Stranica 65 od 95 PrviPrvi ... 1555636465666775 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 3,201 do 3,250 od 4725

Tema: Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

  1. #3201
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Draga mary, oprosti molim te sto nisam sinoc stigla pisati, kad ti je vjerojatno bilo jako potrebno procitati koju recenicu utjehe Oposti (kaze moja mala necakinja!)
    Ali evo danas cu pokusati ispraviti to...hvala ti kao prvo sto si se sjetila tvoje sjene i mene, iskreno nisam znala da nas ima jos vise kojima tesko pada svaki peti u mjesecu

    Draga mary, sigurna sam da je jucerasnji dan uvelike otezao i nalaz koji si dobila...ali mi sada moras vjerovati kad ti kazem da ce trunkicu lakse biti...nema neizvjesnosti, nema cekanja, nema hodanja po bolnicama...barem je meni to bilo malo olaksanje. SVaki odlazak doktorima po bolnicama je za mene bilo vracanje na taj dan i hektolitre suza i glavobolja. Sigurna sam da ce i tebi tako biti, daj si sada par dana vremena i vidjet ces

    Sam taj gubitak sam prihvatila na najbolji mogući način,objašnjavajući si da za sve postoji razlog ali ovo,da se dijete mučilo u mom trbuhu a ja to nisam osjećala...e to bome neznam prihvatiti...
    Znam da ta spoznaja sigurno boli, meni je umirujuce bilo znati da je Patrick otisao bez bolova, bez patnje, onako, kao da je to bio i njegov naum...borio se, ali dok se borio za prezivjeti,pokazivao je ogromnu hrabrost i snagu, dok u jednom trenu nije odustao i predao svoju dusicu Andjelima...znam da to moze biti utjeha...ali draga moja mary, moglo je biti i drukcije...mogao se i napatiti tih par sati, pa opet otici, vjerojatno bi opet bili na istom...njega ne bi bilo...
    A sada koliko se bebica zbilja patila, to ti nitko nece moci 100% tocno reci...sigurna sam koliko ju je god bolilo da je uvijek osjecala tvoju ljubav prema njoj i da je to uveliko ublazavalo njenu patnju...Uciniti puno nisi mogla...vjerojatno si joj dala sve sto si mogla dok je bila u tvojoj utrobi. Nazalost to je kriz svakog roditelja da u datim trenucima mora gledati kako dijete pati, bilo pod temperaturom, bilo kad zubici bole, bilo kad se posjeku ili sto ja znam vec...znam, glupa usporedba za tvoj slucaj, ali poenta je, da je zbilja tako moralo biti i da mi tu kao obicni smrtnici puno ne mozemo uciniti. Mozda zahvaliti Bogu da se nisu napatili jos vise i na kraju ih uzeo k sebi...Mozda bas zato Bog uzima djecicu, kad vidi da im nasa pomoc i ljubav nije dovoljna, on ih uzme k sebi i zastiti. Sebi pokloni jos jednog Andjela a nama spoznaju da smo ipak sretne jer smo i mi mame Andjela...

    Zelim ti da danas barem malo lakse bude. Cula sam od jedne prijateljice da se nakon 6-7 mjeseci bude lakse nositi sa svime. Ja isto cekam i cekam i nadam se da ce biti bolje. U svakom slucaju pisi nam kad ti nije dobro. Mozda nam nece uspjeti uvijek te utjesiti, ali ces barem izbaciti to iz sebe, isplakati se pisuci post i osjetiti barem malo olaksanje nakon svega. Ljubim te

  2. #3202
    mary1107 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    43

    Početno

    Kejt draga i tebi ,da grozno je to i uvijek će nas to vjerovatno mučit.Draga Patrik,hvala ti puno na ovom postu.Sve si tako lijepo napisala da ja neznam šta reći.Nekako sam preživjela jučerašnji dan,družila sam se sa prijateljicom i razgovarale smo o svemu općenito samo da ne mislim na sve ovo..i onda kad mi je muž došao sa posla duuugo smo razgovarali pa sam bila ok.Vjerujem da će sad,kad sam dobila nalaz bit trunku lakše jer,kako i sama kažeš svaki odlazak u bolnicu je bio prebolan..osjećam neko olakšanje po tom pitanju kao da je na neki način ta cijela tužna priča napokon završena i kao da sad lakše mogu krenut dalje.Naravno,osjećaji su isti,tuga nemože samo tako proći ali nema više one napetosti,šta je bilo,kako je bilo.Razumiješ me.Ne želim si više postavljati milion pitanja jer vidim da to nema nikakvog smisla,samo sebe mučim.On je Božje dijete,on ga je i stvorio i odredio njegov put i život.Vjerujem u njegovu beskrajnu ljubav i sigurna sam da je učinio najbolje za mene i za moje djetešce..Tko zna šta šta bi ga da je ostao živ snašlo u životu.To uvijek kažem i zaista tako mislim.Da,boli me ta spoznaja da se je mučio ali ni to mi nitko sa sigunošću nemože potvrdit pa se ja nekako pokušavam tješit da je on samo zaspao u mom trbuhu..tako mi je lakše.Sa tim nalazom zatvorila sam tu otvorenu knjigu..Sad će vjerovatno bit nekoliko dana tupila i zbunjenosti jer neznam šta i kako dalje...Više od svega želim ponovno zatrudnit i pružit ljubav svom dijetetu a sad se počeo javljati neki stah jer me dr.jučer isprepadao..da moram kod nekog specijaliste otić na savjetovanje da se na temelju phd nalaza ustanovi treba li još neke pretrage napravit,i da u tom periodu nebi smjela ostat trudna..a mm i ja smo odlučili pustit sve u Božje ruke,ako je volja Njegova da začnemo bebu,začet čemo a ako nije,opet i to ćemo prihvatit..no,nakon ovog šta mi je dr.rekao pitam se,riskiram li previše.šaljem vam svima puse drage mame.

  3. #3203
    marija1411 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    181

    Početno

    Kod mene je manje više ista bilo. Doktor nam je rekao da pričekamo s idućom trudnoćom dok povadimo sve nalaze. Moj ti je savjet da poslušaš doktora, znam da si nestrpljiva ali bolje da u iduću trudnoću uđeš spremna.

