Draga luna, samo ti skupljaj snagu za svoje decke, oni te sada najvise trebaju.
Tako se i ja bojim, da stvarno nikada vise necu uzivati u trudnoci kao u ovoj prvoj, da nikada necu moci uspostaviti vezu sa bebom, kao sto sam s njim. Nekad pomislim, pa ne zelim bebu...hocu njega...drage moje, nemogu vam opisati koliko mi fali. Danas su tocno cetiri mjeseca i ja imam osjecaj da se nista nije promijenilo. Svima nam jako fali. Mama od mm-a je jucer navratila nakratko i otisla u njegovu sobicu, i plakala...kad gleda njegove slike uvijek mu tepa i govori:"dusa bakina", a mene srce boli jer znam koliko bi ga volila i pazila da je tu. Tesko je, jako je tesko...nekad pomislim da bih bila najsretnija da nikada vise ne rodim, da zivim sa uspomenom u srcu...jer se tako nikada necemo razdvojiti. A opet znam da su to gluposti, i da cu jednom morati krenuti dalje.
Cini mi se da ce ovo biti jos jedan tmuran dan vama zelim da je barem malo bolje nego meni!Pusa