Hvala na lijepim riječima, potpori...
Izgubiti dijete je sigurno najveća nevolja koja može nekog snaći u životu.. Uvijek kažem: bol i gubitak koju sam pretrpjela i koju ću osjećati cijeli život ne bi poželila ni najvećem neprijatelju!
Teško je, preteško, riječi ne mogu opisat bol ali mislim da se ne smijemo prepustiti, bez obzira na sve moramo misliti pozitivno. Bez nade u bolje život nema smisla.
Treba uvijek gledati naprijed ali i nikad ne zaboraviti šta se desilo u prošlosti.
Ja sam ovaj put stvarno bila uvjerena da će sve biti u redu i sada mi nije jasno kako se sve tako brzo izdešavalo. Nekad imam osjećaj kao da sam sanjala trudnoću, kao da sam proteklih 6 mjeseci spavala a onda se probudila u stvarnosti: nema bebice, nema isčekivanja, nema ništa osim problema, istih koji su bili i prije "sna". Možda mi to dođe jer nikad nisam imala priliku oprostiti se sa svojim anđelima. Nijednom mi nisu dali, mada sam tražila, da ih dodirnem, pogledam malo duže, oprostim se s njima..
Iako sam bila uvijerena u uspjeh, strah je uvijek bio prisutan, nije bilo noći kad ne bih molila: Bože čuvaj je, daj da bude sve u redu..
Nakon gubitka bila sam jako razočarana, izgubila sam vjeru u Boga, ljude. Nabrajala sam kako netko može dobit dijete jednostavno a i ne želi ga,trudnoća prođe jednostavno, bezo, bez problema... Pitala sam se šta sam u životu učinila da me Bog toliko kažnjava.Kao što beti kaže već 4 godine sam trudna a još uvijek nemam djeteta. Sad, nakon mjesec dana vidim da moram dalje, plač, samosažalijevanje ništa mi ne pomažu nego guraju još dublje u očaj , nastaje začarani krug... Da bi nastavila borbu, trebat će mi puno snage a to nju mogu crpiti samo uz veliku vjeru i nadu da će sve biti dobro.
Mislim da tako moramo sve misliti, teško jest, ali same se moramo ohrabrivati, gurati se dalje. Drugi mogu pomoći ali mi smo tu glavne, moramo biti hrabre.
Stalno to sebi ponavljajte i pokušajte misliti pozitivno.
Mene je juče i muž ohrabrio. Bili smo kod ginekologa po uputnicu za kontrolu u Petrovoj i vozimo se natrag kući a on kaže: ljubavi mi još uvijek stignemo imati troje djece,tebi je sad 30 , iduće godine ćeš rodit pa sa 35 pa u 40oj jedno malo.. Najprije me začudila njegova izjava ali kad sam kasnije razmislila, razveselila sam se ako on ima vjere u mene, u nas, u našu sreću , ljubavi i snage moramo uspjeti!