Draga moja renchy, tako mi je drago da si se javila!!!Puno puta sam pitala da li zna netko nesto o tebi! Mada sam se nadala kad se javis da ces se javiti sa drukcijim vijestima, ili?? Nema nikakvih novosti? Znas na sto mislim... Jesi se uspjela koliko toliko oporaviti?
Da, imas pravo...zbilja se covjek nauci nositi sa svime, ali zivjeti zivotom od prije, nemoguce...Nekad imam osjecaj da sam ostala u tom vremenu, jer su mi te misli i uspomene toliko jos prezentne, da imam osjecaj da se to prije mjesec dana desilo, a ne prije sedam mjeseci...i tako bih voljela nastaviti dalje, sanjariti opet o trudnoci, ali ne ide...moje maleno mi tako fali...
Necu vas vise dusiti svojim postovima...valjda cu i ja nekad ugledati svoje svjetlo na kraju tunela. Za sada molim i postim za druge, kojima je Bozja milost potrebnija nego meni.
Ljubim vas drage moje!Cuvajte mi se!