  4. #3204
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Draga mary, mnogi ce ti reci da ucinis onako kako ti doktori govore...ja cu reci, ucini onako kako osjecas da je najbolje, kako ti osjecas da ces biti najmirnija kroz iducu trudnocu. Poznam puno zena koje ne mogu dalje bez da urade sve moguce pretrage, i sve to razumijem. Mi smo pak odlucili ne ici na daljnja genetska pretrazivanja, jer znamo da bi to samo jos sve vise zakompliciralo i otezalo. U slucaju da i ne daj BOze po drugi put isto dozivimo, tu knjigu zatvaramo i posvajamo dijete. Znam da su mnoge mame drugog misljenja i da bi one otisle i na ta savjetovanja, ali ja ne znam cemu ce to voditi, s obzirom da mi puno informacija a niti garanciju na kraju nece moci dati. Ucini onako kako osjecas da je ispravno...Ljubim puno i saljem zagrljaj pun ohrabrenja. Vidim da si jake vjere...Ne posustaj, Bog ce odgovoriti na tvoje molitve...on zna pravi cas i pravi zadatak za nas

  5. #3205
    mary1107 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    43

    Početno

    Neznam,baš sam zbunjena.Možda ima stvari koje nismo još napravili a možda bi trebalo ali nekako gubim povjerenje u svu tu medicinu i tehnologiju jer evo,imala sam skoro savršenu trudnoću a mog sina nema i nitko ništa nije mogao učiniti da ga spasi.Jednostavno nakon svega,vidim da mi na ništa nemožemo utjecati.Možemo pokušati nešto spriječiti,izbjeći ali na kraju,kad tad doći ćemo na put sa kojeg smo pobjegli jer svakome je njegov život odavno zapisat i zabilježen.

  6. #3206
    mary1107 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    43

    Početno

    Neki sam dan čula pjesmu koja se zove"Nebeski moj anđele"..predivno nešto ali nisam je nikako mogla tu staviti da je čujete,nemam baš prakse sa tim stvarima pa ako netko želi čuti,samo na googlu upišite naziv pjesme...

  7. #3207
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Drage moje, evo da se i ja kratko javim. Upravo smo stigli s puta i doveli naseg psa doma. Ipak sam uspjela odgovoriti mm-a od velikog snaucera, sad smo uzeli srednjeg i jako smo zadovoljni s njim. Mm se samo smije kad ja hodam za njim i cistim ako je slucajno ostavio negdje neki mali trag :D jako je miran, evo ih sada obojica zaspala i odmaraju od puta. Iskreno se nadam da ce uz to bice biti malo laksi ovi dani i nova trudnoca. Dok smo se vozili u autu, bas sam razmisljala kako ce biti kad budem opet imala veliku pupu i kako ce se on moci naviknuti na malu bebicu. Eto, za sada smo samo na tim razmisljanjima, nista dalje i nista ozbiljnije. Ja sam danas skupila snage i otisla u posjet prijateljici koja je nedavno rodila, skuhala joj rucak i igrala se sa malenim-predivan je! Bebice budu tako mirne u mom narucju, uvijek budem ponosna na sebe :D
    Sinoc smo mm i ja isli na susret roditelja koji su izgubili dijete tijekom ili poslije trudnoce. Pricali tri sata, plakali i smijali se zajedno. Bilo je jako lijepo, osjecala sam se da svi razumiju kako se osjecamo i davali nadu da ce biti malo bolje s vremenom.

    Eto, javljat cu vam se iducih dana, nadam se ako nadjem vremena od novog clana obitelji. Nadam se da vi malo uzivate u feriju i lijepo vremenu. Ja nemam niti godisnjeg a niti lijepog vremena, kod nas je uzasno
    Pusa vam

  8. #3208
    luna09 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    53

    Početno

    Patik,bas lepa vest.Mi imamo patuljastog snaucera i danas je mom starijem sinu najbolja drugarica.Samo da znas kako se ludo igraju.Meni je mnogo pomogla i u nasim zivotima ima posebno mesto.Period pre trudnoce i citava trudnoca su bili podnosljiviji.Znala je da dodje kad placem i lizne mi mokar obraz.Ja je tad uzmem i zagrlim i bude mi lakse.Navici ce se na bebu i obozavace se medjusobno,veruj mi.Pomoci ce ti da psihicki ojacas i krenes dalje.

  9. #3209
    tikica78 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    1,224

    Početno

    hej curke evo da vam se i ja javim malo.. dani mi polako idu , sve je u redu zasad , u ponedjeljak idem na kontrolu vidjeti kako su bebice..
    dosta odmaram i stalno samo papam..03.08.sam se naručila na kombinirani probir i 4D uzv nadam se da će ta pretraga pokazati da je s bebicama sve u redu.. Patik uživaj u psiću drago mi je da si počela zamišljati svoj stomak tako sam i ja krenula to su jako dobri znakovi da se oporavljaš pomalo, točnije skupljaš snage za krenuti dalje..
    ljubim vas sve...

  10. #3210
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    Tikice sve ce biti ok.

  11. #3211
    alma_itd avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    1,024

    Početno

    Drage moje mame zelim sve da vas zagrlim jer nijedna rijec utjehe nece biti dovoljna da ublazi bol koju osjecate zbog svojih bebica.
    Crvenkapice tebi saljem poseban zagrljaj jer sam se sokirala kad sam vidjela da si izgubila bebu. Pratila sam tvoju pricu dok sam bila u bolnici...bila sam sretna kad si rekla da je prestalo krvarenje,a vidi sad Nadam se da ces smoci snage i nastaviti svoju MPO borbu koja ce na kraju biti uspjesna,ja od srca vjerujem u to.
    Patik tvoji me postovi posebno rastuze...Citam ih od pocetka i svaki put se rasplacem kad god spomenes navrsen jos jedan tuzni mjesec. Ja sam 05.02. rodila jednog prekrasnog djecaka bas kao i ti,ali je tvoja sreca na zalost kratko trajala i umjesto da sad pisemo jedna drugoj o nasim bebama ti obiljezavas svakog petog u mjesecu najtuzniji dan u svom zivotu Od kad sam procitala tvoj post prije nekoliko mjeseci cesto te se sjetim kad gledam svog malog bebu i suze mi krenu i zahvalim se Bogu sto imam zivo i zdravo dijete nakon toliko stresa ,suza,komplikacija i straha svih 8 mjeseci moje trudnoce. Saljem ti veliki zagrljaj i molim Boga da tebi i TD podari jedno mirisljavo cudo koje ce imati najdivnije roditelje.

