Drage moje Sve,čitam sve vaše postove i nalazim se u svakome od njih.Patik draga,jako je teško krenuti i ići dalje, svaki dan je zaista nova borba za zdrav razum i život kolko tolko normalan kao prije.U životu čovjek prođe sve i svašta i krene ispočetka nekako,ali nakon ovakve tragedije koju smo Mi prošle stvarno se moraš čupati iz ponora svaki dan i nalaziti neki smisao u svemu što imaš i što te okružuje.I meni je neopisivo teško odrađivati sve one poslove koje sam prije sa lakoćom obavljala kao npr.od običnog ustajanja iz kreveta pa sve do obaveza sa mojom dječicom.Neopisivo sam sretna što ih imam, ali nije istina da me manje boli jer već imam djecu i jer su uz mene,jer nekad se osjećam toliko zbrkanom i nesmijem plakati baš svaki put kad mi dođe da to oni ne gledaju.Puno puta mi dođe da odem nekamo sama na duže vrijeme i isplačem dušu,i vratim se bar slična onoj mami kakva sam bila.Ali znam da to tako neide i znam da ću se iz ovog crnila izvući sama i uz pomoć Vas drage mamice i da će biti bolje.Nisi luda draga moja,već su to sve osjećaji koje moramo proć i čim prije ih se riješiti i otvoriti novu stranicu i pružiti same sebi ono najbolje od života sa običnim sitnicama koje čine život ljepšim.To ne znači da ćemo iznevjerit svoje anđeleke već će biti ponosni na nas vidjevši nas ponovo sretne i nasmijane.A što se tiče nove trudnoće,ona će doći kada budeš spremna, i nećeš iznevjeriti svog najdražeg Patika jer i on vidi koliko patiš i koliko si tužna za njim,već će biti veliki smiješak na njegovom ličeku kada svoju mamicu ugleda sretnu zbog nove trudnoće i pazit će na svoju mamicu,braceka ili sekicu a možda i na svo troje.Puno,puno pusica i samo hrabro naprijed.Veliki