jeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!
moram to reći ali znala sam! imam neki super super predosjećaj! vidjeti ćeš draga moja stiže ti bebica sigurno!
koji si tjedan sad?
 |
|||
|
|
|||
jeeeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!
moram to reći ali znala sam! imam neki super super predosjećaj! vidjeti ćeš draga moja stiže ti bebica sigurno!
koji si tjedan sad?
mandytooooooooooooooooooooooooooooooo!!
Mandy bravo za pregled!
Ma ja sam znala da ce sve bit super, tako ce i ostat, vidjet ces!
Posebno me razveselilo sto se Simon rodio na Svenov rodendan! Bravo Roza!
roza i mandy, ne znam koja je vijest ljepša! od srca se radujem s vama!
hvala curke, sad sam 12tt, još me čeka amnio i tek onda ću biti u potpunosti mirna, ali me ipak ovaj nalaz donekle umirio... (ima ovdje kod nas podudarnosti, netko je rodio na moj ročkas, tibi i ja smo htjele dati ista imena našim anđelicama, moj nekadašnji i višnjin pas imaju ista imena; kad bi se svi sastali još bi se tu ponešto našlo, možda smo i u rodu, ha,ha,ha);
tibi kako si ti ? kako napreduju najdraži blizići ?
je li se roza nekom javila, kako j eprošlo sve skupa?
a72 ne čekaj dugo ngo lijepo ispuni želju svome mužu i krenite po male smrzliće
Posljednje uređivanje od mandy : 22.09.2011. at 09:57
čestitke Roza od srca! Neka vas čuva i blagoslovi dragi Bog!Puse vam šaljem!!!!!!!!
Mandy bas mi je drago da je sve ok
Cure evo me kratko. Hvala vam svima, posebno me obradovala divna vijest od mandy da je bebica dobro! Nas Simon je nažalost u inkubatoru na intenzivnoj neki lagani infekt i slabija adaptacija ali polako ide na bolje. Molim vas molite se da bude bolje, brinemo se ali se nadamo da će uskoro bit dobro. Javim vam sve. Nije lako bit na odjelu punom beba a moj mis tamo sam bori se sa bestijom ali mora bit bolje! Pusa svima, tipkam sa mobitela pa ne uspijevam napisat puno.
roza to je mamin borac, nece njemu bit nista. bit ce super. i bas je divan djecakmislim na vas
Roza ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ bit će on super, samo neka prorade antibiotici i neka ga spojiš na ciku
Molimo se i mislimo na vas,on je nas borac mali i jos malo i bit ce u maminom narucju i doma.....
RozaGroza cestitam od srca
mandy drago mi je da je pregled prosao odlicno!
Roza mislim na tebe i malenog
Mandy bravo za bebicu, vidiš kako sve ide baš kako treba, tako mi je drago!!, pusa bebici!
Tibi bebice su ti preslatke i predivne, šaljem veeelike puse!!
Roza, sigurna sam da će sve biti dobro
Roza šaljem puuuuuuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Šimonu!
ma bit će on super vidjeti ćeš! on je mali borac kao i njegov braco!
Koksy sretan roćkas Svenu! puno mi ga izljubi!
Mandy, u pravu si, jako puno podudarnosti na ovom našem PDF-u. i uvijek kad jedna od nas rodi druga objavi da je trudna! ma mi žene ćemo se kad-tad sve okupiti, pa makar i za 10 godina! moramo se sve upoznati!
danas sam konačno saznala, ako ne prije dolatim u ZG onaj vikend uoči Svih Svetih! nadam se da nam ništa neće poremetiti planove! računajte tko god može da se nađemo tada!
Mandy bravo za bebicu!!!
Roza~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za Šimona da što prije pobjedi beštiju!!!
Drage moje cure, jedno brzinsko pitanje za sve vas...vi ste jedine koje mogu to pitati.
Kako znate koliko se dobro odnosno loše nosite s ovim što nas je sve tu zadesilo?
Od mog je spontanog prošlo malo više od sedam mjeseci. Ja sam "krenula dalje", radim, živim životom kakav je, uvjetno rečeno, bio prije nego što sam izgubila bebu.
