uf, vratim se poslje nekoliko dana na forum i vidim loše vijesti. patik, tako mi je žao. Puno nas ovdje zna kako je to roditi i grudiju punih mlijeka ostati bez dijeteta.
Ne ponovilo se nikad-nikad više.
A što se tiče osječaja prema drugim trudnicama........ bilo je to pred jedno šest mjeseci. Frendica mi je veselo javila da je trudna i mada sam se tako veselila radi nje, bila sam tako zavidna, ljuta i ......ne znam. Grozno, ali kad je otišla, plakala sam. Nekako se uvijek ispočetka "čudim" kako neke imaju djecu,a ja nemam. Uvijek si s nekom pretpostavkom kako češ ti prije nekih jer imaš stalnu vezu, pokušavaš već dugo, imaš stalni posao, baviš se sportom (a one su gojazne ili neaktivne ili ne idu na preglede redovito, neiformirane su.... ) bla-bla-bla...... Znam grozno. Ali stalno misliš kako baš ti imaš sve uvijete da doneseš na svijet živo, zdravo čedo i kako će sve ići bez problema. A život piše priče.
No eto tri mjeseca poslje nje, ostala trudna ja. Sad opet ispočetka. I sve si mislim, ako ne upijem ni ovaj put, možda će mi sretan biti četvrtiti.....Znam da me, ako ne uspijem ni ovaj put, to neće ubiti. Od toga se ne umire. Učinit ću sve da do tog djeteta dođem. Ako ne budem mogla, usvojit ćemo. Dijete ću imati!