Drama queen,jako mi je zao!!! Pretuzno, posebno je tuzno jer si tesko doslao trudnoce pa to jos vise boli.Saljem ti veliki zagrljaj i zelim puno snage
 |
|||
|
|
|||
Drama queen,jako mi je zao!!! Pretuzno, posebno je tuzno jer si tesko doslao trudnoce pa to jos vise boli
Gledam ovo malo cudo pored mene kako mirno spava. Tako savrsena. I konacno nakon dvije godine mogu reci da sam sretna. Naravno da mi moj andeo fali, ali pomirila sam se s time, da nije bilo njega nebi bilo ni ove princezice pored mene.
Htjela sam poruciti svima vama koji mislite da nakon svega nikad vise necete moci biti iskreno sretni da nije tako, treba samo biti strpljiv i boriti se svim silama, sigurna sam da cete i vi pronaci svoju srecu ma koliko to sad tesko izgledalo.
tvoja sjena, tako mi je drago zbog vas. Šaljem ogromnu pusu tebi i tvom malom čudu
Hvala ti ninaNadam se da ce svaka mama na ovom forumu jednog dana imati potpis sa smailicem na kraju kao nas dvije
Lijepi pozdrav svima!
nekako sam se nadala da su moji dani pisanja ovdje iza mene,ali evo zivot pise drugaciju pricu,pa nazalost u svoj potpis moram dodati jos jednog andjela-mog malenog predivnog sincica koji se zove Vito i cije je tesko bolesno srceko prestalo kucati prije 10 dana u 30.tt.
Na pocecima ove teme ima sve o mojoj proslosti i kako smo mm i ja ipak nakon 2 gubitka uspjeli stvoriti i donijeti na ovaj svijet predivnu,zdravu djevojcicu po imenu Nia koja je sad vec skoro 4 godine,koja je vise od svega na svijetu zeljela imati brata ili sestru.koja me je kad sam joj rekla da je braco otisao na nebo,ocima punih suza pogledala i rekla jedino ja necu imati nikog,jedino cu ja ostati sama.
Zbog nje se trudim i znam da moram biti psihicki dobro jer me treba!treba veselu mamu,pokusavam joj objasniti da je braco na ljepsem mjestu,s nase druge dvoje djecice i da imamo 3 andjela za svakog po jednog.
zivot ide dalje,rana je ogromna i preboli,ali trudim se polako i maksimalno crpim snagu iz tog mog malogcuda na kojem sam toliko zahvalna...
Hvala vam sto ste me saslusale,sjecam se koliko mi je ovaj pdf bio od pomoci prije 5 godina...
Draga , bas mi je zao.
bas sam te se sjetila prije desetak dana , nisam niti naslucivala da ste opet dozivjeli gubitak.
Drzite se. <3
Hvala draga!
taman sam prije nekih mjesec dana planirala napisati u potpis da smo u ocekivanju jos jednog malog smotuljka, kad sam saznala da nam se opet dogadja ista stvar.
sve sam nazalost to vec prosla, i znam kao ide oporavak,i znam da cu jos prolaziti kroz svakakve krize. Jedino sto je ovaj puta drugacije je da ovaj puta ipak imam svoju malu srecicu. Koja mi stvarno daje snage i ipak je malo lakse...
bzara, strašno mi je žao što opet morate kroz sve to prolaziti. Kao što kažeš, možda je malčice lakše uz vašu djevojčicu ali svejedno jako boli.
Sjeno
bzara moja iskrena sućut
Stvarno nije fer. Jako mi je žao.
Ponekad pomislim koliko boli jedna osoba može podnijeti i koliko boli je previše. Nema odgovora...
