sad tek vidim Oposumka sta si napisala suosjecam svim srcem
sad tek vidim Oposumka sta si napisala suosjecam svim srcem
Oposumka![]()
Danas je 40 dana odkad sam rodila svog sina,a danas je takodjer i termin porodapreúise slucajnosti,danas sam dobila prvu menstruaciju nakon poroda!previse mi je sve ovo,izludi me!cijela trudnoca u redu,porod u roku sat i pol,i da mi ga jedna pedijatrica budi,a druga uspavljuje,i na kraju moj sin iskrvari na smrt 5.dan zívota,pa dodje mi da ih pobijem!nalazi posteljjice uredni,sad mi je zao sto nisam dala na obdukciju al jednostavno ga nisam mogla pustit iz ruku!zivjeti s ovim do kraja ne mogu,a ne pada mi nj pamet druga trudnoca,iako muz zeli,h ja sam govorila kako je lagan porod bio da bi desetero djece,al nista od toga... Moj prelijepi andjeo borac,da ga nisu taj dan dirali bio bi uy mamu... Ogradili su se na ovom svijetu,al ako u Boga ima pravde...
Ja sam prvog blizanca izgubila 22.08., drugog 12.01. sprovod je bio 21.01. na dan termina poroda. Moja šogorica je izgubila blizance 12.04. a 22.04. je bio sprovod. Sve na 12, 21 ili 22. Svekrva mi je izgubila 4 unučadi u manje od godinu dana. Slučajnost ili ne, stravično je!
Lukaa 19 isto sam i ja tako pricala(pogledaj moje postove,okrivljavala sam i Boga za ono sto mi se desilo),a eto nakon svih tih mojih prica i strasne boli koju sam prozivjela iznenadilo me malo bice da se ni snasla nisam i evo doktorica kaze danas da zivi u meni vec tri mj i strah me da ti ne mogu opisati,ali stiscem zube moram dalje,iznenadila bi se koju mi zene snagu posjedujemo.Tikica_69 zao mi je zbog tvog gubitka,ali evo ja sam zivi dokaz da nikad ne treba reci nikad.
I meni je danas izuzetno težak dan. Prekrasno je vrijeme, trebala sam gurati kolica kroz park a ne paliti svijeće na njihovom grobu
Ja sam sama svu robicu pakirala i spremila duboko u ormar. Kinderbet stoji u sobi i tamo će zauvijek ostati. Ili sam tužna ili tupa, ali sretna potpuno nikad nisam mada se znam nasmijati nečemu. Ne znam kad to bar malo postane podnošljivije jer je i kod mene sve još jako svježe.
Vidim da opet ima novih mama anđela i to me uvijek iznova rasplače. Užasna je ta bespomoćnost, okrivljivanje sebe, Boga, drugih, a najteže je to što su ruke prazne i beživotno vise uz naša tijela. Kroz sve faze sam prošla baš kao što je opisano u onom letku (koji bi trebali pročitati oni koji nas okružuju da bi izbjegli glupa pitanja i komentare). Kod mene je išlo tako da sam skoro punih 9 mj. svaki dan plakala kad god bih ostala sama. Pomagalo mi je to što sam grlila jednog medota (u bolnici sam grlila ručnik jer mi je to jedino bilo pri ruci)...ruke su jednostavno imale potrebu nešto ljuljkati. Zatim sam plakala svaki drugi dan, pa svaki treći da bi sada - godinu dana kasnije - tu i tamo i bez suza uspjela zapaliti svijeću na grobu. I baš sam ponosna i sretna kad ne zaplačem jer naši anđeli ne vole uplakane mame. I baš nas briga ako su drugi zaboravili naše anđele; ja sam po tom pitanju dosta sebična i najradije prošetam sama do groblja. Ne trčim svaki dan, ne idem na silu po kiši i snijegu, ne želim glumit mučenicu, ali kad osjetim potrebu idem. Da, i netko je napisao da se šira rodbina i susjedstvo htjelo ugurat na sprovod. Svaki normalan čovjek zna da se ne radi pompa oko mrtvorođenčeta (kako grozna riječ). Tu je prisutna naj najuža obitelj. Neki ljudi su se nudili (dobronamjerno jednostavno ne znajući kako da se ponašaju) ali ja sam ih ljubazno odbila i rekla da ako žele mogu naknadno otići samnom zapaliti svijeću. Tako je i bilo. Mjesec ili dva kasnije sam otišla s najboljim prijateljima i to je to. Nikakvi susjedi, pratete i sl.
