Ma ja sam svog jedva nagovorila na ovu trudnocu, on bi rade da bude samo Sven nego da opet riskiramo gubitak. Ma kazem, razumijem ga, ali ta zelja za jos jednom bebom je bila strasno jaka, jednostavno kao da fali jos jedan dio. Malo je bio mirniji kad sam mu rekla da je ovo zadnja trudnoca pa kako bude.
Na uzv nema sanse da ide, sa Tinom se strasno veselio i prvi put kad je napokon mogao ici samnom zbog posla postavljena je ona uzasna dijagnoza. Jos se sjecam kako su mu se nekontrolirano pocele tresti ruke...Nikad ga nisam vidjela da place zbog toga, dao je sve od sebe da bude jak za mene, da me grli dok ja placem satima.
I zato mu sad ne zamjeram sto je takav, znam ga, znam da mu je tako lakse nositi se sa svim. A kad dode beba znam da ce ju voljet kao sto obozava i Svena.