Ali ima dana, kao danas, kad me tuga samo zgrabi, nepozvana, i onda plačem i zamišljam što bi bilo kad bi bilo. Sad otprilike rađaju žene sa približnim terminima kao što je bio moj, i dosta je mojih prijateljica/poznanica/cura s kojima radim trudno. Pitam sva ta pitanja, kako će se zvati, kad je termin, što je rekao doktor etc. ali bi radije da ne moram i radije bi da ne slušam te priče.
Obitelj pruža potporu, ali mislim da ne razumije. Smatraju da stvaram nepotreban stres sama sebi, da su to životne činjenice i da ima i sretnih priča ali i priča kao što su ove naše i da ću sa stresom ući u drugi pokušaj i sa stresom prolaziti kroz drugu trudnoću ako se, daj Bože, dogodi.
Da se vratim pitanju s početka
Kako znate koliko se dobro odnosno loše nosite s ovim što nas je sve tu zadesilo?
minogue, jako dobra tema!
ja mislim da se dobro nosim jer plačem kad mi se plače i smijem se kad mi se smije.
u početku sam se osjećala loše kad bi se nečemu nasmijala, sada više ne. još ne pjevam punim glasom i ne plešem, ne slušam pjesmu po kojoj sam kćerkici dala ime, a na spomen tog pjevača se rastužim. možda s vremenom i to promijenim.
za dva tjedna ću na prvu svadbu nakon induciranog, a jednu sam propustila jer nisam osjećala da mogu.
jako sam zaineresirana za posao i radim 100 na sat, što u početku nisam bila.
na pitanja, komentare i sl. reagiram sve kraće.
i ono najvažnije: sliku utz-a svoje kćeri gledam s osmijehom na licu, kao da me ona može vidjeti i osjetiti da ju volim, a ne da sam samo i jedino tužna jer je nema. prije sam samo mogla puno, puno plakati i patiti jer je nema i jer je ona možda patila. dobro, priznajem, sad plačem dok ovo pišem, ali takvi su trenuci sada rjeđi.
jedva čekam i druge odgovore na minogueino pitanje, baš me zanimaju!
roza grozatvoj maleni će biti ok, vijdet ćeš. borac je on ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~znam da nije lako sve to gledati(i mene sve to čeka jednog dana sigurno, barem 20 dana intenzivne) i već kad o tome msilim hvata me jeza a nisma još ni trudna...vidiš koliko sma ja luda...hehehe
U mojim ste molitvama.
1. Rozagroza evo čestitke i ovdje!!!btw, Šimon je presladak i već smo ti svi rekli da će biti sve ok! zato ne brigaj!
2.Mandy odllično za pregled! evo i tebi je krenulo!
3.iva super da dečka! bar imaš dovoljno robice od starijeg, a ne ko ja pa mi Ivan hoda doma u bodijima na srčeka!
evo drage moje da vam se i ja konačno javim!! kako smo bili na moru dva tjedna u 8 mjesecu tako smo se nekako "skinuli" sa kompa...u međuvremenu je I. i propuzao pa sad i da hoću niš ne stignem jer samo njega lovim po stanu! taj čas je negdje u kvaru, a najveći gušt mu je u sekinoj sobi bunarit po ladicama!ma što da vam pričam, uživamo u četvero!!!
minoque imaš pravo za obitelj...oni to ne razumiju...zato ja nisam od početka pričala sa nikim, osim za MM...normalno je da se osjećaš ok, pa se onda jedan dan slomiš...čak i ja koja sam ostala trudna 4 mj. nakon poroda, znala sam se slomiti samo tako...
sad sam u drugačijoj situaciji, imam I. koji mi je djelomično "popunio" prazninu..MM mi ponekad zna spočitavati što ne pričamo o Jakovu i što ja ne tugujem više toliko...ali eto ja imam osjećaj da sam krenula dalje...
kad se sjetim svih onih depresija svojih i MMovih osjetila sam da nisam dobro i zato sam išla na razgovore sa psihologicom, žena mi je pomogla...sad eto vidiš iz gore opisanog da sam relativno ok...prema tome moja pretpostavka je da takve stvari jednostavno znaš!! u svakom trenutku radi ono što tebi odgovara i što ti želiš raditi i ne obaziri se na druge!
moram ovo podijeliti sa vama...jučer sa bila u gradu i srela sam bivšu cimericu sa SD koja je ležala samnom u sobi tri tjedna kad sam nosila anđele...bila je sa svojom curicom i jučer sam pomislila "ovako velik bi sada bio moj Jakov"...rastužila sam se, ali moj malac kao da je skužio o čemu se radi, odmah mi se nasmijao i počeo nešto brbljati...samo sam ga zagrlila i krenula dalje...