  12. #3212
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Draga alma, nas Patrick je stigao samo sat i pol poslije tvog deckica...koja slucajnost Drago mi je da je tebi barem ovo sretan datum, kad je meni najtuzniji u zivotu...Daj pisi malo, kolili je tvoj decko sada? SIgurno moze vec sjediti, smijati se i raditi svakakve grimase...Meni jako tesko pada samo to saznanje, da ce mjeseci i godine ipak prolaziti a njega nece biti tu...iako si pokusavam svaki mjesec zamisliti sto bi on sada mogao, rastuzi me to kad shvatim da to nikada nece biti tako...Mozda da, ali u Bozjem a ne mome narucju...I ne moras zbog mene biti tuzna, vidim da je i tvoj put bio trnovit dok si primila svoje srceko pod svoje, ti si to zasluzila i jako me veseli da i ovakve price sretno zavrsavaju. Ljubim te i uzivaj u svom malom vodenjaku

    Inace, drage moje mamice, kako ste mi ovih dana? Ja sam si malo nasla zanimaciju...otkako je nas novi stanar kod nas, setnjice uz njeg i ucenje kako ostati sam doma, su za sada super nacin kako si skrenuti misli sa svega ovoga. Nadam se da ce vremenom biti jos lakse i da cu moci napokon poceti uzimati folnu :D Ljubim vas puno

  13. #3213
    osijek avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    pored osijeka
    Postovi
    759

    Početno

    Curke moje, vidim da svaka od vas vodi svoju borbu i ne predaje se...
    Ja svoju curu gledam svaki dan kako raste i brblja i sve češće se pitam kako bi Ela, Tia i Emi sada izgledale, dali bi bile tako brbljave kao Kim ili bi bile mirne što ih je tri...
    Jučer gledam slikice od svoje Emi i razmišljam kako bi sada izgledala, dali bi imala istu tamnu kosicu kao kada se rodila ili bi se promjenila?? ma sto nekakvih pitanja i razmišljanja mi se mota po glavi i tako mi nedostaju...
    Tako bi voljela da su sve 4 moje ljepotice sada samnom...

  14. #3214
    tikica78 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    1,224

    Početno

    evo da vam dođem ja sa malo lijepih vjesti.. bila sam jučer na pregledu vidjela sam prekrasne dvije bebice. doktorica kaže da su podjednake veličine i lijepo napreduju, ja se dobro osjećam čak i predobro.. sva sam ko leptir sad..ipak s oprezom idem dan po dan , jako me strah i dalje..
    danas sam 9+4 ..šaljem vam svima zagrljaje.

  15. #3215
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,297

    Početno

    tikica, divne vijesti, i da ih bude što više i što ljepših idućih tridesetak tjedana.

  16. #3216

    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Postovi
    35

    Početno

    osijek pratila sam tvoju priču i tako mi je drago da imaš svoju srećicu u zagrljaju,žao mi je zbog tvog prevelikog gubitka i vidim da rane još uvijek postoje i valjda nikada ne zacijele,znam da bi voljela da su sve tvoje cure sa tobom i na neki način jesu ali ne onako kako bi mi htjeli
    tikica78 sretno i bez straha

  17. #3217
    katrin23 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    105

    Početno

    Drage mame malih anđela!
    Samo da se javim da Vas u posljednje vrijeme (više no ikad) pratim, osluškujem sa strahom od novih loših vijesti od bilo koje od Vas. Nisam baš od puno riječi ali eto, nakon što su me moje dvije srećice napustile prerano 2008 i 2009 g. u 2010 rodila sam svog malog princa! Mamina sreća najveća upotpunjuje mi svaku minutu svakog dana i čini me najsretnijom osobom na svijetu!! No unatoč tome tako me srce jako vuče i beskrajno si želim još jednu bebicu!
    I sad kad sam se konačno odlučila da ćemo ponovno krenuti najesen u nove pobjede ne mogu si pomoći i razmišljati koliko mi je muke, boli i suza trebalo prvi puta. I iskreno, neizmjerno se plašim ponovo sve to prolaziti. I tako nesvjesno, svaki dan posjetim ovaj forum, pa ni sama nisam sigurna zašto..
    Nevjerojatno je koliki dio srca ostane sa tim malim mrvama, mislim da bol ne nestane nikad. Ukratko, ja sam nakon histeroskopskog zahvata na maternici (odsranjeno 6 submukoznih mioma) ostala trudna nakon 6 mjeseci (sa samim zatrudnjivanjem nikad nije bilo problema). Uslijedio je prvi spontani u sedmom tjednu. U idućoj trudnoći mojoj mrvi preslalo je kucati srčeko u 10tom tjednu. Treća trudnoća krenula je još gore od prve dvije, sa krvarenjima do 15tog tjedna, grčevima, preranim trudovima i otvaranjem u 32-gom tjednu, no unatoč tome sve je hvala Bogu završilo super.
    Sad samo grlim svoje malo zlato, i eto nadam se da ću imati tu sreću i primiti još jedan mirišljavi paketić iduće godine!
    Svima Vam šaljem puno pusa i toplih zagrljaja i budite mi hrabre i jake i eto niste same mislim na Vas puno!

  18. #3218

    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Postovi
    1

    Početno

    Bok svima.... nova sam na ovom forumu 4.7.2012. izgubila sam bebu u 21 tjednu... izgubljena, tužna, očajna počela čitati po netu i naletila na vaše priče....iskreno ne znam što bih pisala ali malo je lakše kad znaš da ima netko tko razumije kroz što prolaziš...danas bila na kontrolnom pregledu i na UZV vidljivi ostaci tkiva do ponedjeljka morap piti ergomitrin i ako se samo ne očisti opet na stol... ne mogu više psihički nisam spremna na još fizičke boli i opet gledati doktore i aparature...

