Evo me Patik!Svratim kao i uvek na ovu temu ali ne stizem da pisem.Vidim da ima i novih mamica sto je tuzno i pretuzno.Ja sam sa starijim sinom bila u bolnici pa me je to bas poremetilo.Srce mi se cepalo dok su ga bockali i dok je onako malen po ceo dan bio na infuziji.Kad je izasao bas je bio istraumiran a ja slomljenog srca jer nisam mogla da ga sacuvam od tih bolova i strahova.
E sad o onome o cemu si ti pisala.Sto se tice nove trudnoce ti najbolje znas i osecas sta ti je u ovom trenutku najpotrebnije.Mlada si i bice dece to je sigurno.Konkretno ja sam imala skoro 34 godine kad sam izgubila bebu i kako ni tad nisam odmah ostala trudna u meni je bio neopisivi strah da ni drugi put nece biti lako i nisam htela ni smela da gubim vreme.To je za posledicu imalo to sto sam ocajnicki zelela devojcicu tj.zelela sam moju prvu devojcicu.To je zelelo srce i razum nije imao sanse da dodje do glasa.Nisam dobila devojcicu ni tad a ni sledeci put.Veruj mi da sad shvatam zasto i da sam sigurna da je bolje sto je tako.Da sam ja bila racionalnija u tom trenutku onda je to druga prica ali tako jako zeleti zensko dete iz razloga sto sam zensko dete izgubila je pogresno i ne bi bilo fer ni prema mojoj andjelici a ni prema tom detetu.Ako kojim slucajem za par godina(sa nekih 40g) pozelimo da prosirimo ovu nasu lepu porodicu zelela bih devojcicu zato sto bi bilo lepo da dva brata dobiju malu sestru.To dete ne bi bilo zamena i naslo bi svoje mesto koje i treba da ima u majcinom srcu.Nadam se da razumes sta hocu da kazem.Kao sto rec mackulina ljudi misle da drugo dete donosi zaborav i da se sve obrise kao da nije postojalo-to sto smo ona,ja i jos neke mame ovde i posle rodjenja zdrave i prave dece jos uvek ovde jasno govori da to nije tako i da majcino srce nikad ne zaboravlja.
Kako god odlucis to je prava odluka za tebe i u to ne sumnjaj