I ja sam mislila da sam bolje da sam naucila zivjeti s tim,ali ipak nisam
strasno me zaboli kad vidim trudnicu ili bebu jer onda odmah racunam kako bi moj andjeo sada imao 3 mjeseca i onda se slomim,ne mogu da se radujem kad cujem da je neko dobio bebu jednostavno ne mogu i bude mi jos vise tesko...i tako sam osjetila da tonem sve dublje i dublje u neku neprimjetnu agoniju jer me vise nista ne veseli,i da konacno sam odlucila posjetiti psihijatra...ajme kako sam se fuj osjecala na prvom pregledu,sve je trajalo nekih 10 minuta da se uspostavi poremecaj a u sobi doktorica dvije sestrice i citsacica,ja se izgubila ne znam odkud ja tu i sto mi je to trebalo...uglavnom imam neki poremecaj
Minogue, meni je termin trebao biti jučer. Uglavnom sam dobro, najviše zato što stalno nešto radim, hvata me tuga samo kad ništa ne radim, pa si neću dopustiti odmor tamo negdje do 11. og mjeseca dok ne prođu svi termini iz trudnićkog vlakića u kojem sam bila. Godina mi je bila grozna, ali sam je preživila, s osmijehom na licu, u radu je spas. Bar meni
Boxica
ja sam mislila da se odlično nosim sa svim, pa sm onda skužila da se baš i ne nosim tako dobro kak sam si mislila! meni je puno pomoglo rođenje Nie, jer ako ništa potpuno sam zaokupljena njom, poslom, prijateljima, i život mi je 100% ispunjen! ali doslovno ne prođe dan da ne pomislim na njih, i još uvijek nesvjesno uspoređujem, zbrajam i oduzimam godine da vidim koliki bi bili! sama sebi kažem od tog nemaš ništa, ali te neke stvari su puno jače od nas!
u vrijeme kad mi je bilo najgore svaki dan koji bi preživjela i koliko-toliko uspješno dovela kraju je bio pobjeda...
Posljednje uređivanje od bzara : 23.09.2011. at 15:58
boxica
e koliko sam puta mislila da se dobor nosim sa svime...a onda neki događaj, beba, osoba i paf!!!sve padne u vodu...a za obitelj, ne pitaju me puno,idu na groblje kad stignu jer je daleko ali meni je draže da je to između mene i mm i moje klarice. naši roditelji kao da sed boje pitati i nekad mi se čini kao da su se pomirili da nikad više neće imati unučadi jer ja ništa ne spominjem jer ne želim im spominjati svoje planove. A opet takvo njihovo razmišljanje me boli...
meni je u svemu ovome najveca utjeha vjera da Bog moju djecu sada cuva , da su na nekom boljem mjestu i da cu kad tad biti sa njima opet, to me razmisljanje i vjera gura naprijed i drzi, da nema toga za mene ovaj zivot nebi imao puno smisla bez moje djece....
i vjerujem da cu kad i ako opet zatrudnim i rodim zivo i zdravo djete lakse ovo prozivljavati kao sto nam pisu curke koje su poslije rodile.... samo nikako da se desi to, uvjek neke bakterije i gluposti, u ponedjeljak mi je kontrolni bris gotov, nadam se da nema opet bestija...
Latika sretno i da ovaj put sve bude cisto da mozes i ti u nove pobjede zajedno sa nama
latika puuuuno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da bude sve čisto i da što prije krenete po svoju bebicu!
latika, držimo palčeve!
hvala curke
ako brisevi budu ok i ako uspijem dobiti uputnicu za Zgb mozda odradim i laparoskopiju u 10 mj .cisto da se vidi da mi mozda nije neka pregrada u maternici uzrokovala prijevremeni porod...
latika ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da sta prije krenes po svoju srecicu.
dosli su i moji nalazi, ja sam sterilna
al pozitivno je sto je kod mene sve ok i sto cu mozda ici na laparoskopiju sada jer su brisevi dobri...
Super da je kod tebe sve ok,bas mi je drago.....
