velika.jabuka slažem se s tobom! kao i ti ja jednostavno nakon svega nemam više razumijevanja za takve "probleme". pa sam jednostavno profiltrirala ljude u svom životu!
da, draga,ja nikad nisam saznala razlog gubitka! nakon toga sam bila pukla, jer sam se počela u sebi miriti da nikada neću imati dijete, dok nisam naišla na jednog divnog doktora koji nije nudio rješenje ali je nudio vjeru, a to mi je toliko trebalo!
nije bila infekcija jer sam na sve negativna. nije ni genetika, ni imunološki... imam jedan veliki fascikl svih mogućih pretraga koje smo mm i ja napravili, i svi su nas ko ping-pong loptice prebacivali od jednog do drugog doktora!
u trudnoći s Matkom išla sam kod najboljih doktora u RH i van nje, i svejedno se ponovilo isto!
kad se Nia rodila živa i zdrava bez ikakvih pretraga i intervencija svi su ostali u čudu! ali kažem kao što sam u prve dvije trudnoće osjećala neki grozan nemir, tako sam u ovoj osjećala mir i vjerovala da ću ugledati svoje dijete!

kad čitam tvoj post mogu ponovno proživjeti '09. nadam se da ćeš skupiti snage i uskoro u svojim rukama držati malu štrucu, pa ju ko ja svoju danas voditi u maškare a to malo biće vratiti će vam osmijeh na lice i učiniti ovaj svijet lakšim za živjeti!