Šaljem ti zagrljaj
Drama queen, bzara
Evo ja kroz koji tjedan očekujem rođenje bebice. Sve je uredu ali sam preventivno u bolnici. Nalazim se kat ispod intenzivne gdje sam prvi put vidjela svoga anđela a kat iznad mrtvačnice gdje sam ga poslijednji put vidjela. Nije lako jer mi misli često odlutaju ali pozitivna sam i neizmjerno se veslim svojoj sreći koja me čeka.
strategija, znači još malo! Od srca ti želim brzi porod i lijepu, zdravu bebicu
Iako je sve još svježe, kako se osjećam, da budem iskrena ne znam. Zašto ne znam? Pošto je sve još svježe uzimam lijekove za smirenje i lijekove koje moram uzimati da spriječim moguće dodatne komplikacije. Znam samo da u meni postoji golema tuga koja će jednog dana izaći iz mene, a onda što ću, ne znam.
Našu malu srećicu očekivali smo u lipnju, trudnoća je bila savršena bez ikakvih problema. Veselila sam se svakom novom danu, svakom njenom pokretu u trbuhu (zapravo kao i da sad osjećam njene pokrete). A onda je došao trenutak poroda , dogodila se rijetka komplikacija i moja curica je postala anđeo. Svakim se danom pitam , zašto? Uskoro ćemo je pokopati i jednostavno ne znam kako ću preživjeti taj dan.
Sada suprugu i men ne preostaje ništa nego odtugovati svoje i krenuti dalje. Ali kako krenuti dalje kada je tuga prevelika.
Lotta jako mi je žao
Tuga izlazi postepeno, nema neke velike eksplozije pa si gotov. Svaki dan je nova borba s tugom i boli.
Korak po korak...
Baš su se nekako zaredale loše vijesti ovdje zadnje vrijeme
Lotta, tako mi je žao zbog vašeg gubitka. Baš su se zaredale loše vijesti. Posebno me strah ovih pred sam kraj. Kakva tuga i nepravda.
Drage moje cure hvala vam na potpori ...neznamo što se dogodilo i zašto je otišla ...nalazi posteljice su stigli ali ništa ne kažu, bojim se da nikad neću ni saznati odgovor na to prokleto pitanje "zašto?"
bzara i lotta grlim vas ...predobro znam kako vam je <3
cure ...ako ima koja iz Zd ...treba mi dobar doktor gin. ...ako koja ima preporuku slobodno mi javite ...
Joj Boze moj,uzela sam si vremena kad mi je moja curka zaspala,da procitam samo unazad par stranica i samo mi cure suze.
koliko se strasnih stvari dogodilo svim hrabrim zenama ovdje!drage moje drzite se sve odreda,puno je lakse uz ovaj forum jer nitko ne moze to razumjeti kao druge mame malih andjela.ja sam imala 2 andjela kad sam bila trudna s Niom i ne znam kako bi progurala tih 9 mjeseci da nije bilo mojih curki ovdje!
kad se rodila sva ona bol i tuga koju sam osjecala prije nje nije nestala,ali je postala podnosljiva i ponovno sam dobila razlog za zivot.
trenutno se iznutra osjecam grozno,tuzno,shrvano...ali zbog nje jednostavno moram skupiti snage i biti vesela i jaka.kad ona navecer zaspi isplacem se jer znam da mi je to potrebno jer nema goreg nego drzati sve u sebi.
sve cure ovdje drzite mi se,saljem svima velike zagrljaje.s vremenom nece biti bolje,ali nekako se covjek nauci zivjeti s tim...
Ajme
drama queen, Lotta81, bzarice moja, tako mi je zao
Nemam rijeci, samo suze
bzara
grlim te jako, jako
Zahvaljujem na potpori. Jednostavno je lakše pisanim putem izbaciti svu tugu iz sebe. Što se mene tiče, jednostavno za sada živim dan po dan.
Uh kako sam se isplakala sad
Ne mogu i ne zelim ni zamisliti jer me sama pomisao ubije..
Nevjerojatno ste jake sve do jedne.. Zelim vam da nadete snage i lakse gurate dan po dan dok vas vasi andeli paze ..
