Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

[osijek]

Optimistična čitam što pišeš i stvarno svašta moraš proživjeti, ali ti najbolje znaš kakav je tvoj drgi zapravo čovjek i dali je vrijedan ičega ili ničega. Lako je nama sastrane dijeliti savjete kad nismo u tvojoj koži...
Micek najbolje ako nešto nema budučnosti sasječi to u korjenu i što prije krenuti iz početka novi, ljepši život...
iva čestitam ti od svega srca na sinčiću!!!
Patik drži se draga znam kako ti je, znam da želiš Patrika, a ne neku drugu bebu, tako je meni bilo kad sam i krenula na drugu trudnoču najradije bih bila opet trojke nosila jer sam se pripremila za tri bebe, a kad sam zatrudnila sa Kim još su mi vratili 2 zametka, a jedan se primio nekako sam prvo pomislila bože kako ću jednu bebu imati..., ali kad su tjedni prolazili, pojavile se prve slikice sa uzv-a, brzo sam zavolila to malo srćeko ispod moga i tek se onda pomirila sa činjenicom da one nije zamjena za trojkice ona je drugo maleno stvorenje, druga duša i tijelo i zaključila sam da ću je ipak voljeti više nego išta na ovom svijetu...
I dan danas me nekad zaboli kad pomislim kako sam trebala tri ručice držati i šetati, ali onda pogledam ovu debelu rukicu koja je u mojoj i budem zahvalna što nju imam.
Nadam se da razumiješ šta ti želim reći.
Što se tiće suočavanja s ljudima meni je bilo teško koji dan, ali sam sebe tjerala da idem među ljude i da pričam o svojim bebama i to mi je puno pomoglo, nakon nekog vremena sam mogla bez suza u očima govoriti o njima...meni su vikendi bili smrt, kad sam bila doma sama uvijek bih onda motala isti film po glavi i rasplakala se. Uredno sam ponedjeljkom na poslu izgledala kao čovjek slon od plača , ali eto prošlo je i to...zaokupila me trudnoća, zapravo ivf, pa trudnoća pa sve redom i nekako je postalo lakše.

Danas je moja curka krenila u jaslice, a ja na posao, malo mi je falilo da se rasplačem kad sam ju ostavila, a i kad sam došla po nju..., a ona nas sve iznenadila i nije suopće plakala cijeli dan...