Hoće, mora vam budućnost donijeti dobrih trenutaka. Sudeći po svom primjeru nikad nećete biti ista osoba kao prije. Ali, to ne mora značiti da je loše.
Naučila sam uživati u svakom trenutku koji imam, zanemarivati sitnice koje su nekome veliki problem.
Preživjela sam smrt novorođenčeta, što je meni suočit se sa npr.mjesecima nespavanja idućeg djeteta. Ništa.
Jesam prezaštitnička i trebalo mi je puno da ih pustim da se maknu "ispod mog krila", ali jesam.

Vrijeme ipak liječi, vidjet ćete. A iduće dijete fino izgladi ožiljak tuge, da se izvana gotovo ništa ne vidi. Onu tugu iznutra ništa ne izgladi, ali nekako ta tuga ostaje ono što vas zauvijek veže sa djetetom koje nije fizički tu. I nije to nešto negativno. Ta tuga. Neka je, jače smo za dalje.
U idealnom svijetu ne bismo trebale znati za tu tugu. Ali, nema idealnog...