Sretan Uskrs
 |
|||
|
|
|||
Sretan Uskrs
Sretan Uskrs drage moje,da nam uskrsli Isus posalje utjehu i dadne snage za dalje...
Sretan Uskrs!
Kako koji dan...anđeo26012013 prvotno napisa
Drži se mila! I meni je nekako lakše isplakati se u crkvi, kao da mi Bog onda da snage da nastavim...
Svim mamicama želim da im uskrsli Krist podari unutarnji mir i blagoslov novog života!
Sretan Uskrs!
Sretan Uskrs drage moje!
Mi smo odlučili maknut se malo od svih, skupiti izgubljenu snagu i otišli na put daleko od ove tuge. Bilo je stvarno lijepo ali ne mogu da ne mislim na svoje anđele. Koliko sam se samo puta rasplakala dok sam gledala svoje dvije sreće kako uživaju pod suncem. Zašto i druga dva anđela nisu zaslužila takvu sreću? Dok smo se vozili u avionu okruženi oblacima sin me pitao dali smo sada u raju?
Jučer smo obilježili rođendan koji se nikad nije dogodio. Ajme kako sam ljuta. Na sve liječnike, na roditelje, na narod općenito. Pomozite mi da obilježim rođendan svog anđela kako treba, bez ljutnje i bez Isusa, boga, i tih gluparija jer ne vjerujem u to.
Sretan Uskrs drage mame anđela, nadam se da ce i svakoj od nas poslije kriznog puta koje prolazimo doci Uskrs, i radost, dao Bog !!!! koja li je slava na nebesima samo zamisljam......
jackson zao mi je zbog gubitka, godisnjice su uvijek posebno tuzne
Joj Mury sada citam i ne mogu ti opisati kako se osjecam,saljem ti veliki zagrljaj i snagu da uspjes prebroditi to sve.Mozda me jos vise dotakla tvoja prica jer prosle god sam i ja bebicu izgubila,a sad sam opet trudna pa kako se blizi taj tjedan kad se to dogodilo osjecam da navire neki strah.Mackulina skroz si u pravu,ne zaboravljaju se andjeli i zavisno o vremenu i zivotnoj situaciji slete nam na rame i napune nas ceznjom i tugom sto nam nisu u narucju.Niti ja nikad nisam prihvatila pricu da sam odabrana zato sto sam majka andjela pa tko se normalan jos moze tome veseliti?Istina povratila sam vjeru u Boga,nisam vise onako ljuta na njega,molim ga nek cuva mog andjela,eto i dida je otisao gore da ju primi u narucje i sad znam da moja curica vise nije sama.A sad jedino sto jos od svog zivota zelim je da mi Bog dopusti da iznesem ovu trudnocu do kraja,rodim zivu i zdravu bebu jer to da budem "odabrana po drugi put" ne znam kako bi prezivjela.
renchy
pozdrav cure moje i sretan vam Uskrs..............u ja sam imala po prvi puta u ova dva mjeseca LOŠUUU NOĆ.......................strasno...sanjala sam da imam dijete pored sebe pa non stop sam ga isla dojiti..pa sam mu na bocicu davala jest pa je dudu toliko povuko da mu je u grlo otisla pa sam ju cupala da se ne ugusi...ajmeeeeeee meni....vozila sam mamu na terapije pa sam popovratku skrenula na groblje zapalit mu svijecu..ajme...bas sam se cudno probudila....na uskrs je dobio malu figuricu tj.djecacic u bijelom pa sam mu stavila na križ...da dijete sijedi
drži se draga
Nisam odavno usla na forum i vidim da ima nekih lijepih vijesti - PATIK CESTITAMM,BUDI HRABRA-,ali nazalost vidim da ima i novih mama andjelaMame budite jake i hrabre,nemoze svako ni biti mama andjela zar ne!? Tesko je i uvijek ce biti samo vremenom nauci se zivjeti sa bolom...
