Malaluce draga i sve cure koje se ovako osjećate znajte da niste jedine i same.Kroz isto razdoblje u svom životu prolazim,rodila sam svoju malenu dušicu prije skoro mj i pol dana u 24tt.Bol i patnja koju iz dana u dan prolazim su neizdržive i nevidim izlaz,a imam osječaj da sam sama u svemu.Ljudi ne shvačaju ili samo djelomično jer nitko se nemože poistovjetiti sa nama, majkama naših malenih Anđeleka osim nas samih koje to proživljavamo.Da ne pričam u koliko sam se ljudi razočarala nakon svega ovoga jer te žele utješiti pa opale takve glupe stvari kao npr."Pa tako je moralo biti,pa bit će još dječice,nemoj se uzrujavati."Kako da se ne uzrujavam,pa to je bilo moje dijete koje je raslo pod mojim srcem i koje sam očekivala sada u studenom.I "pa budi sretna imaš dvoje zdrave i žive dječice".Pa znam ja to sve nemora mi to niko govoriti i naglašavati i prezahvalna sam Dragom Bogu na tome daru,ali zar nemam pravo oplakivati i žalovati za svojim djetetom koje više nije samnom,koje neću maziti,ljubiti i gledati kako raste iz malene curice u prekrasnu djevojku i ženu.Znam da bi mi htjeli pomoći ali sa ovakvim riječima ne.Ali i mi same nesmijemo gubiti vjeru i nadu da će biti bolje jer znamo da hoće ali vrijeme treba proći,nikada nećemo zaboraviti jer ovo nas je obilježilo za cijeli život.I ja se nadam novoj trudnoći i da sve prođe super,ali bez nekih pregleda i nalaza kao npr.na trombofiliju nesmijem ni pomisliti na slj.trudnoću dok se ne otkrije razlog tome što je mojoj dušici prestalo srčeko kucati.Čekamo još i njezine nalaza pa čemo vidjeti.Samo Boga molim ako sam ju tako prerano izgubila da mi nešto kažu kao uzrok pa da znam šta trebam a ne da ja cijelu slj.trudnoću strepim iako znam da će strah uvijek biti prisutan.Zato zahvaljujem od sveg srca na ovom forumu(iako bi najbolje bilo da ga uopće nema,da se takvo što nije nikada dogodilo nijednoj majčici)jer jedino se mi ovdje razumijemo u potpunosti.Velika pusa svima Vama HRABRIM MAJKAMA MALENIH ANĐELEKA.