drage moje, danas mi je tako težak dan.
Prijateljica mi je danas krstila svoju kćerkicu. Bila sam u crkvi ali nisam joj mogla ni prići čestitati a kamo li kasnije otići na proslavu. Tolka me tuga uhvatila. Dok smo bile trudne pričale smo kako će se njih dvije igrati, skupa ići u školu,biti možda najbolje prijateljice... A moje malene nema. Prošlo je nešto više od dva mjeseca a meni se čini kao vječnost, nedostaje mi jako.. Nitko me više i ne pita ništa, kao da nije ni postojala.. A ja još uvijek brojim tjedne i zamišljam kolika bi bila, približava se datum njenog rođenja...Dan o kojem sam toliko maštala, toliko mu se radovala, zamišljala šta ću joj prvo reći..