Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[RozaGroza]

Koksy prvo da ti pošaljem veliki HUG...jesi još tu??
Slažem se sa Sirius, ne bi se trebala osjećati odgovorna za njenu odluku, iako ja djelim apsolutno isto mišljenje kao ti u vezi abortusa i maltene mi se gade ljudi koji se odluče na njega. Pogotovo je teško ako je to neka bliska ti osoba kao što tebi jest. A apropo bolesti, nije lako ukoliko je osoba zaista bolesna, i meni su doktori govorili da mi stanje nije najbolje (2 teške operacije na srcu i dubokovenska tromboza) i da ću jedva imat normalan život, pa eto, držim se nekako. Stvari nisu nikad crno-bijele.

Nedavno sam imala sličnu situaciju, poznanica, sa kojom se uopće ne poznajem dobro, me zvala i molila da joj pomognem odlučiti dal da abortira ili ne, jer je na double ili triple testu, ne znam više, dobila jako jako loše rezultate. Mene to sve skupa toliko uzrujalo, užasno sam se osjećala, najviše me uzrujalo što me kontaktira u vezi takve odluke a ne želim uopće slušat o abortusima i sličnim stvarima. Rekla sam joj svoje mišljenje, nisam htjela osuđivati niti napadati, jer znam da joj nije bilo lako kad me je zvala (iako ne znam gdje joj je pamet bila da mene zove a zna moju situaciju i moje mišljenje na temu), ali sam bila jasna i ne suzdržana u svojem viđenju situacije. Hvala Bogu ohrabrila se i rekla da će čekati do amnio koja je onda pokazala da je sa bebom sve dobro i evo je sad ima termin 2 tjedna prije mene. Možda je baš mene zvala jer je znala za sigurno kakav će odgovor dobiti a i sama se tako osjećala, pa je trebala samo da je netko pogura - iako mi je rekla da će abortirat ako rezultati amnio ne budu OK.

Nemam savjet, ti ćeš napraviti ono što moraš. Možda će je porod Doriana stvarno trgnut i podsjetit koliko je prekrasno donjeti na svijet još jedno maleno ljudsko biće

Cure pusa svima, mi smo dobro, idemo u ZG u utorak i onda se ja više ne vračam u Podravinu jer mi je preriskantno nakon 30 tjedna biti tu, Ante će ići svako 5-6 dana održavati. Špirić raste ko šparoga, pada ko kruška jer je naučio trčati a nema još kontrole, meni sijede samo izrastaju. Roza i on nisu normalni više od silne ljubavi, on se probudi ujutro pored mene, onda se iskrade iz kreveta i ode leći pored nje, zabije jedan palac sebi u usta jedan njoj i opet zaspe, za nevjerovat. A meni je već počela nestrpljivost, ne mogu dočekat da ih bude dvoje