  19. #3219
    mačkulina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    1,625

    Početno

    uvijek će strah+bol biti prisutna....
    ali želja je ono štonas gura naprijed a strah je ono što nas prizemljuje...
    ja sam se odlučila na trudnoću lako.. ali ju teško proživljavala...

    sad kada je sve to iza mene.... jedva ćekam kada ću se opet ohrabriti da krenem po ono koje sam izgubila

  20. #3220
    marija1411 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    181

    Početno

    Citiraj mačkulina prvotno napisa Vidi poruku
    uvijek će strah+bol biti prisutna....
    ali želja je ono štonas gura naprijed a strah je ono što nas prizemljuje...
    ja sam se odlučila na trudnoću lako.. ali ju teško proživljavala...

    sad kada je sve to iza mene.... jedva ćekam kada ću se opet ohrabriti da krenem po ono koje sam izgubila
    Jesam li ja ovo dobro shvatila planiraš još jednog bebača, što je izvrsno dakako

  21. #3221
    marija1411 avatar
    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    181

    Početno

    Citiraj kikivm prvotno napisa Vidi poruku
    Bok svima.... nova sam na ovom forumu 4.7.2012. izgubila sam bebu u 21 tjednu... izgubljena, tužna, očajna počela čitati po netu i naletila na vaše priče....iskreno ne znam što bih pisala ali malo je lakše kad znaš da ima netko tko razumije kroz što prolaziš...danas bila na kontrolnom pregledu i na UZV vidljivi ostaci tkiva do ponedjeljka morap piti ergomitrin i ako se samo ne očisti opet na stol... ne mogu više psihički nisam spremna na još fizičke boli i opet gledati doktore i aparature...
    Tek sad sam vidila tvoj post draga kikivm žao mi je zbog tvog gubitka

  22. #3222
    katrin23 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    105

    Početno

    Citiraj kikivm prvotno napisa Vidi poruku
    Bok svima.... nova sam na ovom forumu 4.7.2012. izgubila sam bebu u 21 tjednu... izgubljena, tužna, očajna počela čitati po netu i naletila na vaše priče....iskreno ne znam što bih pisala ali malo je lakše kad znaš da ima netko tko razumije kroz što prolaziš...danas bila na kontrolnom pregledu i na UZV vidljivi ostaci tkiva do ponedjeljka morap piti ergomitrin i ako se samo ne očisti opet na stol... ne mogu više psihički nisam spremna na još fizičke boli i opet gledati doktore i aparature...
    Draga Kikivm, žao mi je iskreno..prošla sam ponovljenu kiretažu, nadam se da bude ergometrin uspješno riješio situaciju, iskreno se nadam da nećeš morati dodatno patiti.

  23. #3223

    Datum pristupanja
    Jul 2012
    Postovi
    35

    Početno

    kikivm strašno mi je žao zbog tvog gubitka

  24. #3224

    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    33

    Početno

    drage moje, nisam dugo pisala ali pratim vas redovito.
    Žao mi je što se stalno pridružuju nove mame..
    Ne osjećam se baš najbolje ovih dana, jer to su trebali biti najsretniji dani moga života. Danas mi je 5 godina braka, trebala bih slaviti ali ne mogu... Na današnji datum trebala sam čuti plač svoje anđelice,a nje tako dugo nema, ova 3 mjeseca čine se kao tri godine.. Svaki dan mislim o njoj, ne želim zaboraviti njeno lupkanje, sreću koju mi je zadavalo svako njeno migoljenje..
    Tako bih rado ponovo bila trudna a moram pričekat do kraja godine, nisam fizički spremna, nalazi mi baš nisu ok a moram još pretraga uradit. Psihički nikad neću biti spremna, uvijek ću se bojati, strah neće proći dok ne uzmem u ruke svoj svijet, dok ne čujem plač.. tako da neću ni čekati dugo. Samo gubim vrijeme.. Stoga ću stisnut zube, molit Boga, molit sve oko sebe ali neću se predat, ne mogu doživjet ništa gore nego sam prošla..
    tikice, samo naprijed, pratim tvoju priču, nije lako, prepreke se podmeću ali nedaš se, uporno guraš dalje, samo nastavi tako i budi uzor i drugima, ne smijemo odustati!!!

  25. #3225
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Draga milena, kako te samo razumijem... valentinovo, tatin rodjendan, bakin rodjendan, godisnjica braka...svi datumi koji su dosli poslije njegove smrti a koje smo nekada obiljezavali, ove godine su izgubili svoj znacaj. Tako smo se radovali svim tim datumima, jer smo mislili, ove godine je on tu, bit ce jos posebnije... Nazalost, zelja nam se ne samo nije ostvarila, nego je ogromna tuga dosla u nas dom...I mislim da ce jos dugo godina biti tako, trebat ce jos dugo vremena, da ti datumi dobiju opet na svom znacaju i da mogu biti slavljeni bez knedle u grlu...a do tada cemo zivjeti sa tim...

    Tako bih rado ponovo bila trudna a moram pričekat do kraja godine, nisam fizički spremna, nalazi mi baš nisu ok a moram još pretraga uradit.
    Mozda ce ti ta pauza dobro doci...istina da psihicki neces nikad biti potpuno spremna, ali barem malo spremnija nego sada sigurno hoces...vjeruj mi...tada ce proci vec sigurno pola godine, sedam mjeseci, vidjet ces kako te svakodnevica opet zarobila...mislit ces na svoju bebicu, ali ce biti lakse, manje ces plakati i biti ces jaca...Jer smrt djeteta nije nesto sto se prezali u par mjeseci, za taj proces treba vremena...recimo ovako, sto si vise vremena das, sanse da ce ti iduca trudnoca biti laksa je uvijek za malo veca Znam da to vjerojatno ne volis cuti zato ti saljem jednu pusu da mi nesto ne uzmes za zlo


    Evo sada par recenica o meni, 5 i pol mjeseci je iza nas...Nekako se, glupo receno, radujem iducem 5.om u mjesecu...znam da tih pola godine opet nece nista znaciti, ali eto meni znaci kad znam da je iza nas pola godine i treba nam jos toliko dok ne krenemo u nove pobjede...Ja sam kako sam vec pisala, pocela opet raditi...i ovo malo pseto trazi jako puno vremena, paznje , odgoja i ljubavi...U posljednje vrijeme mi se lakse smijati, ne osjecam onu tezinu na svom srcu, mada mi moj Patrick iz misli ipak ne izlazi...Kako je to samo cudno, da ga imam u mislima 24 sata na dan...
    Mi smo jos uvijek skoro suglasni sto se tice nove trudnoce...kazem skoro, jer ja tu i tamo dodjem sa idejom, hocu bebicu, pa onda skontam da ipak ne zelim, haha, pa mijenjam planove iz dana u dan. Ali smo svjesni, da ce nam ipak biti lakse ako izguramo do njegovog prvog rodjendana...ovu godinu njemu posvecujemo

    Eto drage mamice, ja vam sada odoh ovog svog malog seronju odvesti u setnju. Zelim vam lijep dan

  26. #3226
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    drage moje da se javim nabrzaka. neki dan sam imala pregled i ustanovljeno mi je da sam otvorena. opet bez neke naznake bolova trudova ili tako nesto. napomenuto mi je da mirujem doma i za tjedan dana pregled opet uz vjerovatno dovsenje trudnoce u bolnici. necu ja to moci izdrzat doma toliko vremena. jos mi se i jutros pojavio jak iscijedak koji podsjeca na ono kako mi je curio cep kad sam gubila curicu. dobro situacija je sada znatno drukcija ipak sam u 33 tt i bebolinko je 22000 g. tako dam spremna i cekam da drag dodje kuci da idem u bolnicu na pregled pa cemo vidjeti.

    mislite na nas....

