vatra86 prvotno napisa
Pozz..
Evo me nazalost i na ovoj temi... Pokusat cu se predstaviti..
Prica mm i mene pocinje jos proslu godinu kad smo saznali da mm ima dijagnozu oligoasthenospermiu, sto jednom rijecju znaci neplodnost... dosta smo se suocavali s tim, međutim mm i ja imamo veeeliku moc komunikacije i sve rijesavamo puno pricanjem o problemima i poceli smo se veseliti ivf postupcima.. U 6 mjesecu nakon 3.ivf-a tj. prvog stimuliranog, ugledali smo ono sto se svi nadamo da cemo barem jednom vidjeti u svom zivotu a to je + na testu, velika beta, i napokon i srceko... Sve je bilo savrseno do 14 tjedna, svaki sam dan setala, uglavnom uzivala, dok nisam jednog dana pocela osjecati kao menstrualne bolove i vidjela neku srkvicu, odmah sam jurila u bolnicu...da skratim.. od tog dana ja sam imala kontrakcije i krvarila sve vise i vise, dijagnoze su bile placenta previa koja je krvarila, hematom, kontrakcije, manjak plodne vode, anemija (dobila i transfuziju), lezala sam mjesec i po dana u bolnici..sve sam radila lezeci i ipak se nadala najboljemu..iako sam i zdravstveni djelatnik imala sam i rezervu sta ako ne bude sve dobro..Prvi sam put zavrsila u rađaoni sa jakom krvarenjem i trudovima.. meni je bilo kao da nosim 100 kg na leđima, rekla sam doktorima da puste da priroda odradi svoje ili Bog tko god odlucuje o tome jer ovo je pre dugo trajalo da bi nesto dobro ispalo, međutim i to se smirilo, nakon par dana i krvarenja vise nije bilo, i opet nada i vjerovanje u najbolje, pocela sam se i moliti Bogu.. na uzv, placenta 1 cm od usca, ali jako malo plodne vode, beba super...poceli me tankati s tekucinom, trbuscic napokon narastao...
30.10. nakon 10 dana zavrsila sam opet u rađaoni u 21 tjednu trudnoce sa jakim trudovima, krvarenja nema.. kaze doktorica da je beba vec u kanalu..hitno me prevezli u rađaonu, zacuđujuće sam bila hladne glave..stalno sam si govorila: Bože, ako je ovo tvoj plan ja cu ga takvog prihvatitit... Ctg negativan... rodila sam jako brzo, stisla 4-5 puta i sve je bilo gotovo, ja i dalje smirena, strah me je bilo od proslog krvarenja kad sam mislila da ce morati i moju glavu spasavati... placenta ne ide sama van, pa je urađena i kiretaža... anestezija me spasila, tako sam se lijepo naspavala nakon mjesec i po dana...ujutro sam zamolila dr da me pusti kuci jer vise nisam mogla izdrzati u toj bolnici... fizicki sam bila rasturena, jos se oporavljam ali psihicki i dalje smirena..u nedjelju na misi isplakala dusu i nakon tog dana pa sve do sad i dalje smirena, bez ikakvih ruznih misli... cak mi je malo to i cudno..a valjda cu prasnuti kad se nakupi, samo ja ne dozvoljavam da se nakuplja jer puno pricam o tome pa valjda se i tako ispraznim.. ne sekira me to, tj. nista me vise ne sekira... naucila sam puno u ovoj trudnoci, zivim iz dana u dan, nista ne planiram vise, bit ce sta bude ali znam da ce biti... Brzo ce proci ovi mjeseci pa cemo opet krenuti na nase postupke i vjerujemo da ce slijedeca trudnoca biti uredna... E htjela sam jos reci da kad sam rodila, nitko nije mogao prepoznati spol pa si mislim da je ipak bilo nesto urođeno, sto me i tijesi na neki nacin...znati cemo vise nakon nalaza i kontrole u petak..
Eto htjela sam podijeliti i sa vama svoju pricu, mozda cete misliti da nisam normalna sta tako razmisljam..ali takva sam.. zivot ide dalje..moj anđeo ce ostati u mojem srcu samo za mene...
pusa svima...