I ja sam mislila da sam bolje da sam naucila zivjeti s tim,ali ipak nisam
strasno me zaboli kad vidim trudnicu ili bebu jer onda odmah racunam kako bi moj andjeo sada imao 3 mjeseca i onda se slomim,ne mogu da se radujem kad cujem da je neko dobio bebu jednostavno ne mogu i bude mi jos vise tesko...i tako sam osjetila da tonem sve dublje i dublje u neku neprimjetnu agoniju jer me vise nista ne veseli,i da konacno sam odlucila posjetiti psihijatra...ajme kako sam se fuj osjecala na prvom pregledu,sve je trajalo nekih 10 minuta da se uspostavi poremecaj a u sobi doktorica dvije sestrice i citsacica,ja se izgubila ne znam odkud ja tu i sto mi je to trebalo...uglavnom imam neki poremecaj(njihov je svrakopis nemoguce procitat)a posto su bile u zurbi nista mi ne rekose,dobila sam terapiju i za dvije sedmice na kontrolu....pa vidjet cemo sta dalje....pusa svima
 |
|||
