu ona je samo grozna žena oprosti ali sam to morala napisati.Mojoj mami se nije ništa tako strašno desilo a neznam zašto nikad se nisam osjećala voljeno u djetinstvu baš suprotno pitala sam se čak je li ona uopšte moja mama.Nikakvog znaka ljubavi,zagrljaja,poljupca,tople rječi ništa,bila sam kao neki statist u njenom životu.... Šta je tu je žilot ide dalje.
Dotaknutom suzom
u osmijehu mojih vijeđa
na trenutak zabljesnu
oka tvoja dva smeđa..
Zelenom bojom
zakapam suzu..
Tješim sebe misleći
na nasmijanog tebe..
Znam u okviru za sliku
na mom stolu
tvoj osmijeh melem
je mom bolu..
išla je konačno tom djetetu, zato ga je spominjala. znam za jednu baku koja je pet dana prije smrti, očito osjećajući (zdrava-prava) da je kraj, rekla 'idem svojim trima anđelima', nema u tome ništa loše, svi mi žudimo biti i s tom djecom, mene osobno drži to obećanje i radujem se što ću biti s njom ... već sad, a zamisli uzbuđenja u smrtnom času.
nikako zbog svoje tuge ne volim svoju djecu manje, baš obrnuto, dragocjenija su mi i sigurno ih grlim jače.
i još, tješeći nas, jedan nam je petar rekao kako njega ne bi bilo da mu brat nije umro, nije se osjećao loše, mene to nije tješilo ni malo, ali razumijem i petra i svakako je 'dokaz' da sljedeća djeca mogu biti itekako sretna, voljena i neopterećena. ova majka iz par postova ranije nije odbolovala i tko zna koje je sve problema imala, nije to sve bilo tako jer tako mora bit kod majke anđela.
ima jedna knjiga, raj zaista postoji, todd burpo, koja ohrabruje što se ponovnog susreta tiče.
Svojim odgovorom nisam željela nikog preštrašiti, samo sam željela ukazati kako je bilo u mojoj obitelji. Znam da se moja majka nikad nije sa njom oprostila i to si ne može oprostiti, iskreno, mislim da je dio nje umro sa mojom sestrom- iz priča mojih baka o tome kakva je bila prije.
ma znam, naniluc, sve mi je jasno
žao mi je što si tako prošla i posebno mi je žao tvoje mame; sretno vam objema
Nanulic mislim da je tvojoj majci trebalo samo dati vremena da se oprosti da se pomiri trebao joj je netko kao što smo mi ovdje koje točno znaju kakvu bol nosi..ali drage moje mislim da su nova djeca dar od Boga nova snaga koja će ti reći da te voli netko koga su možda baš naši anđeli poslali da nas zagrle njihove ručice jer smo dobre majke.. uvijek ćemo sve mi nositi u srcu svoju dječicu koje nema i uvijek ćemo se pitati kakvi bi bili..
mislim da nije lijepo od ljudi koji su rekli da si ti došla na svijet samo zato jer ti sestre nema.. mislim da ti to nikada nije rekla tvoja majka..
ona zasigurno nosi bol u svojoj duši za tvojom sestrom ali isto tako sigurna sam da i tebe beskrajno voli..
pusa svim mojim mamicama anđela puno vas sve volim , samo mi budite hrabre... javim vam se sutra kad dođem s uzv..
Patik,nemoj uopste razmisljati o tome kako ces i koliko voleti drugo dete.
I sama sam tako razmisljala ali sam za razliku od tebe jedva cekala da ponovo zatrudnim.Ja sam se tako borila sa tugom,tako sam trazila razlog da nastavim da zivim.Veruj mi da ces ga voleti jako i da ni jednog trenutka neces imati osecaj da si izneverila svog Patika.Evo koliko nas je ovde mama andjela koje smo rodile posle gubitka i sve do jedne ce ti to isto reci draga Patik.Verovatno ti u ovom trenutku to tuzno zvuci jer ne mozes verovati da ces nekog ponovo voleti kao njega ali gledaj to na drugi nacin.Dete koje ces jednog dana roditi bice Patikov brat ili sestra.Kada se moje bebe smeju dok spavaju ja znam da se smeju sa svojom sekom jer kazu da bebe sanjaju andjele kad se smeju.
Moj stariji sin je dv aputa mogao da nastrada (prvi put na rodjenju a drugi par dana posle prvog rodjendana) i ja sam sigurna da je ovde sa nama zato sto ima najboljeg andjela cuvara-svoju sestru.
I ja verujem kao Kejt da je zena o kojoj pisete pominjala svoje izgubljeno dete zato sto je isla k njemu i verujem da cemo kad dodje vreme i mi biti sa svojim andjelima a do tada cemo zivot posvetiti deci koju imamo i koju cemo roditi.
Samo polako,ako ti treba vremena imas ga.
Hej,bas si me obradovala kad si rekla da kupujete kucu.Poceces da se smejes sa tim stvorenjem,meni je moja kuca bila melem na ranu.Volela bih da mozes da vidis slike kako se moj sin i ona sada igraju i obozavaju
Tikice,cekamo sutra lepe vesti
e vidiš i ja sam nabavila psića maltezera prije mjesec i pol on je zaista jedna velika radost u našoj kući.. Luna ti je sve predivno rekla Patik_moj..
jedva čekam da vam dođe psić lakše ćeš krenuti dalje sigurno..
Hvala vam puno drage moje!¨Pa nitko ne zna utjesiti i oraspoloziti me kao vi! Hahaha, smijesno mi je da skoro sve redom nabavljamo pse, hahah...zao mi je zbilja sto moj muzic tek sada pristaje na tu ideju, ali dobro, bolje ikad nego nikad
Draga luna, jos ti pojma nemam koji spol cemo uzeti, prvo idemo iduci tjedan k jednoj zeni koja ih uzgaja, pa se raspitati koji pas bi bio najbolji za nas. Za sada smo skoro 100 % sigurni da zelimo Riesenschnauzer, nemam pojma kako bi se ta rasa prevela na nasem, jer ih zbilja kod nas nisam ni susretala
Hvala vam puno i sto se se osvrnule na dio u kojem sam pisala o ljubavi prema drugom djetetu. Iskreno se nadam da ce to tako biti. I da cu jednoga dana moci pricati Patrickovoj seki ili braci da imaju bracu Andjela, jednog prelijepog crknokosog Andjela.
Inace sam posljednjih dana bila dosta zatvorena doma, nisam imala bas volju ici van, danas sam se malo natjerala, veceras imam posjetu, tako da dan ima nekog smisla.
@draga luna, nemoj se ljutiti, ali te moram nesto pitati! Da li imate zelju za cetvrtom bebicom? Mozda dodje opet jedna mala curica u vas dom! Ja imam osjecaj da cu radjati dok ne rodim oba spola, hahahha, pa makar ih desetero bilo :D Ma samo nek su zivi i zdravi, salim se malo! Ljubim vas puno i grlim!
Psssst, ja jesam, nije trebalo desetoro
marija1411
Psssst, ja jesam, nije trebalo desetoro, samo četvoro
Hvala na utjesi! Nadam se da ce i nama plan tako "brzo" upaliti :D
Da, tako sam i ja to shvatila. Nikako ne želim da se ijedno dijete osjeća nevoljeno kao Naniluc ili Marija...
Tikica?
Pravila pisanja postova
