Drage moje evo ulovila tren vremena da se i tu javim...
Sada kad imam dijete u rukama, shvatila sam da su svi strahovi kroz koje sam prolazila s ovom trudnocom bili zanemarivi,jedva da se sjecam povremene panike i strepnje. Naravno da je sve ispalo na kraju ok. Svako ima svoj put. Samo sto neko odmah pogodi pravi a neko malo luta do svog cilja. Osjecam se kao da ga imam oduvijek. Bez strah i s tolikom sigurnosti mu prilazim od prvog dana,kao da mi nije prvo dijete a u povijerenju nikad do sada nisam drzala dijete u rukama. Jednostavno, ne zelim i ne mogu se vise bojati svega i svacega. Previse sam ga cekala da bih vise bila u strahu,vrijeme je da se pocne zivit punim plucima.
Drage moje svima vama zelim da sto skorije dozivite ove emocije i ovu snagu. Za majcinstvo se isplati sve potrpiti.