najgora utjeha koju mi je netko pokušao pružiti je: no, nisi ti jedina!!! znam, da nažalost nisam, ali mene to ne tješi, čak sam pokušala objasnit da me ne zanimaju drugi i da mi nikako nesreća nekog drugog nemože biti utjeha! samo mogu takovog čovjeka, Vas sve bolje razumjeti! ja sam odlučila ne govorit više pred ljudima ništa....bol koju nosim dijelim s vama, utjehu nalazim u svom mužu....tugu dijelimo naveče kad nikog nema, kad se sami sklupčamo u krevet, podijelimo misli, plačemo....zaspimo i veselimo se novom danu u nadi da će biti bolji. vrijeme to nemože izliječit! vrijeme nas samo može naučiti kako da se nosimo s tom boli.
hello kitty....pokušaj se malo opustiti, iskoristi ovo lijepo vrijeme vani, probaj na neko vrijeme ostaviti doktore i nađi nešto ono duhovno u sebi! znam da je teško, ja sam stalno kopala i kopala nakon poroda, te ovo nevalja, te ono.....doktor mi je reko da treba vremena...nek pustim ,nek odem na kontrolu kad su mi rekli......kad me to primi, boli me sad jajnik, sad crijeva...kad se malo opustim...otišla sam neki dan s malim susjedom u šetnju.....ništa me nije bolilo....danas sam sjela na wc....zaboravila sam da me boli trbuh kad trebam mokriti.....i nije me bolio!!!! sve je to povezano....i sa svime time se trebamo boriti, samo šta nemamo uvijek istu snagu....zato jer smo ljudi!
pusa svima......držite se!!!!