  27. #3227
    katrin23 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    105

    Početno

    Citiraj Optimisticna prvotno napisa Vidi poruku
    drage moje da se javim nabrzaka. neki dan sam imala pregled i ustanovljeno mi je da sam otvorena. opet bez neke naznake bolova trudova ili tako nesto. napomenuto mi je da mirujem doma i za tjedan dana pregled opet uz vjerovatno dovsenje trudnoce u bolnici. necu ja to moci izdrzat doma toliko vremena. jos mi se i jutros pojavio jak iscijedak koji podsjeca na ono kako mi je curio cep kad sam gubila curicu. dobro situacija je sada znatno drukcija ipak sam u 33 tt i bebolinko je 22000 g. tako dam spremna i cekam da drag dodje kuci da idem u bolnicu na pregled pa cemo vidjeti.

    mislite na nas....
    Šaljem ti veliki
    Samo mirno, bude sve u redu. Ja sam baš oko 32-gog tjedna isto bila u bolnici, dobila cijelu terapiju kao za zaustavljanje trudova,preventinvo valjda - trudove nisam imala, ali sam bila otvorena tri prsta. Nakon dva tjedna bolnice pustili me doma. Na kraju smo skoro dočelali i sam termin poroda. U biti su mi inducirali porod sa 39 tjedana jer sam bila na četiri prsta, lagani trudovi i pupčana omotana nekoliko puta oko vrata.
    Bit će sve dobro, drži se!!

  28. #3228
    klarita2 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    644

    Početno

    Drage moje da se i ja vama javim. Napokon uhvatla vremena a nisam vas zaboravila. Ivana napreduje, dojim je , ima 4 kg. obavili smo dosta pregleda i sve je hvala Bogu ok. Primila je prije 10 dana dugi put krv i vjerojatno ce trebat slij tj opet. Tako kadidemo na transf onda smo u bolnici po 3 dans.
    Ja sam isto pila ergometrin 7 dana jer mi se mater nije kontrahirala i cerviks ostao otvoren. Sad je bolje. Cekam da prodje 6 tj pa na kontrolu. Krstenje cemo obaviti 12.8.
    Zelim to sto prije. Jako puno patim kad je stalno bockaju posvuda.
    Vidim ima vas novih i jako mi je zao zbog gubitka. Ja se sjetim svoje M svaki dan, Klara stalno jos uvijek prica o njoj i kolika bi bila i kakva bi bila. Ali nema vise suza, sad je taj razgovor kao da je ona s nama.
    Tesko je, gledam I i sjetim se nje , uhvati me gorcina i bol ali mor biti jaka. Dao Bog svima vama snage i da primite svoje bebice u ruke.
    Tikica, optimisticns- bravo za bebice, samo hrabro i s vjerom!

  29. #3229
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,297

    Početno

    klarita, jako je lijepo pročitati tvoje vijesti. Želim da što prije obje budete skroz dobro.

  30. #3230
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    @tikice, mislimo na tebe i drzimo fige bebacu i tebi

    @klarita, lijepo da je Ivana barem malo ublazila bol za malom Marijom...Ja puno puta mastam i nekako se potajno nadam da ce iduca beba imati barem neke crte njegova lica. Jos sam uvijek ubjedjena da nijedno nece biti tako lijepo kao on, ali eto da me barem malo podsjeca na njeg...Uzivaj draga klarita, dosta si se napatila i pretrpjela proslih mjeseci...Ljubim tebe i tvoje cure, a na malu Mariju, neces vjerovati, mislim i sama cesto...Na sve male Andjele na ovom forumu...i necu nikada zaboraviti s kolikim sam se zarom molila za vas dvije, iako sam s Bogom bila posvadjana, plakala sam, klecala i molila...jer me srce stezalo pri pomisli da bi jos jednom mogla proci ono sto si vec prosla...I moji mama i tata su cesto pitali za tebe, jer sam i njih molila da mole za jednu mamu kojoj je sada jako puno snage potrebno i bili su presretni kad su culi da si rodila...Posebno moj tata!!On je prije bio "vjernik", ali recimo ne onaj iskreni i pravi...otkako se razbolio, poceo je iskrenije moliti i sada je siguran da Bog cini cuda, zato jer on moli Mozda ima i pravo, tko ce znati! Kad je jednom bio na kontroli zbog te bolesti i lijecnici rekli da je stanje ok, pricao je kako njega njegov Patrick cuva. Evo ja oduljih opet i rasplakah se...Oprosti, klarita! Jos jednom pusa i sve najbolje

    Ja sam prije par dana zavrsila na hitnoj zbog bolova u trbuhu, mucnine i temperature. Proveli pet sati na hitnoj, mislili da je upala slijepog crijeva i odlucili me poslati na ginekologiju, u odjel gdje sam rodila. Tu smo mm i ja rekli da ne zelimo dalje, nego da cu iduci dan otici sama kod svog ginica da me pregleda...I tako sam i uradila. Sutradan otisla svom lijenciku,a tamo cista 5 cm, za sada malo "cudna", ne obicna, vodena, nego ispunjena krvlju i tkivom...Doktor govori moguce da je neki dobrocudni tumor ili endometrioza...a koliko sam citala o njoj, nije mi bas simpaticna Menga kasni vec 10 dana zbog nje, ako se ne povuce kroz mjesec, moram na laparoskopiju. Eto, pa cemo vidjeti sto ce biti...Svi kazu da nije nista strasno, jedna cista! A ja imam neki odvratan predosjecaj. Inace nisam strasljiva, ali kako u posljednje vrijeme sve ide nizbrdo, osjecam da cu opet biti peh, pa ce se s**bat jos nesto...

