Drage moje,

budući da je danas Dan sjećanja na naše anđelčiće, zapalila sam svjećicu maloprije za mog Ivana i vaše anđele, pa se isto tako odlučila odmah javiti ovdje na forum da vas sve pozdravim...
Vidim, raspisale ste se ovdje, drago mi je kad vidim vaše postiće...tek toliko da znam kako ste, čime se bavite, o čemu razmišljate...

Prvo, draga Adal, jako lijepa vijest...veselim se zbog tebe, uživaj u trudnoći i sve najbolje tebi i malom što kuca ispod tvojeg!

Patik, neki dan sam se i sama uhvatila u sličnom razmišljanju...od trenutka kada mi je ginekolog dao "zeleno svjetlo" i kad smo mm i ja počeli "raditi" na drugoj bebici, palo mi je na pamet...što ako se sad dogodi, prošle godine sam u 10. mjesecu ostala trudna sa mojim anđelčićem, kako ću podnijeti cijelu trudnoću, porod...strah od onoga što dolazi poslije...hoće li biti sve u redu...takva i slična pitanja su se vrtila po mojoj glavi.
Ali sam se odlučila prepustiti, znam da će strah djelomično uvijek biti prisutan, ipak želja je jača, kao i vjera u moga anđela...danas sam bila na groblju i zamolila ga da izmoli Njega da tati i mami podari uskoro drugu bebicu, svoga brata ili seku...i da ih čuva! Dok imam svog anđela iznad i pored sebe, neću se bojati... Jednostavno, umorna sam od silnog razmišljanja, kako...zašto...zbog čega...kako dalje...

Ljubim vas sve, drage moje i za kraj vam ostavljam jedan prekrasan link...ja sam se

http://youtu.be/T2APLVytIGU

...za sve nas, barem na trenutak mame...