I još nešto, prestala sam se pitati ko je kriv, da li sam mogla nešto učiniti da to spriječim. U najviše slučajeva nitko nije kriv, a mi same najmanje.... Sve vas volim i suosjećam s vama...pusa
znam tikica kako ti jeja sam sad trebala bit sretna i debela u 28tt...robicu sam ostavila u ormaru samo sam je prekrila plahtama....kinderbet ne znam kamo je spremljen,niti sam pitala....nina hvala ti na ovim riječima
drage mame naših malih anđela..................evo nama je danas mjesec dana,mjesec dana tuge ali i radosti zbog svega sto smo prosli i sto smo se odlucili da ga rodimo i da ga imamo pokraj sebe......neznam sta napisati ,sta reci.....od jucer lagano u bedu a jutros kada sam se probudila samo me slomilo....uskoro cu na groblje kod svog malog junaka.....stvarno neznam sta napisati jer ne mogu da nađem rijeci s kojima bi mogla nesto napisati a da izrazi ta rijec kako se osjecam...nema je.....vjerujem kao i vama......nema je i nema......................uskoro cu ja kod svog malog
zapalit mu svijece i odnesti cvjece......
40dana je prošlo i svakim danom je sve gore
Joj cure potpuno vas razumijem.Ja sam svoju malenu izgubila 25.2.2012,dakle puna je godina prosla.Sad sam opet trudna,12 tj pada u ovu subotu...prestravljenija sam no ikad,a svi nalazi upucuju da je trudnoca u redu.Motaju mi se razna pitanja po glavi...hocu li izdrzati...hocu li pobaciti...da li je djete zdravo...da li ima neku genetsku bolest...da li cemo porod prezivjeti...Ne znam,ne mogu se lagati da mi je dobro i da sam spokojna...nije mi dobro...place mi se...
renchy, moraš se opustiti.... probaj otići na koju hipnozu, meni je to pomoglo dok sam se borila sa neuspjelim pokušajima
analoneta, avatar je prelijep i čudesan![]()
Joj tikica ne znam sta mi je,valjda napad panike...nadam se da ce proci.Sad sam se vratila sa Uzv i pregledavao me neki izrazito mlad doktor,nakon sto je pogledao ekran i rekao da je sve u savrsenom redu poceo mi je nabrajati kako bi zbog proslogodisnjeg pobacaja moglo desiti "to i to" te da moram napraviti neke pretrage koje nisam ni upamtila jer zamaglilo mi se pred ocima i pocelo zujati u usima,a suze krenule...te mi poceo pricati kako ni te medicinske pretrage nisu sigurne 100% te da postoji mogucnost od "bla,bla,bla..."da bi ja od straha na njegove recenice koje nisam ni razumjela pitala "a mogu li ja na abortus?"(mada nisam to mislila),a on je rekao zakonski vise ne mozete.Evo dosla sam kuci sva van sebe,a napominjem UZV bebe je bio savrsen i srceko isto.Boze daj mi snage da ovo izdrzim i da bude sve u redu...
draga vjerujem da ti je tesko i ja sam MM rekla da neznam kako cu kad ostanem opet trudna prvo cu cekat da vidim hoce li srce prokucat pa cu cekat 20tt da vidim ima li dosta plodne vode i da su bubrezi poceli proizvoditi...ma jojjj mislim da ce biti svasta.......ali ti to možes i ja cu to moci i nema nam druge...... i sve druge mame anđela koje opet budu trudne ce to moci jer mi smo POSEBNE![]()
renchy sve bi dala da sam na tvom mjestu,gledaj pozitivno sve....vjerujem da će i meni biti tako teško u drugoj trudnoći,al mene je sve više strah da ću opet dugo čekat da ostanem trudna![]()
Drage moje, vaše su rane još presvježe. Jednostavno mora proći vrijeme pa će biti malo lakše. Do tada se fino isplačite kad vam dođe, ali se ne zatvarajte u kuću. Šetajte, pogledajte neki dobar film (izbjegavajte tužne), ne ustručavajte se nasmijati ako vam dođe jer ćete u suprotnom otić u bananu i samo produbit agoniju. Ja sam neko vrijeme obavezno uzimala Normabel, ali samo prije spavanja jer nisam htjela bit zombi preko dana. Uredite se, našminkajte...mi smo borci...moramo biti jake zbog dječice koju već imamo ili ćemo tek imati, a i zbog muževa. Svi nekako žale nas mame, a i oni proživljavaju horor ali na muški usamljenički način. Teško je, užasno je, ali možemo mi to izdržati...
Rechy baš mi je drago zbog tebe. Bit će sve dobro. Pokušaj bit malo opuštenija jer bebica osjeti sva tvoja raspoloženja.
Danas je dan žena... Dan kada su moja dva anđela još trebala biti ispod moga srca a ja sam trebala biti najsretnija žena na svijetu... Umjesto toga oni su zauvijek u mome srcu, rez na trbuhu me podsjeća na njih iako podsjetnik ne trebam, svako malo su mi u mislima...![]()
Drage majke anđela vjerujem da ni vama današnji dan nije baš lagani. Ljubim vas sve!
Meni je ovo prestrasna trudnoca,nekako mislim da se ipak nakon svega nisam smjela upustiti u to.Imam osjecaj da cu umrijeti od brige i nesigurnosti,svaki dan mi dodje ko mucenje,nemam snage za nista...cak mi se zavrti od panike i straha da ce se sve prozivljeno ponoviti.Ne znam...mozda je onaj gubitak djeteta ostavio preveliki trag na meni...
renchy, jel ideš psihologu/psihijatru?
ako ne ideš - razmisli da ipak kreneš, velike su to stvari koje su te zadesile. i loše i dobre.
i.... ovo je sad još sve svježe ti i novo
još provaruješ situaciju
sigurno će biti bolje nakon nekog vremena. nećeš se ovako osjećati još mjesecima, pogotovo ako kreneš na terapiju i počneš razgovarati i razgovarati
drž se!
Ma ne idem nikakvim psihijatrima,nagovarali su me svi da odem poslije gubitka djeteta,otisla sam,zena je bila divna ispitivala,slusala,ali priznajem nista mi nije pomogla jer nisam tip zene na koju itko moze utjecati,dok sama svoju bol nisam pospremila u ladicu nije mi bilo bolje.Svi odlasci k njoj su bili samo nepovratno izgubljeno vrijeme.Zar mislite da ce mi biti bolje ako mi netko jednom tjedno bude tupio da ce ovo biti "sigurno dobra trudnoca"?Nece!Ne mogu prihvatiti tudje indicije kad tko mi to god rekao ne moze sa sigurnoscu garantirati isto kao sto mi nitko do dan danas nije dao razlog i objasnjenje zasto sam pobacila.Sad mi jedino preostaje ostalih 6mj zivjeti u strahu i neizvjesnosti i iscekivati sta ce se dogoditi.Ovo je cetvrta trudnoca,prve dve idealne,dva zdrava sina,treca trudnoca takodjer spokojna sve do dana pobacaja,a ova cetvrta je zona sumraka.Samo sam iskrena.
renchy draga, ne treba tebe psihijatar uveravati da će trudnoća biti uredna, to on ne može ni da zna ni da garantuje
meni je psihijatar posle gubitka (mala je trudnoća bila) pomogao da se suočim i prevladam svoje strahove i da koliko toliko uspešno, bez previše strepnje i panike izguram sledeću trudnoću
a i prošle godine, kada sam počela da imam prave pravcate napade panike, potražila sam stručnu pomoć
stvar je u tome da ti neko pomogne da nađeš načine, obrasce ponašanja kojima ćeš svoju paniku prevladati
i meni neke stvari nadolaze i sada, godinu dana pošto sam završila sa terapijama još mi se neki razgovori vrte po glavi i seda mi sve na mesto
Bio je to samo napad panike i straha...nasmijat se treba i idemo dalje...moja bebica u meni je danas ravno tri mjeseca.![]()
Analoneta draga, tu sam, nisam nigdje otišla. Nisam odustala od foruma, života a niti od nove trudnoće. Ali sve u svoje vrijeme... Sada se veselim svojim anđelima na zemlji, oni mi daju svu snagu da nastavim dalje ali velika tuga i bol je i dalje u mom srcu a zbog njih je ne smijem pokazati pa se ispucam kada imam sama svojih 5 minuta i krećem dalje s osmjehom.
Renchy mazi svoju bušicu!
Strategija![]()
i ja sam primjetila...