    Sjecam se nakon sto je Patrick umro, uvijek sam mislila, kad prodje pola godine, bit ce lakse...I nekako sam se i "radovala" tom razdoblju...sada smo skoro na toliko i srce jos uvijek boli. Tuga nije istim intenzitetom prisutna, ali je tu...ukorijenila se u nas dvoje tek toliko da nam omete svu radost zivljenja...Nekad se pitam pa dokle ovako?Kad ce se vratiti ona radost u nase zivote? Kad cu ponovno moci misliti na buducnost i biti sretna? Da li stvarno kad druga beba dodje? Ja ne znam Eto, necu vas previse muciti...bjezim i ja, inace se uvijek raspizdim pa si totalno upropastim dan. Saljem vam pusu i zelim lijep vikend

  31. #3231
    Optimisticna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Postovi
    1,832

    Početno

    evo ja stvarno zavrsila u bolnici. cilj je izgurat dva tjedna. sinoc sam imala cudne bolove, aparat kaze da nisu trudovi. bolilo ko vrag.

  32. #3232
    nina70 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    1,123

    Početno

    Kikivm, nažalost riječi utjehe ne postoje. Samo se možemo nadati da će s vremenom biti malo lakše. Od srca ti želim (kao i svima nama) da uskoro držimo jednu malu srećicu (ili dvije) u rukama.
    Optimistična, izdrži još malo. Možda je i dobro da si pod kontrolom jer imam osjećaj da nisi tip koji miruje
    Klarita, izdržljive ste vi cure. Sretno i dalje
    Patik, nadam se da nije ništa strašno. Inače i ja se borim s cistama, ali vodenim. Pusu šaljem.

    Moram Vam reći da mi je nekako lakše bez foruma, ali me stalno nešto vuče da provirim i onda se samo još više raspekmezim. Najprije mi je bio potreban jer sam tu bila shvaćenija nego igdje drugdje, a sada samo ponovo proživljavam svoju bol kroz bolna iskustva novih mama anđela... Prošlo je 5 mjeseci da nema mog malenog, a suze i dalje teku. Zato ako se i ne budem često javljala ne znači da ne mislim na vas. Želim Vam svima sreću od srca.

  33. #3233
    mačkulina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Postovi
    1,625

    Početno

    lijepi pozdrav svim mamama anđela. nina70 ja ti potpuno vjerujem da ti je lakše bez foruma, tugovanje ima svoje faze...
    puno dobrih željavam šaljem i da slijedeći dan bude lakši od prethodnog.
    pusa svima

  34. #3234
    nina70 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    1,123

    Početno

    Mačkulina, kako se drži nova članica obitelji? Je dobrica ili vražičak? Šaljem vam veliki

  35. #3235
    tikica78 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    1,224

    Početno

    drage moje .. nisam vam se neko vrijeme javila imala sam prošli tjedan opet neko krvarenje a ležim i mirujem stalno , ne znam zašto mi BOg ne da jednu mirnu i liepu trudnoću?
    da se opustim i uživam?
    stalno sam u strahu i molitvama za bebe da im se nešto ne dogodi da ih ne izgubim opet.. danas sam 11+1 dan..
    teško je nakon onog iskustva biti trudna .. svaki dan je nova strepnja novi strah, ali opet cilj mi vuče srce i na da se..
    Optimistična drži se još malo ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
    Klarita za Ivanicu da budete obje dobro ˇ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
    Patik_moj samo polako jedan dan je lakši jedan teži ..biti će to sve u redu kad ti srce odluči krenuti dalje.
    Nina70 svako zna svoj način utjehe, ja sam je našla bodreći druge cure u iščekivanju njihovih beta i iskrenom radošću za svaki uspjeh , i jako sam vjerovala u svoj uspjeh..
    sad je tu pod mojim srcem samo nek ostane do kraja i kad ih zagrlim nadam se javiti vam se s ogromnim osmjehom na licu, da i vama dam snage za isti kraj priče..

  36. #3236
    klarita2 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    644

    Početno

    patikhvala ti na molitvama i mislila. Tako puno ljudi je molilo za nas, nju i ja sada i onda svaki put zahvaljujem Bogu na svima i molim za sve vas.
    Ja često se pitam kakva bi M bila, bi li ličila na Klaru kao što ivana svakim danom sve više liči. Ali onda se nekad izgubim u mislima jer iskreno jako kratko sam je vidjela i zaboravim njen lik. Najviše se sjećam rukica i prstića da sam primjetila da su drukčije od K, bili su dugački a takve upravo ima Ivana.
    Ivana je jako hrabra,svaki tj idemo na vađenje krvi, pa te transfuzije i sve to ona super podnosi, sad grčevi jaki i uvijek molim moju M da je čuva i vjerujem da je ona njen poseban anđeo čuvar.
    želim ti da i ti što prije imaš u naručju svoje zlato i drago mi je da u tvojim postovima čitam više optimizma.

    Pratim sve vas trudnice i znam kako se osijećate i u kojem ste strahu ali opet ne trenba gubiti nadu i vjerujem da će vas Bog sve nagraditi.
    Svima šaljem veliki zagrljaj i ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~! !!!

  37. #3237

    Početno

    pitanje kako pomoći nekom tko je izgubio djete, rječ je o znanici koju često viđam,

  38. #3238
    tikica78 avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    1,224

    Početno

    nema tu puno pomoći ona svoju tugu nosi u srcu i nositi će je zauvijek.. jedino možeš malo olakšati joj ako ste dobre prošetati ili nešto raditi skupa da nije sama da joj malo odvratiš misli ali nemoj je tjerati da pričate o tome, ako ona poželi pričajte ali nek ona počne priču.
    nije ovdje lako dati savjet jer svaka od nas nosi svoju bol nadrugačiji način..sretno i jako lijepo od tebe.

  39. #3239
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Dobro jutro, drage mame!