Našla sam u jednoj grupi podrške... meni pomaže naći mir pa dijelim:
"Toliko je puno zla, nepravde, jala na zemlji... ljudi su sami sebi postali zli i zločesti... Bog treba anđele za borbu protiv zla... zato je birao najčistije od najčistijih... najjače od najjačih... sve smo mi borci, neustrašive, nezaustavljive, nepokolebljive, prepune ljubavi... takva su i naša djeca... samo dobro stablo rađa dobrim plodom... i zato su naši anđeli ti koji su odabrani..."
Predivan tekst, hvala ti što si ga podijelila s nama
Evo i mene, mamice moje!
2010. nakon uredne trudnoče, u 27. tjednu prestalo je kucati srce našoj bebi. Nakon 24 sata muke pod dripom sam rodila. To su bili najgori sati u mom životu, oko mene su se rađala dječica koja su zaplakala, a ja sam znala kad prođem tu muku i rodim da će dijete odnijeti na patologiju. Nalazi patologije su pokazali da sam rodila potpuno zdravog dječaka. Nikada neću saznati zašto se to desilo. Tada sam mislila da je to najgore što mi se može desiti u životu. Nekako smo se oporavili i nastavili živjeti, makar se od takvih strahota roditelji nikada u potpunosti ne oporave.Napravila sam mnoga testiranja koja su pokazala da sam potpuno zdrava. Nakon 2 godine ponovo sam ostala trudna. Uredna trudnoča pod malo strožim nadzorom zbog predhodne. 08.12.2012. sam u terminu rodila zdravu djevojčicu Juliju. Našoj sreći nije bilo kraja. Julija prekrasna, bez ikakvih simptoma. U sreći smo živjeli 2 mjeseca da bi pedijatrica na redovnoj kontroli primjetila da ima malo glasne otkucaje srca i naručila nas na pretrage. Ispostavilo se da Julija ima tešku i jako rijetku srčanu manu. Poslani smo u Njemačku na operaciju. Opracija je savršeno prošla i dijete se savršeno oporavljalo. Vratili smo se u Hrvatsku na oporavak, sretni. Julija je dobila temperaturu. Doktori nisu reagirali na vrijeme, upala pluća, pluća su joj otkazala, a kroz nekoliko dana i bubrezi, jetra, svi organski sustavi, toksini su joj u potpunosti uništili mozak. Na aparatima, to više nije bila ona, bila je kao biljka samo joj srce nije prestajalo kucati još 2 dana. Srce, koje je jedino bilo bolesno. Julija je postala anđeo prije mjesec dana, imala je 3 mjeseca i bila je najljepša i najveselija djevojčica na svijetu. Ovo su najgori sati i dani u mom životu, ali trudim se živjeti i ići dalje. Valjda ne bi dobila takav križ da ga ne mogu nositi. Ponovo čekam nalaze obdukcije.
Lica, jako mi je zao zbog vaših gubitaka.
Pretesko je to sto prolazite...
Lice, moja iskrena sućut.... pretužna priča
A ja u ponedjeljak idem raditi. Odlučila sam da krenem u suočavanje sa svime i sa svima pa ćemo vidjeti kako ću se s time nositi...
Draga Lica, ne znam što reći osim da mi je neizmjerno žao. Pretužno
Draga tikica_69, mislim da si dobro odlučila
Lica, tako mi je žao
jako mi je žao Lica
tikica_69 samo hrabro...ja se isto nadam da ću što prije na posao
A joj Lica draga,kako si me rasplakala
Tikice draga,mislim da ti je odluka za ici raditi dobra,i ja za tj.dana idem na posao.Sutra cu zakljuciti bolovanje,uzet stari GO 15,16 i 17 (17.4 mi kontrola) i 18.4.na posao.
Lica
Lica
I ja u ponedjeljam idem na posao nakon 4 i pol mjeseca, i baš me pere trema.Lice, moja iskrena sućut.... pretužna priča
A ja u ponedjeljak idem raditi. Odlučila sam da krenem u suočavanje sa svime i sa svima pa ćemo vidjeti kako ću se s time nositi...
