philipa jako mi je žao zbog tvog gubitka i što si nam se ovdje pridružila... I ja sam izgubila dvije curice... i sad mi je knedla u grlu, a suze u očima dok ih spominjem. Bol nikada neće nestati, jedino se naučimo nositi sa njome. I ja sam bila u depresiji i plakala i vrištala i pitala se zašto se to moralo dogoditi. Uz sve to iza nas je bilo 10 godina borbe s neplodnošću i bojala sam se da nikada više nećemo niti uspjeti... Cure su tu bile svaki dan sa mnom i pomagale mi da ustanem i krenem dalje. Kad sam nakon godinu dana ostala trudna opet sam strahovala da se priča ne ponovi i cure ovdje su me bodrile, mnoge od njih su mi slale sms-ove podrške, a neke me i obišle u bolnici
Baš kako je to prekrasno bambus napisala, ovdje sam pronašla svoju virtualnu obitelj, a neke cure sam i upoznala uživo - Bzaru, Rozu, Višnju, Mandy, Osijek i Zrinkič . Ako želiš s nama podijeliti to što osjećaš, tu smo za tebe
zrinkič žao mi je što se osjećaš kao da te nitko ne doživljava, ali znaj da ja često mislim na tebe ... znam kako se osjećaš dok prolaziš kroz potpomognutu i znam kako je izgubiti dijete. Šaljem ti veliki zagrljaj