Drage mame malih anđela!
Samo da se javim da Vas u posljednje vrijeme (više no ikad) pratim, osluškujem sa strahom od novih loših vijesti od bilo koje od Vas. Nisam baš od puno riječi ali eto, nakon što su me moje dvije srećice napustile prerano 2008 i 2009 g. u 2010 rodila sam svog malog princa! Mamina sreća najveća upotpunjuje mi svaku minutu svakog dana i čini me najsretnijom osobom na svijetu!! No unatoč tome tako me srce jako vuče i beskrajno si želim još jednu bebicu!
I sad kad sam se konačno odlučila da ćemo ponovno krenuti najesen u nove pobjede ne mogu si pomoći i razmišljati koliko mi je muke, boli i suza trebalo prvi puta. I iskreno, neizmjerno se plašim ponovo sve to prolaziti. I tako nesvjesno, svaki dan posjetim ovaj forum, pa ni sama nisam sigurna zašto..
Nevjerojatno je koliki dio srca ostane sa tim malim mrvama, mislim da bol ne nestane nikad. Ukratko, ja sam nakon histeroskopskog zahvata na maternici (odsranjeno 6 submukoznih mioma) ostala trudna nakon 6 mjeseci (sa samim zatrudnjivanjem nikad nije bilo problema). Uslijedio je prvi spontani u sedmom tjednu. U idućoj trudnoći mojoj mrvi preslalo je kucati srčeko u 10tom tjednu. Treća trudnoća krenula je još gore od prve dvije, sa krvarenjima do 15tog tjedna, grčevima, preranim trudovima i otvaranjem u 32-gom tjednu, no unatoč tome sve je hvala Bogu završilo super.
Sad samo grlim svoje malo zlato, i eto nadam se da ću imati tu sreću i primiti još jedan mirišljavi paketić iduće godine!
Svima Vam šaljem puno pusa i toplih zagrljaja i budite mi hrabre i jake i eto niste same mislim na Vas puno!