Evo drage moje, da se i ja javim na kratko, jer moram za par minuta na fax...Krstenje je bilo i proslo...i bilo je teze nego sto sam ocekivala. Dani su mi prolazili sa teskim kamenom na srcu i gorcinom na licu...bilo je tesko prekrivati to zbog roditelja bebe koja ce se krstiti i sudjelovati u pripremama za taj veliki dan svakog roditelja koji se odluci na to...plakala sam i kad nisu suze bile na licu...iskreno, mislila sam da cu uspjeti to sve nekako proci i da ce biti lakse, a evo sada nakon sto se sve zavrsilo, stoji samo praznina...puno misli, puno novih ideja...puno puteva, a ne znam koji je pravi...Sestra me moli da krenem na novu trudnocu, ja obecam...ali potajno mislim, ma nema sanse, nisam spremna...nisam kako su gore neki napisali, pustila svoga andjela da odleti...Zelja nije tu i stoga se bojim poci na novu trudnocu...
Nadam se da cu stici jos malo vise pisati ovih dana jer vidim da ste vi bile vrijedne Saljem vam veliku pusu!