drage moje,vi ste jedine koje sve razumijete,pa koliko god brutalno zvucalo,jucer sam odlucila da moram biti jaka i da se ne smijem prepustiti depresiji jer to utjece lose i na mene i na mog muza.toliko je gorcine u meni da je sve palo na njega jer sam stvarno bila grozna prema njemu a on jadan sve vise je lud na mene i moje ponasanje.doslo je do toga da smo na rubu raspada jer se ja ne mogu pomiriti da je tako kako je i da se vise nista ne moze promjeniti.ne znam dal je koja od vas bila u takvoj situaciji al imam osjecaj da mi se zivot polako poceo raspadati zbog svega sto sam prosla.al eto tugovat cu tiho al nikada necu zaboraviti svoje andjele.eto jucer mi je bio rodjenda,nikada tuzniji i sa toliko suza.samo zelim reci koliko nas to moze dotuci ne smijemo se predati jer ja skoro jesam,nije mi bilo ni do zivota a kamoli kaj drugo...mislim da sam vas dovoljno udavila,al glave gore jer doci ce i nasih pet minuta....