Mury, vidim da ćeš i ti uskoro.
Lica, jako mi je žao
Lica, moja sućut...
Mada smo sve mi ovdje prošle slične stvari, iste osjećaje, jako je teško naći prave riječi poslje ovakve tragedije.
Tako mi je žao što je ovaj pdf ponovo na ovako ružan način zaživio.
Drage moje!
Znam da vam je teško utješiti me, kad bi barem netko to mogao, u ovakvim situacijama nitko nema prave riječi. Ni sama ne mogu pronaći prave riječi ni odgovore. Prvi puta sam si sve to nekako uspjela posložiti u glavi i nastavila živjeti, ali sada ne mogu, nemam odgovore i nikada ih neću pronaći. Svaki dan je isti, svaka sekunda isto boli. Svako jutro kad se probudim isto, svaku večer kad legnem spavati isto.
Bravo za one koje su krenule na posao. Nadam se da je dobro to prošlo. I ja polako počinjem s potragom za poslom. nadam se da će mi biti lakše kad počnem raditi.život ide dalje, nemamo baš puno izbora. samo se nadam da će vrijeme izliječiti rane i da ću se jednog dana nasmijati, a da istovremeno ne osjećam ogromnu bol i prazninu u duši..
Drage moje mamice, evo da se i ja malo javim i izvjestim sto je novog kod nasPrvo zelim svim novim mamama Andjela izraziti duboko zaljenje za sve ono sto prolaze. Nadam se da ce im barem ovi proljetni dani i pticice u zraku olaksati bol koju nose na srcu...
Mi smo vam inace ok, ne predobro nazalost, ali guramo nekako. Sada smo u devetom tjednu i sa bebicom je sve uredu. Nazalost kod mene je nakon svega opet nastupila depresija
Eto, necu vise pisati da ne rastuzim ni ostale mame ili pak naljutim, zato sto sam ja trudna i kukam
Ljubim vas sve puno i zelim vam lijepe proljetne dane!
Drži se draga.Ja stalno škicam da vidim što je s tobom.Imaš na trudnoći temu o ad-u u trudnoći i curama koje se bore s time.
Drage majke,
odmah nakon što sam vas pronašla, odlučila sam se prijaviti u vašu grupu. Nisam ni znala da postoje grupe potpore kao vaša, a "otkrila" sam vas tako da sam u grupi koji pratim na fejsu, a koja je isključivo orijentirana na knjige za djecu, odlučila pročitati jedan Rodin članak o boravku djece u prirodi (naime tema dana bile su dječje knjige i slikovnice s pričama na temu "priroda"). Čitajući članak, krajičkom oka sam ugledala naslov Kako se nositi s gubitkom djeteta. Klikom na taj članak, pronašla sam i korisne linkove, a među njima i vaš. Toliko o slučajnosti jer me nešto definitivno vodilo u tom smjeru, teško da bi mi sada već nakon dva mjeseca otkada nema moje ljubavi i borbe da se držim i živim s tom boli samoj palo na pamet nešto takvo.
Moja prva trudnoća prošla je sretno iako sam na samom početku krvarila (sasvim malo), imala napadaj žučnog kamenca za koje nisam ni znala da ih imam, pa sam se prepala ali držala sam se zdrave prehrane, lagano mirovanje kod kuće tijekom trudnoće i rodila 5 tjedana ranije. Moja djevojčica sada ima dvije godine i najbrbljavija je djevojčica koju poznajem!
Ali za tri tjedna se moram vratiti na posao i počele su me mučiti brige jesam li spremna za komunikaciju sa strankama (radim u osiguranju), za smješak na licu. Baš se i ne osjećam spremno, koncentracija je ravna nuli, a i komunikacijske vještine nisu sigurne. Ispada da se za drugo dijete osjećam spremnom, ali za posao ne...
N.M.
