Nisam pisala još na ovu temu,ali danas sam imala nekakvu potrebu da to učinim jer grozan mi je dan,kao i većini ovdje,posebno Tvoja Sjena i Patik moj..Drage moje,ja kao i vi teško preživljavam 5.u mjesecu.Danas bi moja beba imala 3 mjeseca i strašno sam tužna.Jučer sam počela raditi,trudim se biti jaka i normalno funkcionirati jer to moj posao traži ali danas..uhhh.Jedva sam čekala da završim..Svašta mi je bilo u glavi.Bila sam tužna šta sam na poslu umjesto da gradom šetam sa kolicima,sretna i ponosna..Na poslu se svi smješkaju,zezaju,prave se kao da je sve ok,izbjegava se razgovor oko moga djeteta,sve to razumijem jer naravno i svima njima je teško bilo šta pametno reći..ali,tako je to teško.Ne tako davno se pričalo šta ćemo ti kupiti,šta ti fali za bebu..radovali smo se..a sad,kao da ga nema godinama,nitko ništa..Tužno,tužno,tužno..teško se probuditi iz svoga sna i početi opet iz početka ali,ja stvarno vjerujem da moj anđeo želi da sam sretna i da mislim pozitivno pa se uistinu trudim zbog njega zadržati osmjeh i kad mi je najteže,kao danas..Drage moje,pusa od mene.