Hej drage moje mamiceee
Evo da se i ja javim nakon dana nejavljanja! Znam zlocesto od mene, ali sam imala svo ovo vrijeme posjetu i ili nisam stizala na komp ili sam bila izmrcvarena i umorna, pa nisam imala volju. Sad sam opet sama doma, imam vremena za sebe i za vas![]()
Kod nas nema nista novog, osim gljivica kod mene :D hahaha, eto da, to je novo, lijecim se sada...pretpostavljam da su dvije gripe jedna za drugom donijele svoje i medikamenti koje sam uzimala su pokrenuli vragove u mojoj cijenjenoj vagini! Tako da, skoro 100% sam sigurna da ni ovaj mjesec nista od plusica! Nekako me trta hvata, blizi se peti mjesec i vrijeme kad smo zaceli Patricka...nekako se ujedno i nadam i bojim se da cemo drugu bebu bas u tom mjesecu zaceti...ali to ce opet biti kako mora biti i necu se sada time previse opterecivati. Ginic je rekao ukoliko za tri mjeseca ne zatrudnim da mu se javim, da vidimo u cemu je problem. Pa eto, vrijeme ce pokazati svoje. Inace sam ovih dana nemotivirana za sve, nadam se da ce se s proljecem popraviti i moje dusevno stanje![]()
Ljubim vas sve i saljem puno pusa
uh te gljivice al ajde makar te netko posjetio....malo se salimja namjeravam svakako zaobici mjesec u kojem smo radili na nasem junaku tj izbjegavam termin poroda ato je drugi mjesec...imala sam dvije trudnoce i obadvije termin bio u drugom mjesecu i rekla sam hvala lijepa vise ne..... za prvu trudnocu termin bio 4.2 a Evolet sam rodila 7.2( atermin bio 20.2) ....Bože sacuvaj me...taj mjesec moram zaobici...taj mjesec je samo njegov...tako da i ako ja budem bila vec spremna u 5-6 mj.ne planiram nista aaaaa sad opet nikad neznas..ide ono nikad ne reci nikad ali mislim da bi me nova trudnoca sa drugim mjesecom-termin UBILA!!!!!!!!!!! mislim da taj drugi mjesec mi ne donosi bas srecu( mislim bila sam sretna kada sam ga vidjela tj. rodila ali u drugom mjesecu je i umro tako da....ma uzasno.....eh sad...
Draga analoneta,
vjerujem ti da se bojis drugog mjeseca, ali ce mozda bas iduci drugi mjesec biti dobitniDrzim fige da bude najbolje sto moze biti!!!
Drage mamice, sretan vam dan Sv. PAtrickaaaa!!Nazalost moram danas raditi, ali cu zato u kasne sate veceras popiti jedno irskoza najljepse ime na svijetu! Zelim vam lijepu nedjelju!Pusa
drage moje znam kako se osjecate ali moramo misliti na pozitivno kako cemo uskoro imate malene andjele u svojim rukama kako cemo im dati svu svoju ljubav i kako ce nas nasi andjeli s neba cuvati i moliti za nas...
oposumka i ja sam 12.1 rodila carskim i takodjer izasla iz bolnice bez svoje bebice ona mi je zivjela samo 2 sata ali nazalost prikljucena na aparatima samo srce kucalo imala punooo malformacija (mozak,bubrezi,mjehur,dijafragma) kad su tebi rekli da mozes ponovno zatruniti..koje pretrage se trebaju napraviti?sta ako mi se desi slucajno mada se pazimo trudnoca????
i ja sam rodila 12.01. carskim.... neki zlokoban datum izgleda![]()
Prije 20 godina u 30 tt rodila sam anđela, curicu. Jučer je u 16 tt dobila brata... Barem nisu sami![]()
Sad imamo 2 anđela koji nas čuvaju
![]()
I mene tješi činjenica da su moji anđeli nisu sami. Imaju jedno drugoga a jednoga dana bit ćemo opet zajedno
![]()
![]()
Drage moje, necete vjerovati---nisam ni ja sama!!Ali jucer 2 pozitivna testa!!¨Nisam mogla doci k sebi, bas sam ovaj mjesec bila sigurna da nisam...eto, morala sam to podijeliti sa vama. Sada samo moram docekati 09.04. kad imam prvu kontrolu, da vidimo da li je sve uredu...samo da mrvica ostane uz mamu <3
Ljubim vas puno i da, oprostite ako sam javila na pogresnom podforumu, gdje se vise manje pisu tuzna iskustva, ali tu najcesce pisem...nadam se da mi druge mamice nece zamjeriti i da ce i vas uskoro preplaviti ovaj lijepi osjecajLjubim vas sve
čestitam Patik,to je divna vijest!!neka bude još puno pozitivnih testova
Patik prekrasna vijestZelim ti skolsku trudnocu i od sada samo srecu, srecu i srecu
![]()
Patik divnoNemaš pojma koliko mi to znači. Mi nismo razmišljali o imenu Patrik jer imamo Patriciju, ali kako je moj anđeo došao na svijet 17.3. na blagdan Sv. Patrika, odlučila sam ga u svom srcu krstiti tim imenom. Zato mi je toliko divna ova tvoja vijest
![]()
Mislim na vas i molit ću se za tebe i bebicu!
Patik cestitam divna vijest![]()