Patik_moj samo ti kukaj znam što je depresija i puno je lakše pričati,pisati nego šutjeti....memoriz žao mi je zbog tvoga gubitka
[QUOTE=Patik_moj <3;2392138] mene je najvise strah da kad beba jednom dodje da ce me ta prokleta depra pratiti cijeli zivot, da necu biti dobra majka i supruga. Toga me jako strah!
Kad dode beba, biti ces toliko sretna da ti depresija nece padati na pamet, a i kad imas malu bebu u kuci, nemas puno vremena za sebe i svoju depresiju
memoriz, jako mi je žao zbog tvoje djevojčice.
Lijepo je što imaš vjeru koja ti pomaže da nađeš mir. Nažalost, moja vjera se jako poljuljala u ovoj situaciji..
A ove brige vezane uz posao, sigurno si nesigurna,nezainteresirana, imaš strah, tremu.. i meni je tako. Nećemo znati jesmo li spremne dok ne probamo. Kad počneš raditi, ako stvarno ne budeš mogla i onako ćeš morati prekinuti..
memoriz mojem anđelu je danas mjesec dana kako me napustio. 3 tjedna sam neutješno plakala, kako je trudnoća bila 16 tj. imala sam pravo samo na 2 tj bolovanja, a s obzirom da i ja radim sa strankama i nisam se mogla s tim suočiti, potražila sam psihijatrijsku pomoć. Ni ja nisam izgubila vjeru, dapače pomaže mi imati unutarnji mir, ali beskrajna tuga me koči i danas. Mogu ti dati ime prekrasne psihoterapeutice na Rebru koja ima divan, blag pristup pa neka ti žena da bolovanje, ako nisi još spremna. Ja sam to nekako glupo doživljavala kao sram, a onda se predala i sad mi je ipak lakše. Piši ovdje češće, bit će ti lakše i ispucaj što prije 10 postova, onda možeš primati privatne poruke!
Drži se, ovdje smo jedna za drugu
Memoriz, nadam se da te ovo nece povrijediti, ali moram priznati da ti malo zavidim sto si imala mogucnost gledati svoju ANdjelicu pet dana kako dise i da si ju mogla zivu uopce gledati...ja se ponekad pitam kako bi bilo da nam je Bog samo koji trenutak vise podario da ga provedemo zajedno, da ga i zivog mogu uzeti u narucje, ali ne...to je ON tako odlucio i sa razlogom je valjda
Hvala draga lica za utjehu...i ja se nadam da ce biti lakse kad beba dodje, ali se bojim datuma termina, to je novembar, moj najomrazeniji mjesec gdje nikako psiihicki nisam dobro. Ali necu se sada unaprijed brinuti, bit ce kako ce biti...samo mislim ako iduci put stvarno opet zaglibim, najradije bih otisla u neku kliniku da se potpuno oporavim, jer do sada sam sve nekako pola pola radila...uzela bolovanje ali ipak ucila za ispite i nervirala se...To me radovalo, ali vidim sada da mi je ipak mir trebao, ali dobro...sto je tu je, bilo pa proslo, iduci put cu pametnije...
Eto, bjezim sada opet uciti, moram poloziti jos koji ispit dok beba dodje (ako dodje)-->ja to uvijek nekako moram naglasiti, jer mi vise nije normalno da beba dodje na svijet iako je netko trudan! Ajd ljubim vas i zelim lijep dan!
I da, carmina burana, palac gore sto si potrazila pomoc i podrsku! SVe je lakse kad se covjek naoruza pozitivnim i dobrim ljudima oko sebe!
Memoriz, jako mi je žao zbog vaše bebice
Nama je 16.04. bio mjesec dana kako su nas naše bebe napustile...jučer bila na kontroli, i enterokok je bakterija koja je uništila naš život!!! Bilo je u posteljici, pupčanim vrpcama, plod.ovojima i pl.vodi - a bebe su bile savršeno zdrave, samo nezrelih organa. Dr. predlažu prije sljedećeg IVF-a biopsiju endometrija, ali to tek nekada 8 ili 9 mjesec, tako da ćemo se pošteno načekati do sljedećeg IVF-a
Šaljem vam svima veliki zagrljaj
Hvala carmina burana. Još uvijek razmišljam hoću li potražiti pomoć ili ne. Jučer sam eto mislila da ću doslovce eksplodirati od tuge, a danas se pak osjećam dobro. Muž mi kaže da probam, da odem raditi jer ću se jednostavno MORATI skoncentrirati na posao i vrijeme će mi brže proći. I tako dan po dan.
