Nitko nije svijestan koliko boli može izdržati...
Da sam prije 4 godine znala da ću i sada biti na istom mjestu, u istoj boli, u istoj situaciji vjerovatno ne bi nastavila živjeti..
Većina ljudi oko mene se čudi da već i ranije nisam odutala i da ću nastavit i dalje borit se. Kažu ne bi mogli podnijeti.. Lako je njima, svi imaju svoje dijete, imaju zašto živjeti a ja ,iako imam savršen brak , muža koji je samnom u svemu, ne mogu odustati, ne mogu se pomiriti s time da je gotovo, da nemam izlaza.
Mislim da nisam tako loša osoba i da patnja, trud i upornost moraju završiti nagradom.
Drage moje, ne dajte se, pokušajte se same dignuti, nemojte odustajati i gubiti vrijeme sažalijevajući se, naši anđeli će nam pomoći!
Ja sam prošli tjedan bila jako loše, uglavnom sam plakala i mislila na svoju malenu,uzimala sam sedative. Za vikend sam odlučila da se neću predati, krenut ću dalje, ispočetka, ma kako bilo teško. U tome imam potporu muža, brata i prijateljice, s njima sam podjelila sve, najprije se isplakala a onda im rekla svoju odluku za borbu. Sada se puno bolje osjećam, izašla sam iz stana među ljude. Počela sam planirati i o povratku na posao i vraćanju životu.
Moji anđeli bit će uvijek u mom srcu i mislima ali znam da moram dalje!!!