Roza pridružujemo se željama da mališan bude bolje što prije
Latika super da je sve oke kod tebe, a bit će i kod muža, samo polako.
Ima dana kada pomislim dobro sam, idemo dalje..i onda u sekundi sve se sruši, i zapravo shvatim da nisam dobro. I dalje sanjam gluposti, velike gluposti.
I dalje razmišljam o svemu...možda je samo još jako jako rano pustiti takve misli.
Cure mone samo se kratko javljam, još smo u bolnici, malecki je malo bolje ali to sve ide puzevim korakom a ja pomalo padam u depru, sama, dijete vidim jedan put na dan, srce mi puca jer ga toliko želim kraj sebe, doktori ne daju da budem s njim da ga dojim, nemam toliko snage za sve ovo, ne razumijem zašto nam se ovo dogadja nakon svega, ma užas, bas mi fali, fali mi spiro, i znam da je glupo da se ovako jadam ali ne mogu ja vise puno toga podnjet, ova odvojenost od Spira i Šime mi užasno pada
Roza, ta politika odvojenosti na neonatologijama je stvarno nenormalna i grozna. Drži se, draga. U ćemu je točno problem sa malenim , da li ti što govore ili samo odmahuju rukom?
Roza, mislim na tebe cesto, ne mogu ni zamislit koliko ti je tesko. Nakon svega sto si prosla i propatila sad jos i ovo. Al vjerujem, cvrsto vjerujem da ce ubrzo malac ozdraviti i da ces ti i ovo uspjeti preboljet i zaboravit kad budes doma grlila svoje decke. Voljela bi da te sad mogu zagrlit i reci ti da ce sve biti dobro
Posljednje uređivanje od koksy : 27.09.2011. at 20:58
koma, jako mi je žao što sad i ovo prolaziš, drži se, iskopaj posljednje atome snage
Posljednje uređivanje od ZO : 27.09.2011. at 21:28
x ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ZO prvotno napisa
koma, jako mi je žao što sad i ovo prolaziš, drži se, iskopaj posljednje atome snage
roza draga, strasno mi je zao sta se sve tako zakompliciralo na kraju. nadam se da se svemu nazire kraj, da ce djecak ozdraviti i da cete brzo kuci. virujem da ti jako tesko pada odvojenost od i od Špira........
latika drago mi je da je tvoj bris dobar, bit ce i od muza, dok ti sredis laparoskopiju on ce izljecit to sta ima... i onda u akciju!
potpisujem Bambus....roza draga, strasno mi je zao sta se sve tako zakompliciralo na kraju. nadam se da se svemu nazire kraj, da ce djecak ozdraviti i da cete brzo kuci. virujem da ti jako tesko pada odvojenost od i od Špira........
roza izdrzi jos malo i sigurno ce sve biti ok, molit cu se za vas
joj micka, znam kako ti je...Cure mone samo se kratko javljam, još smo u bolnici, malecki je malo bolje ali to sve ide puzevim korakom a ja pomalo padam u depru, sama, dijete vidim jedan put na dan, srce mi puca jer ga toliko želim kraj sebe, doktori ne daju da budem s njim da ga dojim, nemam toliko snage za sve ovo, ne razumijem zašto nam se ovo dogadja nakon svega, ma užas, bas mi fali, fali mi spiro, i znam da je glupo da se ovako jadam ali ne mogu ja vise puno toga podnjet, ova odvojenost od Spira i Šime mi užasno pada
ja sam bila 8 dana u Petrovoj (nakon skoro 2 mjeseca ležanja na odjelu), tih 8 dana bez E. i 4 dana bez I. (a bio je samo na promatranju)...
i sve se još poklopilo sa godišnjicom rođenja i smrti mojih anđela...
svaki dan sam sjedila na onim stolicama ispred 26-ice i plakala...
mislim na tebe, malenog i Špiru...što da ti kažem još, neznam ni sama...glupo i "isfurano" zvuči: bit će dobro!, ali u ovom slučaju znaš i sama da je tako!! drži se draga!!!
roza, evo vam malo snage od mene! za šimona i za tebe i za špiru i za tm! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Draga Roza, držimo fige da što prije prođe i da svi budete zajedno!
Šaljemo vam samo lijepe misli i željice...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Roza, šaljem ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za brzo ozdravljenje Šimona i da što prije budete svi zajedno!