    Danas nas Patrick slavi svojih prvih pola godine...kako cudno...Patrick je sada vec velik, bucmasti deckic, vec moze sjediti i kotrljati se na svojoj dekici. Kosica mu je jos vise narasla, ali se crni kao i na dan poroda. Smedje okice boju nisu promijenile, zadrzao je to od svog taje. Miran je, ne place puno, promatra svijet svojim krupnim okicama i dijeli osmijehe svima...
    Tako izgleda moj Andjeo u mojim mislima... Ne mogu a da ne razmisljam svakodnevno kako bi nam bilo da je zbilja tu...koliko bi nasi zivoti bili drukciji. Ovo ljeto bismo vjerojatno otisli u posjet obitelji u Hrvatskoj, bili bismo svi sretni...radovao bi se prvi put vidjeti malog rodju, koji je ugledao svjetlo dana sredinom sestog mjeseca...Mala necakinja bi se isto jako radovala....Taj mali Patik koji ju je uvijek gurao iz pupe je sada dosao k njoj, u njenu sobicu, pa ce se igrati zajedno...

    Nazalost, od nasih snova nista nije ostalo, osim proklete gorcine...gorcine na nasu tugu, tudju srecu i osmijeh...na mene samu...kako dalje? Kako sanjati opet o jednoj lijepoj buducnosti? kako uopce smijeti? Jedna tona pitanja, koja su u proslih pola godine prosla kroz moju glavu. A skoro niti jedan odgovor, osim saznanja da ce biti onako kako biti mora...

    Saljem vam veliku pusu i zelim lijep dan a svome Andjelu zelim puno smijeha i radosti danas, mama i tata te nisu zaboravili, vec zivimo svaki dan s mislima na tebe...djecace moj, crnokosi, volim te neizmjerno!

  40. #3240
    tvoja sjena avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    140

    Početno

    Dragi Patrick, prekrasna bebice, čestitamo tvojim roditeljima što su se hrabro držali ovih najtežih 6 mjeseci u njihovim životima. Da samo znaš kako bih htjela da i ti možeš ovog ljeta doći k nama zajedno sa tvojim roditeljima i igrati se sa mojim bebačem. Danas moj sin puni 5 mjeseci. I on je već veliki dečko. Ima tatin nosić i prekrasne obraščiće. Lijepo biste se slagali. Puzali biste po našem dvorištu i vodili bismo vas na more.
    No to nažalost nije stvarnost.
    Tvoji će roditelji dovesti tebe u njihovim srcima, a ono što ćemo mi vidjeti samo je uspomena.
    Dragi Patrick čuvaj mog mišića gdje god da jesi. Budi mu prijatelj i pazi na njega kao što ću ja paziti na tvoju mamu.

  41. #3241
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Budalico, rasplaka me
    Bilo bi ovo ljeto puno ljepse da su i njih dvojica tu...Kako bi nam samo lijepo bilo...

    Dragi Patrick, prekrasna bebice, čestitamo tvojim roditeljima što su se hrabro držali ovih najtežih 6 mjeseci u njihovim životima.
    Ovakvo nesto lijepo nisam odavno cula...Hvala ti, tvoja sjeno!
    Bas sam jucer rekla muzicu, gle, prezivjeli smo...iako sam mnogo puta pomislila okoncati ovaj sugavi zivot, izgurali smo, jos uvijek smo jedno uz drugo i dizemo se naizmjenice...Izgurat cemo nekako i iducih pola, pa cijeli zivot, a nas Patrick ce zauvijek ostati dio nas. SIgurna sam da on pazi na tvog Andjelcica, a njih dvojica se sigurno uvijek raduju kad vide kako je mamicama malo bolje i kad im ugledaju osmijeh na licima. Zato glavu gore i u nove pobjede, ako nista drugo zbog nasih Andjela!

  42. #3242
    nina70 avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Postovi
    1,123

    Početno

    Patik, Sjeno,

  43. #3243
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,593

    Početno

    Citiraj nina70 prvotno napisa Vidi poruku
    Patik, Sjeno,

  44. #3244
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    nina70, Snekica

  45. #3245
    crvenkapica77 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Postovi
    3,587

    Početno

    drage moje
    blizi se dan mog nesuđenog termina poroda
    zanima me dali ste vi nesto taj dan posebno napravile, uradile za svog anđela
    nekako obiljezile ili nesto ?

  46. #3246
    Athana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2012
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    52

    Početno

    Drage moje mame anđela,
    nisam mogla ni pretpostaviti da postoji toliko slučajeva, toliko tužnih majki koje su ostale bez svoje dječice...da, i ja sam jedna od vas...
    I jednostavno sam imala potrebu zabilježiti ovdje svoj post...Nakon uredne trudnoće i točno na termin rodio se moj prekrasni dječačić, moje malo zlato...ali moja sreća, nažalost, nije dugo trajala...nekoliko sati nakon poroda dijagnosticirana mu je rijetka srčana mana i hitno je iz osječke bolnice prebačen na Rebro u Zg. Nakon 13 dana i na drugoj operaciji naš nas je anđeo zauvijek napustio...njegovo maleno srce nije prokucalo...ostala je samo tuga i praznina! :'-(((((( Od tada je prošlo nešto više od mjesec dana i vjerujem da znate s kakvim se osjećajima borim svakim novim danom...bol je prevelika...ali opet idem dalje, iako mi se nekad čini kao da život prolazi pokraj mene, pretpostavljam da je još rano i da su rane presvježe. Ipak, u meni postoji veliki optimizam i nada u bolje sutra....da me moj maleni anđeo čuva i on mi daje snagu koju sada trebam...

    Ivano, nikad te neću zaboraviti, ljubavi moja malena... <3 <3 <3 <3 <3

  47. #3247
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    @crvenkapice, drzi se
    Ja ti ne mogu puno reci iz osobnog iskustva, ali bih sigurno da mi se isto odgodilo kao tebi taj dan posvetila svom Andjelu. Otisla mozda na Misu, jer sam vjernik, otisla sa obitelji na mali piknik na kojem cemo moci razgovarati o njemu/njoj...napisati pjesmu, napraviti mali brodic i poloziti svjecu na njeg i pustiti niz rjecicu...bezbroj je ideja. Andjeli bi isto bili sretni da se taj dan barem malo nasmijemo i sa osmijehom na licu mislimo na njih, a ne da ga provedemo u krevetu u suzama. Uradi ono za cim ti imas potrebu. Mm i ja smo mu izradili dva albuma poslije smrti, sa slikama trudnoce i svim ostalim stvarcicama, kartama koje smo dobili, itd. MOzes napraviti video sa slikama od ultrazvuka i dok si bila trudna, a moze i samo tvoj tekst uz tvoju najdrazu pjesmu. Saljem ti puno zagrljaja i jos jednom drzi se...dolazi dan koji nece biti lagan za tebe i tvoju obitelj. LJubim te