Dani prolaze, polako prihvaćam situaciju. ALI sad se pitam, što sam to krivo napravila. Jesam li nekim postupkom napravila nešto što naštetilo mojoj curici. Pitanja je tisuću. Kako je odjednom savršena trudnoća i savršeno zdrava curica tako završila? Svi oko mene kažu kako sam jaka, kako se dobro nosim sa svime. Prava istina je da ne želim još dodatno žalostiti drage osobe svojim plakanjem (jer i oni onda počnu plakati pa mi je još gore) ali iznutra psihički se raspadam. Moj muž mi je najveća potpora. Da nema njega ne znam kako bi sve ovo preživjela. No znam da i njemu je izrazito teško. Na sebe je preuzeo rješavanje papirologije, pospremio dječje stvari koje su čekale našu curicu kada bi došle iz rodilišta. Lakše nam je kada svaki dan u mjeri u kojoj možemo razgovaramo o svemu. Rekli smo si kada odtugujemo svoje nakon nekog vremena u inat svemu krećemo dalje. Ne znam kako će i kada će to biti no biti će jednom. Naš mali anđeo zauvijek će biti u našim srcima i nikad ga nećemo zaboraviti.
Oprostite na dužem postu, ali jednostavno ovo mi je trebalo.
Lotta nisi ti kriva. NISI!
To je nešto što su meni svi živi ponavljali od kad sam izgubila mog malog anđela. A moj cerviks se sam od sebe otvorio. Tak da ako sam ja mogla prihvatiti da nisam kriva i da se loše stvari događaju, onda češ morati i ti.
Dobro je da razgovarate o svemu i mi smo tako. Ja sam još bila u totalnom autu 2 tjedna iza poroda zbog ležanja u bolnici, MM je uzeo bolovanje i birnuo se o meni. Bio je moja stijena.
Pred mjesec dana iznenada nas je napustio moj svekar, duša od čovjeka. Sad sam ja muževa stijena i ne želim više plakati nad sobom kad vidim koliko je njemu teško. Ali eto, još loših stvari i nosimo se s njima jer nemamo izbora.
Mogu ti samo reći da kad češ biti u stanju koncentriraj se na pretrage i konzultacije. Evo ja i nakon 3 i pol mjesec još obilazim doktore i vadim krv. To me jedino drži da ne izgubim razum.
Joj, cure moje, ne mogu ni zamisliti kako vam je tesko, jer vece boli od ove koja vas je snasla nema
Ali, nemojte sebe kriviti, nemojte tako nesto ni pomislit
Pa tko bi bio sretniji od vas da je zavrsilo drugacije?
Nadam se da ce vam s vremenom postati lakse...bar malo...
Lotta, a sto se zapravo dogodilo, ako mogu pitati?
Lotta daga čitam tvoj post i kao da sam ga ja pisala od rijeci do rijeci, sve je isto kod nas ...samo što mi ne znamo što se dogodilo ...i vjerovatno nikad nećemo ni saznat ...
O drage moje nemojte sebe kriviti. Znam koliko je tesko, i koliko treba snage za dalje, i koliko silno zelimo imati odgovore...ali nemojte kriviti sebe.
ja se jos uvijek ne mogu pomiriti s cinjenicom da ne znam razloge gubitka troje svoje djece.ubija me to iznutra.
Tesko je.i uvijek nam je svima ono jedno te isto pitanje u glavi,a zasto ja? Kad je moje prvo dijete,moja toliko zeljena ljubav umrla, ja sam bila uvjerena da sam ja jedina koja prolazi takvo nesto. citajuci i pisajuci na Rodi shvatila sam da nas nazalost ima jako puno... previse! Uspjeli smo dobiti ovaj kutak i nekako je bilo lakse kad sam znala da uvijek imam uz sebe grupicu najhrabrijih zena koje poznajem, od kojih sam puno njih upoznala i u stvarnom zivotu!
tu smo jedni uz druge i jedni za druge,to bas puno znaci...drzite mi se sve!
Možeš pitati, zapravo mi je lakše pričati što je bilo, jer na taj način moj mozak prihvaća što je bilo (još uvijek imam ponekad osjećaj da se sve to dogodilo nekom drugom).Ginger prvotno napisa
Došlo je do odljuštenja posteljce. Sve se izdogađalo doslovce u pet minuta. Bila sam prikopčana na ctg, očitavao je već pravilne trudove i otkucaj srčeka su bili dobri. U jednom trenutku sam osjetila (oprostite na opisu) da nešto nekontrolirano curi iz mene. Bila je to krv. Pozvala sam sestru, koja je doslovce u 10 sekundi dotrčala sa doktorom. Krv je i dalje išla i u tom vremenu ctg više nije bilježio otkucaje srčeka. U roku pet minuta bila sam na hitnom carskom, ali zbog odljuštenja posteljice moja malena je ostala bez kisika i nažalost spasa joj više nije bilo. Ni doktorima nije jasno kako se to dogodilo, jer zaista na svim pregledima i kontrolama ništa nije upučivalo na to.
Čitajuči o tome, jednostavno potpala sam u glupu statistiku gdje se to događa od 0,4 do 1,5 % poroda. Suvremena medicina još nema objašnjenje za to. I da sva sreća što sam tad bila u bolnici jer da nisam i moj život bi bio upitan (ali i sada a i tad dala bi svoj život u zamjenu za život moje curice, jer imala bi divnog oca i obitelj za koju znam da bi se lijepo brinuli o njoj).
Drage moje.. koliko tuge na jednom mjestu..
meni je prošao datum termina, i sve sam to hrabro podnijela.. i stvarno sam mislila da mi je bolje, da idem naprijed.. a onda su počele rađati prijateljice, kume, susjede.. i ja sam se satrala.. plakala sam kao da nikad do tada nisam plakala, a mislila sam da suza više nemam.. i sad se opet polako dižem, borim se, počela sam i raditi, muči me koncentracija, duže mi treba, ali ide nekako..
drama_queen, Lotta81, bzara.. tako mi je žao.. da vas mogu utješiti nekako, vjerujete mi da bi to učinila.. čitam vaše postove i vidim u njima i dio sebe.. vele da moramo proći sve faze tugovanja, ima tu negdje na forumu lijepo objašnjeno.. ja sam sama sebe analizirala, i zbilja ide to tako nekako.. samo ima jedan problem?! kad je kraj tuge? nitko nije napisao da kraja nema i da će boljeti uvijek! samo što ćemo morati naučiti živjeti s tim, svaki dan.
i da, divim se vama koje pišete, da čim bude bolje, idete ponovo.. svaka čast.. jer ja sam očito kukavica. meni ne pada na pamet..kad sanjam da sam trudna, vrištim i budim se u suzama.. bojim se.. što ako se opet ponovi?! a vidim se da se ponoviti može.
cure moje, žao mi je, pogotovo vas koje to proživljavate ponovo.. neka vam dragi Bog da snage.. svima nama
Jani
Jednostavno sve mi moramo proći fazu tugovanja. Za krenut dalje i opet ni ja nisam sigurna, sve to kako bi se reklo "visi" u zraku. Na neki način to mi je samo trunčica nade da možda, nekad, usudit ću se opet krenuti na novu trudnoću (kako je psihički preživjeti e to zbilja ne znam)
I suprug i ja smo staložene i psihički jake osobe, ali ovakva situacija jednostavno dotuče. Svi oko nas, sad nas žale i govore jadni oni toliko im je trebalo da uspiju zatrudnit , i onda se dogodi to što se dogodi. Ali način začeća nema veze, jer moja bol nije ništa posebnija ni drugačija od žena koje mogu zatrudniti prirodnim putem. Kad doživimo ovakvo nešto sve mi osjećamo istu bol i tugu. S vremenom znam da će biti lakše i da će život krenuti dalje, ali ovo nikad neću zaboraviti, a moj anđeo će zauvijek biti u mojem srcu.
bzara i drama_queen
Joj Lotta strašno! I meni je otkazala posteljica ali kod mene se vidjelo da je prerano počela "stariti". Međutim uopće nisam krvarila nego se krv skupljala iza nje. Na kraju se zbog hrpe ugrušaka gotovo cijela odcjepila.
Sad sam nakon tvoje priče ponovo u strahu a tako sam se radovala kad mi je na zadnjem pregledu dr rekao da je posteljica u redu
Nina 70 nemoj biti u strahu. Znam, lako je to reći, ali ja sam ti jednostavno potpala pod glupu statistiku da se to dogodilo. Doktori u bolnici su mi rekli(a i kasnije sam o tome čitala) da je jako mala vjerojatnost da se to opet dogodi. Čak im se to i njima u bolnici rijetko događa. Jasno mi je da kad se jednom opečeš uvijek poslije pušeš i na hladno, ali vjeruj mi bit će sve u redu.
Lotta slazem se sa ovim da je nebitno kako si ostala t,jer svaka od nas koja je izgubila djete je shrvana i oduzeta ,bez obzira da li je t ostvarena prirplodnim putem ili mpo raznim metodama... djete je djete... To je bol koja je neopisiva i ogromna,najhrabrije i najstabilnije obori s nogu ...Jani
Jednostavno sve mi moramo proći fazu tugovanja. Za krenut dalje i opet ni ja nisam sigurna, sve to kako bi se reklo "visi" u zraku. Na neki način to mi je samo trunčica nade da možda, nekad, usudit ću se opet krenuti na novu trudnoću (kako je psihički preživjeti e to zbilja ne znam)
I suprug i ja smo staložene i psihički jake osobe, ali ovakva situacija jednostavno dotuče. Svi oko nas, sad nas žale i govore jadni oni toliko im je trebalo da uspiju zatrudnit , i onda se dogodi to što se dogodi. Ali način začeća nema veze, jer moja bol nije ništa posebnija ni drugačija od žena koje mogu zatrudniti prirodnim putem. Kad doživimo ovakvo nešto sve mi osjećamo istu bol i tugu. S vremenom znam da će biti lakše i da će život krenuti dalje, ali ovo nikad neću zaboraviti, a moj anđeo će zauvijek biti u mojem srcu.
bzara i drama_queen
Žene moje da mi vas je sad sve izgrlit da nam svima bude bar mrvicu lakše ...
Ja nemam izbora jer imam 40 godina i svaki potračeni dan na čekanje da skupim hrabrost je dan manje za moje šanse da ikad postanem mama.
i da, divim se vama koje pišete, da čim bude bolje, idete ponovo.. svaka čast.. jer ja sam očito kukavica. meni ne pada na pamet..kad sanjam da sam trudna, vrištim i budim se u suzama.. bojim se.. što ako se opet ponovi?! a vidim se da se ponoviti može.
cure moje, žao mi je, pogotovo vas koje to proživljavate ponovo.. neka vam dragi Bog da snage.. svima nama
Pogotovo jer još moram i na MPO koji dodatno komplicira stvar.
Mislim da isto vrijedi i za drama queen i Lottu. Iako je njima sve još svježe i možda su mlađe od mene, ali vjerujem da isto razmišljaju.
Drago mi je da si malo bolje, a odluka kako i kada na novu trudnoću je vjeruj mi, najteža koju češ ikada morati donijeti.
Ako pitaš gdje je kraj tuge onda ja nekako vjerujem da je to je živo i zdravo dijete u rukama. I želim ti to od srca. Želim to svima nama.
Danas smo pokopali nasu malenu. Nisam ni znala da je uopće moguće isplakati toliko suza koliko sam ih ja danas. Da nije bilo mojeg muža pored mene, ne znam kako bi preživjela. I njemu je je bilo izrazito teško. Ovo što smo danas doživjeli ne bi poželjela ni najgorem neprijatelju. Trenutno od lijekova za smirenje jednostavno sam tupa, tu sam, razgovaram sa ukućanima, ali kao da me nema. Tješim se jedino moj maleni anđelak je sa ostalim anđelima, na nekom ljepšem mjestu.
TrudyC razumijem te u potpunosti za strah od nove trudnoće. Trenutno nam svi nabrajaju pa vidi njih i njih, i oni su izgubili bebu pa sad imaju toliko i toliko djece. Razumijem ih da žele utješiti, ali trenutno meni to kao utjeha ne znači ništa. Jer ništa na ovom svijetu meni više neće vratiti moju malenu.
Je da nam Mpo dodatno komplicira nove pokušaje, ali strah me i same pomisli na novu trudnoću. Trenutno radimo pauzu, na koliko ne znam, jer shvatila sam i kroz mpo i kroz ovo što sad proživljavam , fizička bol je ništa naspram psihičke. Fizička dođe i prođe , a psihička ostaje.
Kao i Trudy nadam se da je kraj tuge živo i zdravo dijete, ali do tada trebat će nam svima puno snage da se odlučimo ponovo.
Trenutno nam nema druge nego živjeti dan po dan, bar ja tako preživljavam.
Lotta draga grlim te jako
Lotta
Za neka iskustva doista ne postoje riječi...samo suze. Dobro si rekla ne daj Bože da itko ikad doživi ovako nešto. Nikad
Draga moja Lotta znam nema tog zagrljaja koji ti sad može pomoći ali šaljem ti jedan jaki jaki onako da stane dah ... i dan kad smo našu malu stavili spavat zauvijek je tako nedavno bio i još se živo sjećam te boli ...zaista ni najgorem neprijatelju to ne bi poželila ...nauči se čovjek hodat očiju zamagljenih od suza i srca skršenog od boli ...ja neznam da li postane lakše, znam samo da je meni iz dana u dan sve teže za sad ...svakim danom bolnije ...
A Trudy draga ovih mojih 4 godine što sam mlađa nije baš neka utjeha, i kad mene je stanje rizično samo možda je moja dijagnoza malo blaža pa eto ...ali moram priznati da iako me panika toliko da mi mozak gori ja jedva čekam novu trudnoću i novu nadu i znam da ću bit paničar do besvijesti ali ...nadam se ...jedva čekam ...čim doktori kažu da mi je tijelo spremno za primit novu mrvu - ja idem!
Drama _queen
Trudy C, Željkica i Apsu
Drage moje cure, dođem na ovu temu da vidim jel nam koja mama anđela trudna, kad ono
Jako me potreslo, i oprostite mi, ali zbog bebe ne smijem više navraćati na ovu temu, pretužno je, prebolno, i utjeruje mi u kosti veliki strah koji je ionako prisutan u velikoj mjeri!!!! Držite se kako znate, a vaši anđeli neka vam kod Boga izmole svu snagu svijeta
Zao mi je zbog svih vasih gubitaka
U petak je devet mjeseci od mog treceg spontanog i mislila sam od ovog ciklusa ici na pokusaj trudnoce ali me opet zeza TSH, dr mi ne daju uputnice za sve nalaze na jednom mjestu i to sve vec beskrajno dugo traje...
Nisam već dugo svratila i ne mogu vjerovati
Žao mi je zbog svih vaših gubitaka, a posebno me šokirala bzarina vijest. Draga, žao mi je, drži se i ljubi princezu
Posljednje uređivanje od kljucic : 08.07.2014. at 17:14
bzara jako mi je zao,stvarno nije fer da ti se opet isto desilo,nemogu ni zamisliti kako je to tesko, drzi se draga
Kako kaže drama-queen za sad učim se hodati zamagljenih očiju od suza i srca skršenog od boli. Jučer mi je bio jedan od zaista teških dana, a onda mi je muž rekao slijedeće: izgubili smo naše srčeko, ali imaš moje koje će zauvijek kucati za tebe i koje te treba. Znam da je i njemu teško, ali trenutno jak je za nas oboje. Da nema njega trenutno ne znam što bi.
Danas, da se rodio u terminu maleni bi imao 5 mj. Citav dan mi se to vrti po glavi...
Moj bi danas imao 5 mj i 12 dana..
Moj skoro 2 godine..... i toga se sjetim svaki put kad vidim svog necaka koji se rodio par dana nakon kaj se moj Patrik trebao rodit
drage hrabre mame anđela zalosno je da iz dana u dan otide mala dusica iz ovoga svijeta u drugi iako je najvise zeljna i voljena na ovome svijetu. nemogu vam dati nikakvu utjehu kako niko ni meni nije mogao ja se i sad borim sama sa sobom niko o tome ne zeli pricati a kad sam sama prolijevam suze nekako je lakse ali naucis zivjeti. trebala bi malu pomoc od vas koje ste krenule na novu trudnocu zanima me koje ste sve nalaze radile. unaprijed hvala
Eh cure moje...i moj sin se trebao roditi sada
tina - ja sam radila briseve, urinokulturu, KKS i opći urin, kariograme roditelja i imunološke pretrage. Koje imunološke ovisi što ti treba, toga ima stvarno puno pa potraži na netu ili na topicu Potpomognuta oplodnja. Trebam još ponoviti papa test, tako da i to uzmeš u obzir. Treba provjeriti hormone štitnjače - ja imam povišeni tsh pa se redovno kontroliram i na terapiji sam. Ako je razlog gubitku djeteta bila neka upala onda se preporučuje napraviti i bris maternice tj. uterobrush. Meni su preporučili i 3D maternice, ali imala sam histeroskopiju (sve uredno) pa nije bilo potrebno.
Ne znam ima li još toga, molim druge cure da uskoče.
Posljednje uređivanje od TrudyC : 23.07.2014. at 08:28
Vise manje si sve pokrila, pretrage ovise o razlogu gubitka. Hormoni i brisevi bi trebalo pod default prije iduce isto tako i kks i urinokulturu.Eh cure moje...i moj sin se trebao roditi sada
tina - ja sam radila briseve, urinokulturu, KKS i opći urin, kariograme roditelja i imunološke pretrage. Koje imunološke ovisi što ti treba, toga ima stvarno puno pa potraži na netu ili na topicu Potpomognuta oplodnja. Trebam još ponoviti papa test, tako da i to uzmeš u obzir. Treba provjeriti hormone štitnjače - ja imam povišeni tsh pa se redovno kontroliram i na terapiji sam. Ako je razlog gubitku djeteta bila neka upala onda se preporučuje napraviti i bris maternice tj. uterobrush. Meni su preporučili i 3D maternice, ali imala sam histeroskopiju (sve uredno) pa nije bilo potrebno.
Ne znam ima li još toga, molim druge cure da uskoče.
zapravo kod mene je doslo do malformacije ploda receno je samo da se to dogada mogucnost da je negdije bila upala. prije par dana bila kod ginekologa isla po papu koja je uredu. i kao kazem mu da planiramo ici na bebu krajem 9 mjeseca a on meni kaza pa vi to samo napravite. dobro ja iznenadena njega pitam a netrebaju nikakvi nalazi posto je zavrsilo kako je on meni lijepo kaze samo amnicinteza dolazi u slucajj zbog preventive. ja mu kazem da bi sve jedno zeljela napraviti neke pretrage onda mi je rekao papu i briseve sada vise neznam sta da napravim. i dali je potrebno da dragi napravi pretrage ili su dovoljne samo moje.
Pravila pisanja postova
