Ja još nisam skupila hrabrosti za vožnju. Danas je točno 3 tjedna od kad više nema mog mišića. Bojim se voziti, ne mogu se koncentrirati, a i mislim da bi to bio znak da sam krenula dalje sa životom a to mi je još uvijek nezamislivo. Tako da za sad još uvijek vožnju prepuštam mužu.

A tikica što se beba tiče, ja još nemam snage ni biti u dalekoj blizini beba a kamoli ih držati u naručju. Rasplačem se čim čujem plač djeteta. I za sad još izbjegavam male bebe u širokom luku. I mislim da će biti tako dok opet ne skupim hrabrosti i krenem u novu borbu za bebačem. Tebi svaka čast, i samo naprijed.