@angels mom, kako lijeeeepoooo! Prelijepa vijest nakon par ruznih dana iza mene...svaki put se radujem kad cujem da je jedna od vas ostvarila svoj san...nazalost, poslije me uhvati sjeta, jer moje rane jos nisu zacjelile ali bit ce bolje...

Drage moje, evo nisam se javljala par dana. Nedostajale ste mi :D ali iskreno. Za vikend je umrla ujna od mm, pa je bila cijela frka oko toga,opet samo tuga i tuga, niceg lijepog. Bili smo dosta vremena kod njegovog ujaka, da mu pomognemo oko nekih stvari, a ja sam samo duboko u sebi osjecala kako samo zelim doma i provesti koji trenutak u Patrickovoj sobici i razgovarati sa njim. Mislila sam, kakva sam ja osoba, pored sveg tog mislim samo na sebe...ali eto, moj maleni mi je jako falio i uvijek kad sam negdje toliko me vuce doci doma, upaliti njegovu svjecu u sobici i prosetati do groba, isplakati se i reci mu da mi jos uvijek beskrajno fali...

Jucer je mom malenom bilo mjesec dana...jucer je, pogadjate, bio jos jedan tezak dan...kad smo se vracali sa groblja, razgovarali smo sto bismo sa njim radili, kako bi se tajo radovao doci sa posla, da se igra sa njim. Vec zamisljam kako veselo mase rukicama i nogicama kad bi ugledao svog taticu. Ali ovaj radosni period koji smo si zamislili su sada samo pusta sjecanja i mastanja.
Ovih dana sam intenzivno o tome razmisljala,(ni sama ne znam zasto), kako su me ljudi na razlicita misljenja tjesili...jedna zena je rekla:"Ne budi tuzna,takvu istu bebu mozes imati za godinu dana!"To me je najvise povrijedilo...onda price tipa, jos si mlada, bla, bla, bit ce djece, samo je vazno da vi ostanete zdravi...Ma kome je to vise vazno? Sta znaci ostati zdrav na ovom svijetu? Ako te ova bol ne ubije, doci ce nova, veca, jaca...i na kraju puknes svakako! Zivot nema milosti ni prema kome, nazalost...to je moje misljenje, nakon svega sto procitam i cujem...

Zelim se svima zahvaliti sto ste pisale kako ste prosle period spremanja sobice i ostalih stvari malih andjela. Mi na to jos nismo spremni, i cisto sumnjam da ce se uskoro nesto u njegovoj sobici promijeniti.
Citam ovih dana kako i sto dalje...kada se odluciti na novu trudnocu? I odgovor koji me je najvise preplasio je bio, daj tijelu vremena onoliko koliko si bila trudna...Sva sam se preznojila. Do sada sam citala, 3-6 mj, ali 9 mj.??? Nekako mi se to cini godinama daleko, ali eto opet ne zelim prenagliti, pa da se poslije opet kajem i placem...a inace, bit ce tesko izdrzati i docekati vrijeme kad cu se opet moci radovati malom bicu i uzivati u trudnoci. Ako se buduca trudnoca uopce uzivanjem mogne nazvati.

I moram vam reci da mi puno znaci svaki vas odgovor, da svako malo navratim da vidim jeste sto pisale...jer su vase rijeci kao melem za ranu. Znate sto morate reci, ne lupate gluposti i prije svega razumijete me. Jako sam sretna da sam se odlucila i sama pisati, jer mi je tako puno lakse izreci svoje osjecaje i brige. Jos jednom vam VELIKO HVALA!