Optimistčna,ako je udario tebe i to još trudnu,davio,prestrašno,grozno,ali budi sigurna pomiriš li se s njim tući će i tebe i dijete.
Sve ženice koje ste izgubile bebu/bebe jako mi je žao ,vaše priče su potresne,tužne,prepune emocija.Nadam se da će ovu tugu izbrisati male dječje ručice koje će vas grliti,a za to će doći vrijeme,nadam se što prije.
Ja sam izgubila dijete s 9 tjedana,moja prva trudnoća MPO,zvala sam ga Mili zbog milimetara njegove duljine i Mili kao nešto milo,odjednom više nije bilo srčane akcije,gotovo,kraj,kiretaža,beznađe.Nakon 4 i pol mjeseca ostajem trudana prirodno,trudnoća savršena rađam predivnu curicu,to je sada moj svijet.Milija se sjetim,i uvijek imama osijećaj kao da je on morao otići da bi se ona rodila,kao da joj je ustupio mjesto.Moja tragedija se dogodila s 9 tjedana što nije za uspoređivati s primjerima nekih od vas.Ali isto tako postoje tužne sudbine kada se dijete izgubi s 5,6,g,15g,uvijek postoji tuga i još veća tuga,ali iza tuge dolazi sreća,to je jedan istinit i prirodni proces u životu,a ovaj sa srećom nadam se da će vas pronaći što prije.Želim vam puno hrabrosti,ljubavi,sreće i optimizma.