Patik_moj naravno da neću zamjeriti. Upravo sam zato i napisala u svom uvodnom postu da ne žalim niti za jednom odlukom koju sam morala donijeti u tom prokleto kratkom vremenu jer sam Noli dala šansu da se proba izboriti za život, biti s njom tih 5 dana i oprostiti se s njom. Zvali smo ju Loptica
A ti sada lijepo samo hrabro. Do sada si bila jako hrabra i znam da možeš i dalje. Možda i nismo toga većinu puta svjesne jer naš mozak često prevlada i igra se našim osjećajima i mislima, ali iznutra smo itekako očvrsnule, svaki put sve više!
Mury ja sam sada krenula na sve silne pretrage. Ne znam hoće li se što otkriti, ali vjerujem da ću uspjeti, VJERUJEM DA ĆEMO SVE MI USPJETI i gurati u kolicima naše bebice!
Već vas sve volim ko da ste mi sestre i molim se za sve nas!
Mury nije nikakva utjeha, ali bar znaš razlog. Biopsija endometrija je dobra odluka - daj Bože da se enterokok tako riješi i da zdrava kreneš dalje.
Držim fige za današnji dan. Samo duboko udahni
O draga Patik_moj<3, teško da ja ikoga mogu utješiti sa svojom pričom. Nakon prve bebe koju sam mrtvu držala u naručju i ljubila stvarno sam si dala vremena da se oporavim pa ipak sam drugu trudnoću sve uzimala s rezervom, baš kao i ti sada. Ali povjerovala sam Bogu i životu i to mi je davalo snage. Kada sam rodila Juliju, smijala sam se i plakala istovremeno. Kada je spavala prislonila bi uho na njezin nosić da čujem kako diše, stavljala bi ruku na njezino srce da osjetim kako kuca. Bila sam toliko sretna da sam zaboravila na svu onu bol i sav onaj strah koji sam proživjela u trudnoći. Nije tu bilo mjesta za depresiju ni za ništa drugo osim nas i naše sreće. Grlila i ljubila sam ju samo tri mjeseca i to su bila najljepša tri mjeseca u mom životu. Nije mi žao ni zbog jedne sekunde. Sad kada sam izgubila i Juliju, moju najveću sreću, moj dokaz da je život lijep i da Bog postoji. Kako da više vjerujem i životu i bogu, ne znam kakve bi mi klinike mogle pomoći. Ne znam da li ću ikada više skupiti hrabrosti da budem trudna. Teško mi je uopče ovdje pisati kako se osjećam jer sa ovakvom pričim vas sve, divne, hrabre žene, mogu samo rastužiti, a i onako ste tužne i potrebna vam je utjeha.
Tako da draga Patik_moj<3, oprosti mi ako sam te rastužila, ali ovakve strahote dođu same od sebe i očito se ne mogu spriječiti. Zato ti savjetujem, ako imaš snage da vjeruješ i misliš pozitivno jer to ti jedino može pomoći. Nadam se da ću i ja jednog dana skupiti snage i biti hrabra kao ti.
Želim ti svu sreću u trudnoći i da vam onakvi prekrasni dani puni sreće i ljubavi kakve smo MM i ja imali tri mjeseca s Julijom, traju cijeli život sa vašim djetetom.
Grlim te jako i budi jaka
Cure moje,evo da se napokon i ja javim nakon dugih 5mj nejavljanja. Nadam se da me se još uvijek sjećate.i antitijela su bila jako visoka.Dosta mi je hodanja po doktorima i bolnicama ali moram ako želim novu trudnoću,moram biti zdrava i pripremiti se za nju, tako da znam da sam ja sa svoje strane sve poduzela a da je ostalo na Dragom Bogu!2.5.bit će točno 9 mj otkako sam izgubila svoju curicu,a da je sve prošlo dobro imala bi već 6mj!Još uvijek je prisutna bol i tuga,nekažem da nema lijepih dana i događaja ali moja duša je zauvijek ranjena i ostaje zauvijek veliki ožiljak na njoj.Pitam se kako bi izgledala na koga bi sličila,dal braci ili seki.Nadam se da će mi Bog podariti još jednu bebicu jer sam si oduvijek željela troje ili četvero dječice,ali jedno su želje a drugo ono što ti je i kako Dragi Bog naumio podariti.Drage mamice ljubim Vas i grlim puno,puno i molim za sve nas!
Pozdrav svima, evo i ja saam jedna mama anđela. Mene je moj anđeo napustio prošle godine 02.01. u 19.50. Moja priča je: 5 ivf od toga jedan uspješan ali 12 tj ne razvija se hitna kiretaža, između dva postupka ostala spontano trudna, sve u najboljem redu, uredna trudoća, mojoj sreći nema kraja. Ali grom iz vedra neba 02.01.2012 god, prokrvarila ujutro, hitno u Zg u Petrovu gdje sam i vodila trudnoću, pregledi, nalazi i sve šta ide, smjestili me u predrađaonu na klinasti jastuk i strogo mirovanje. Osjetim svog dečkića kako se miče, čujem mu otkucaje i nadam se da će sve dobro proć, molim Boga da uspijemo. Ali na večer hladan tuš, trudovi su počeli, otvorena sam do kraja nema druge porod je krenuo. Plačem ali ne od bolnih trudova već od tuge koja mi razara srce. Zovem spruga da me voze u rađaonu da je gotovo. Ali nada me ne napušta sa riječima da će moj Roko preživjeti idem na stol i nadam se najboljem. U samo 5 minuta sam rodila i tražila da ga vidim, dali su mi ga to maleno sićušno biće teško tek 480 g sam poljubila i nestali su s njim. Za pola sata došli su mi reći kako je moj Roko umro, kako ga više nema, i sva ona njihova objašnjavanja da ne bi ni preživio jer nije dovoljno težak meni nisu značila ništa. Iz mene se prolomio krik a niz lice suze su tekle u potocima, sedativi kojima su me filali samo su me otupili ali bol je bila tu. Drugi dan sastanak sa mužem koji nije prošao bez plača, boli, jecanja. Ponovno šok i nevjerica nećemo sahraniti našeg Rokota jer to dijete nije donešeno- riječi su to moje svekrve. U mojoj duši i u mom srcu zavladala je praznina i bol. Morala sam se složiti s njima i potpisati papire u bolnici na patalogiji. Ni sama ne znam kako sam ih potpisala ali znam da sam poslje dugo šetala hodnicima bolnice i plakala. Sama i ostavljena od sviju i svega. Iako je godina dana i 4 mj već prošlo moja tuga ne prestaje, moja bol još je tu i biti će prisutna dok god ja dišem.
madona, mila moja, jako mi je žao
Draga moja, meni je jako teško nositi se sa svojim križem šta me prati cijeli život anajteže mi pada nerazumjevanje Svekrva je takva da sve mora biti po njenim pravilima, i iz dana u dan visi pitanje kad će postati baka, kad će oni dobiti unuče. Kako sam izgubila bebu odmah je pitala kad mogu na drugo. A meni su tek sad ustanovljene priraslice po cijeloj trbušnoj šupljini koje moram operirati jer ako to ne riješim ništa od bebe. Sad čekam laparatomiju za koju se nadam da će dobro proć i da ću uspijeti. A kako se nositi sa tugom u sebi? Kako zaboraviti na teške i bolne riječi? Ne znam! Ali još uvijek idem naprijed i još uvijek se nadam.madona, mila moja, jako mi je žao
Pravila pisanja postova