Hvala vam cure svima - noćas je posebno tužna večer bila u bolnici, curi koja je rodila blizance u 32 tjednu i koji su do jučer u 8 navečer bili dobro, su oko 22 javili da su kritično (nakon 2 tjedna provedena na intenzivnoj skrbi) i da neće doživjeti jutro, i nisuOsim što me to užasno podsjetilo na Ivana i Olivera, srce mi se lomilo zbog te jadne žene...nakon što sam tu s njom provela dane i dane, gledala kako se zdušno izdaja za svoje malene, priča o planovima, i onda joj se cijeli svijet sruši u minuti...ma strašno nešto - a u bolnici naravno ne postoji niti jedna osoba koja može s njom popričati, reči joj ono što ona može čuti u ovim trenutcima - svi joj govore isto - mlada si moraš se trgnut - užas...ja sam mislila otići do nje, ali vjerujete li mi da nemam snage...toliko sam ubijena svim što se nama događa da mislim da bi se rasplakala i samo napravila kontra efekt.
Šime je inaće OK, ma zapravo nitko ne zna točno što mu je...oporavak ide puževim korakom, ja sam s njim 15 minuta dnevno, i sad sam već otkantala doktore i mazim ga bez pitanja - nek me tuže!!! Razgovarali smo sa šeficom odjela, dr Gverić - ostavlja dosta dobar dojam - iako više nikom ne vjerujem - govori da trebamo biti strpljivi - ali poanta je da ne znaju točno što mu je, metabolički i po nalazima je jedna vrlo zdrava beba, a klinički se ponaša kao da je u infektu. Ante već lagano gubi živac i želi da ga premjestimo u neku privatnu kliniku, koje u Hrvatskoj naravno nema, pa smo pomišljali na Austriju, ali on je tako mali da ne znam kako bi to djelovalo na njega - sigurno je za sad bolje da je tu gdje jest - ali nakon događaja kao ovaj noćas, sve majke su u strahu, ja sam osjedila još 5 puta više negosam bila u ovih 10 dana.
Molite se za nas, i za mog dečka da izdrži molim vas, da se izbori. Ja jednostavno više ne znam što drugo mogu...ali toliko sam ubijena da mi ni molitva nije puno bolja, nemam snage za ništa, svu energiju koju prikupim fokusiram da budem jaka i dobro onih 15-20 minuta dnevno dok sam s njim. Danas bi mi ga navodno trebali dati malo na ruke - vidjet ćemo.
Ljubim vas sve - i isprićavam se što ne pratim vaše događaje, vibram da sve bude dobro sa svima, uključit ću semalo više kad budemo doma svi četvero
Roza Groza, nemam riječi....šokirana sam tvojim postom
nadam se da ćeš danas dobiti svoje dijete na ruke i da će uskoro sve biti onako kako treba, da ćete biti zajedno kod kuće, molim za Vas, ne mogu ni zamisliti kakvu strahotu prolazite, nadam se da još imate snage u sebi da sve to izdržite
Roza moja najdraza, pusti draga sad sve nas ovdje i posveti se sebi, jer ti moras biti jaka kad ti i Simon dodjete kuci Spiri, Anti i Rozi.
jako mi je zao zene kojoj su djecica umrla, i uzasno mi je kad citam kako se nista u tim nasim bolnicama ne mijenja!
cure moje zato se trebamo mi boriti, ne znam jos kako ali trebamo se truditi pomaknuti nase drage doktore s mrtve tocke!
kad sam isla na psihoterapiju onda sam pitala psihologicu da zasto u slucajevima kad zeni umre beba zasto ne ponude psihicku pomoc, medjutim rekla mi je da su se oni trudili uspostaviti suradnju s ginekologijom ali doktori su to uporno odbijali!
ne znam, znam samo da draga moja mislim na tebe i vjerujem cvrsto vjerujem da ce uskoro sve biti gotovo!
Roza G maleni ti je u jako dobrom rukama. Prekasna žena je dr. Gverić.
Znam da ti je jako teško, pogotovo kad nema dijagnoze i kad ga gledaš preko stakla.
I moj malac je proveo 7 dana u inkobatoru jer pojma nisu imali što mu je.
Osmi dan pusti nas doma jer svi bisevi i pretrage su bile uredne.
Eto ~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~ da ste što priije skupa
Pravila pisanja postova