    Draga Athana
    bas sam jutros razmisljala se kratko javiti i zahvaliti Bogu sto se vec danima nije nitko javio Kad ono tamo stoji tvoj post. Nemas pojma koliko si vratila vec pomalo zaboravljene osjecaje u moje srce. Opet su tu, opet su budni i opet sam tuzna. Kad bi samo znala kako te razumijem...Tvoja agonija je ipak duze trajala nego moja, ali nekad si opet pozelim da barem nije tako brzo umro, nakon dva sata...da sam barem imala priliku pogledati ga u okice, zagrliti ga zivog, pa makar i skroz slabasnog. Draga moja, mjesec dana je proslo, to je nista...i vidjet ces to i sama kad dodju dani kad ces pozeljeti da te nema, da umres i da budes s njim...Zao mi je da ti ne mogu napisati nista sto bi te utjesilo, osim da se zaogrnes paznjom i ljubavi ljudi koji te vole. Razgovaraj o njemu, zivi u uspomenama na njeg, ne pokusavaj sve zaboraviti,jer je nemoguce, tuguj, placi, razbijaj stvari jer samo tako imas sanse da se potpuno oporavis...ne dozvoli da tuga tinja u tebi, pusti ju van i ne obaziri se na komentare tipa da si pukla i da je vrijeme da gledas naprijed. Evo, ovo su stvari iz mojeg kuta. Sve sam to prosla prije pola godine...Uz strucnu pomoc i ljubavi pojedinih osoba mogu reci da je danas lakse...Patrick je jos uvijek svakodnevno u nasim mislima i biti ce tako jos dugo, dugo, vjerojatno cijeli zivot. Ipak je on nas jedini, prvi i najvoljeniji sincic.
    Draga Athana, saljem ti jedan ogromni zagrljaj i zelim ti da u iducim mjesecima ipak nadjes malo utjehe, kao vise manje svaka od nas. Bolje ce biti, ali ne samo od sebe. Zelim ti da nadjes kojim putem moras ici da bi olaksala svoju bol. Upalit cu danas jednu svjecicu za Ivana, za tvog deckica...nekako sam sigurna da je bio poseban, prelijep...Pocivaj u miru, maleni Andjele!
    P.S.evo jedna pjesma koja me uzasno posjeca na mog Andjela. Slusala sam ju svakog dana i uvijek mi je pomagala naci put do suza i njegovog srca...ja znam da on mene ceka i kada mu dodjem da ce mi pruziti rucicu i utjesiti me za sve one teske trenutke koje sam provela bez njeg. Eric Clapton http://www.youtube.com/watch?v=b6t4Zs5Yq_k

  48. #3248
    crvenkapica77 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Postovi
    3,587

    Početno

    meni je jako tesko pricat sa obitelji i sa mm o tome opet mi se sve vraca ponovo
    evo od juce non stop placem a bila sam dobro u zadnje vrijeme

  49. #3249
    Patik_moj <3 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2012
    Postovi
    283

    Početno

    Crvenkapice, jako mi je zao da je opet doslo ono lose razdoblje...ali nazalost, takvih ce biti jos godinama. I zao mi je sto ne mozes razgovarati sa svojima o svom Andjelu, jer to jako puno pomaze. Nemoj molim te, pokusavati zavaravati se da si dobro, ako nisi...izbaci svaki put tugu iz sebe kad ti je potrebno. Jos je to sve svjeze...ne ocekuj od sebe nemoguce. Jednom ces opet ako Bog da morati proci to sve sa drugom bebicom, zato je bolje da to prebolis na pravi nacin. Saljem ti veliku pusu i drzi se

  50. #3250

    Datum pristupanja
    May 2012
    Postovi
    33

    Početno

    crvenkapice veliki
    Jako te dobro razumijem , jer i sama sam neki dan preživila taj dan. Dan o kojem sam toliko sanjala. Gotovo sam ga u cijelosti isplanirala.Zamišljla sam njen plač koji sam mislila snimiti i slati svima koji me poznaju. Plač koji je trebao ispuniti moj život. Čak sam smislila i molitvu zahvale Bogu, planirala sam je izgovoriti, na glas , pred svima. Bože hvala ti, sad imam sve u životu, ne treba mi ništa više, sad se okreni drugima i umanji njihove patnje...
    Već par dana prije sanjala sam da sam rodila , grlila sam svoju malenu čvrsto, mada sam i u snu znala da to nije istina. Nisam se budila u suzama nego ispunjena i zahvalna što sam bar tako mogla biti s njom.
    To jutro sanjam da mi muž šalje sms, hitan caski rez i u snu mislim pa danas je taj datum, danas ću postati mama, mada nisam trudna. ..Otišla sma na posao. Kao klijentica došla mi je žena.Ne znam zašto, prvi put smo se vidjele i odjednom je počela svoju priču. Ne znate kako mi je, izgubila sam sina u prometnoj nesreći prije 10 mj. Svi mi govore bit će bolje ali što vrijeme odmiče meni on sve više nedostaje. Na to sam joj ja ispričala svoju, draga gospođo, danas nisam trebala biti ovdje, nego biti najsretnija mama ne svijetu. Nakon razgovora, zagrlile smo se kao sestre, isplakale , razišle se u nadi da će naš idući susret biti ispunjen smijehom i vedrinom.
    Kad sam došla kući, slušala sam pjesme koje sam joj puštala u trudnoći, prisjećala se lijepih trenutaka, prvih migoljena, prvih snažnih udaraca..
    Muž je došao kasnije, čim me pogledao znao je na što mislim, ništa nismo pričali ali zagrlili smo se i isplakali, nismo puno pričali, jer on jednostavno ne može. A onda odlučili svojoj Anđelici dati ime. Jer ga još uvijek nije imala.. Zvat će se Ana...
    Toga dana zamolila sam svoju Anu da sa braćom čuva mene i tatu i da nam snagu da iduće godine čujemo plač njene sestrice ili brata..
    Sada više ne mogu brojati tjedne, ali jedva čekam kraj godine da opet krenem u borbu i uživam u svakom danu ma koliko će biti teško..
    patrik, predivna pjesma. Tvoje riječi sigurno potiču od tvoga Anđela, jer još nisam srela nekog čije svako slovo pruža utjehu, nadu i razumijevanje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •