Drage moje, nije me bilo neko vrijeme, ali sad sam opet tu, nadam se da me primate natrag

Optimistična, klarita pratim razvoj događaja i nadam se da će do kraja bit sve u redu

angels mom, kakav divan post, čestitam!!

patik moj, primi moju iskrenu sućut. Grozno je to što vam se dogodilo. I još je sve jako, jako svježe, rana još uvijek jako boli...
Pisale su cure tu o raznim "utjehama" što su ih čule od ljudi. I ja sam čula svašta, a meni, srećom, nije puno ljudi znalo.

Isto su tako cure tu napisale, a ja iz svog iskustva potvrđujem: bez obzira na to kako ti se sad čini - da će te ova bol uništiti - vjeruj mi, neće. Jednog ćeš dana shvatiti da si preživjela, da si krenula dalje, da si jača od te boli. I zbog toga si pobjednica.
Meni je, eto, prošlo nešto više od godinu dana - i nitko sretniji od mene. Bilo je raznih i svakakvih dana, i boljih i gorih, i još i danas se svega jako dobro sjećam ...ali prošla je godina dana i ne boli više toliko.
Meni je jedna medicinska sestra rekla da bi morala čekati godinu dana, ako je trudnoća trajala "samo" četiri mjeseca. Tada mi se to, kao tebi sad, činilo jako dugo.
Dakle, pusti vremenu da učini svoje, plači koliko god trebaš, piši tu sve što te muči.

Drage moje, mislim na sve vas i grlim vas virtualno