sve ono što sam ranije radila bez ikakvih problema, postalo je teško...čak i one obične kućanske obaveze, kao što su kuhanje, spremanje, sve mi mi teško pada...ponekad bi se najradije zavukla u krevet ispod pokrivača i ne bi otamo izlazila danima, kao da je sva energija "iscurila" iz mene... I ono što napravim, odradim polovično i na brzinu....
Draga Athana, odlicno si ovo napisala...i sama se bas osjecam kao da je sva energija iscurila iz mene...Na poslu sam tek od sedmog mjeseca, ali vec osjecam zasicenje, a sa faxom se borim, i oni najmanji napori su za mene uzasno iscrpljujuci...
Prije bi mi obicno spremanje i ciscenje stana pricinjavalo takvu radost, a sada ga pocistim samo ako moram ... nazalost, sramotno, ali tako je...I ne znam sto bi pomoglo...osjecam se odvratno i nekorisno.
Samo kad se sjetim koliko sam prije u kuhinji eksperimentirala, uzivala u kuhanju i novim receptima, slaganju kolaca...a sada ako mm ne napravi kolac i ne pojedemo ga...Ne znam, cini mi se da se sve nekako naopako okrenulo i krenulo krivim putem. Umjesto da se oporavljam, ja tek sada uvidjam kako sam se promijenila i kako sam oslabila...I to je to sto me cini tuznom...